Ja sam sir

Kad odeš u Merkator onaj glavni najveći. Tamo ima razne klope u onim vitrinama.
Možda nađeš i mene tamo.
U vitrini.
Ja sam onaj najveći sir. Onaj što ima prečnik ko točak od fiće.
E ja sam taj sir.
Imam već pomalo buđi za koju će vam reći da je plemenita buđ.

Ja sam taj sir koj je već svima dopizdio.

Jer stoji u vitrini. Uzme toliko mjesta u njoj. svi drugi manji Sirevi ga se stide jer je to sir sa integritetom, stavom, težinom.

JA sam sir za kojim mnogi sline. Mjere ga već godinama. odmjeravaju. Možda bi ga i probali.
Sir je već odavno dobio status exponata u vitrini i pamti mnoge druge sireve koji su prolazili kroz vitrinu. Bili ljuti sa ćilijem i imali zvučna imena rockford ,  redford ili šta ja znam koje ali sa malenom sitnom markicom na kojoj piše izdelovano po licenci. ili pak bili žuti i crveni poput pakovanja deterđenta sa jednakim higijenskim svojstvima i ukusom sapuna.
Pored mene stoji boca vina koju su isto tako strpali u vitrinu kao exponat. Sjećam je se sa vitrine gdje je stajala pored pršute. Onda je neko došao i kupio cijeli pršut, pa su bocu premjestili pored mene.
Žuljaju me rupe i postao sam tvrd tako da uistinu mogu da poslužim kao rezervni točak i svečano obećavam da neći ispuhati na pola puta.
Ovaj sir nemožete kupiti na komadić. tražiti da vam odrežu 20 deka. i više je razloga za to.
Prvi jer niko nema snage a bogami ni volje da se jebe samnom da bi mi otkinuo jebenih 200 grama. a drugi jer na meni piše prodavati cijelog ne otvarati i načinjati strašno smrdi.
Cijena mi je velika.
Nije me dovoljno samo kupiti. Ja diskretno smrdim i taj smrad treba voljeti.
Imam i rupe pa treba biti spreman na kompromis da od tolikog točka nije sve sir nešto je iduhovna nadgradnja.
Treba me puno voljeti jer kad kupiš 10 kila sira odjednom moraš imati volju da ga cijelog oglođeš inače će se desiti da moj duh i duhovna nadgradnja iz mojih rupa popune cijeli frižider.
Napune ga mojim egoističnim smradom od kojeg će vam se gaditi puding a krastavci će dobiti boju mrkve.
Od mene su u frižideru sigurne samo stvari dobro zatvorene u tegle i jaja.
Danas su u modi razni drugi sirevi. Oni univerzalni koji se mogu mazati topiti gnječiti i služiti kao plastelin u vrtiću.
Gnušam se takvih sireva.
To nisu sirevi to su kompromisi. Na njima piše kako su savršeni za picu pa savršeni za salatu pa savršeni za pun kurac drugih stvari. Da ne goje da ih mogu jest bolesni djeca da mogu služit kao plastelin i da im se djeca raduju.
Od mene
Djeca dobiju samo razočarenje. a ostali
Ostali me smatraju potpuno nepotrebnim.
Gazda merkatora proklinje dan kad me je naručio-
A ja proklinjem dan kad sam postao tako integralan konkretan i skup.
Uskoro mi ističe rok trajanja
Možda me neko ipak kupi kao rezervni točak
Obećavam svečano da ću ga vjerno služiti i da neću proklizavati u krivinama.
Bolje i to nego da postanem zdenka u procesu reciklaže.
jer to je tako loše po karmu jednog sira.

I tako bi J.M.Zarulja

Digli smo guzice.

Nas dvojca. Potrpali se u srebrni bolid i krenuli u avanturu.
Usput smo ponjeli kole i brdo karata. Popeli se na brda i krenuli u slalom prema BG.
I bilo je eassy. Srklet free. Radost pojeftinjene čorbe i ljepog vremena uvlačila se kroz šiber dok smo mi okolinu trovali zaraznom muzikom zbog koje medvjedi plešu sa vjevericama a lisice postaju vegetarijanci. Naoružani dobrom voljom da nam bude super vijugali smo putem na kojem su nas vrebali kobajni, traktori i suludi biciklisti kojima vlastiti život mio  nije. Stigosmo u Šabac. Vašara nigdje ni za lijeka no zato apoteka ko u priči.
Jeremija bi bio više nego sretan u ovom gradu. Ljekovi jeftini možeš bit rahat bolestan za svaku bojku ima lijeka. A ako nema blizu je Vrnjačka banja. Eh da i ima brdo frizeraja i berbera. Valjda je to tamo unosan posao. Ubili smo po pljesku punjenu sa svašta i nastavili dalje putem da prepadamo bicikliste i bejžimo traktorima. Onda stigosmo pred veliki grad.
Grad sa hiljadu auto puteva  (il se nama barem tako činilo) te počesmo sa opsadom Brankovog mosta. Fulili smo ga jedno 8 puta i na kraju se obratimo St Binariusu za pomoć te nam on ukaže na hram svog kolege St Save. Avaj nadjosmo Brankov most i hostel al parkinga ni za ljeka. Tu je i St Binarius bio nemoćan. Hostel Old Shoes nas ispali tako što se razbježaše jos u 9 sati ( a nas dvojca skontasmo da možda prespavamo na parkingu imam ja ko fol neki šator u autu) i u tom trenutku ukaže se naša dobra vila Senchy te nas primi ko najbližu rodbinu. Spavali smo ispod disko kugle u sobi koja na plafonu ima zvjezde.

Beograd noću.
Kad dođeš u Beograd ima samo par pravila nikad nikog nepitaj za pravac. Nikad neprati trolejbus, Zaboravi karte i skreći samo desno. No Senchi je super navigatorica i sa njom Beograd nochu izgleda mnogo ljepše. Moramo se još jednom zahvalit hostelu Old Shoes za ispalu jer nam je bilo tako dobro da bi nam sad bilo jako žao da smo stigli na vrijeme.

Pojam Kvartna kafana. To je ugostiteljsko uslužni objekat gdje se pije i sluša kvartna muzika. Zavisno od kvarta do kvarta mijenja se vrsta muzike. Nas zatrefi neka rupa na Bežanijskoj kosi gdje se piva toči u galonima gdje se možeš konobaru grebat za cigare i gdje je zabranjena bilo kakva vrsta narodnih popevki zavijanja i svega što može da zvuči turbo.

Beogradske žene.
To su žene koje mogu toliko popit a i dalje izgledat i držat se kao dame. Te su žene ljepe zavodljive i totalno opaljene i kao takve ih treba čuvati kao krastavce u tegli. To su žene koje ti nedoppuštaju da imaš praznu kriglu ispred sebe i s kojima se moraš potuć prvo ako misliš platit turu. Te žene pjevaju na karioke. Te se žene smiju i kad se ugase sva svjetla u kafani njhov osmjeh idalje svijetli a pouzdano znam da ne koriste radioaktivne paste za zube.

Strategija Beogradske Odbrane
Da su Beograđani kojim slučajem prilikom napada njemaca 6 aprila imali današnju mrežu puteva njemci bi ih sigurno opsjedali grad jedno 3 mjeseca tražeći pravi ulaz u Bg. Vjerovatno bi im vec nakon 3 dana dopizdilo pa bi produžili pravo u Guchu ubili se alkoholom i pobili medju sobom oko poslednje kobasice i flaše šljivovice.  Oni koji bi slučajno ostali vjerni ciljevima Wermahta bi se na kraju predali u svojoj potrazi i završili u nekom merkatoru u šopingu , jer za njega ima daleko više navigacijskih tabli.

Beograd danas.
Beograd je i dalje metropola. u 3 sata ujutro ljudi ne spavaju svjetla gore cijelu noć i nisu upaljena zbog lopova, U Beogradu ima kafana Ana 4 pištolja. U Beogradu ljudi vole pse i ljudi vole pivo.
U Beogradu se zora dočeka u kafani i sa konobarom se skupljaju čaše i prazne pepeljare.

Iz Beograda smo došli
Nas dvije guzice, koje su se digle da odu da vide maestra.
A maestro
on je idalje maestro slavan i velik kakav je uvjek i bio.
Hvala gosn hostel Old Shoes
Izradite nas opet , bilo nam je super.

I zvaće se Ptica

Noć je bila tamna i hladna. Štedljive sijalice su treperile svojim blještavim sjajem i obasjavale njegovo napola crknuto tijelo. Slabašno i izmoreno čestim formatiranjima. svoju binarnu dušu je već bio spreman poslati u carstvo gdje ovce bleje sa jedan i nula i gdje ih broje pospani roboti. Osjećao je da ga mrze i da mu nema spasa. Da će završiti na buvljaku nakon što bude bačen u kontejner za plastične boce. Kako nepravedna sudba. Da skonča zajedno sa nečim tako primitivnim kao što je pet ambalaža. Prisjećao se kako ga administratori nisu voljeli. Kako je naručen kao što se naručuju paštete u granapu. Na sto komada. Bez porijekla i bez garancije da će se neko o njemu vjerno brinuti. Prepušten na brigu uvjek nadrkanim administratorima koji nisu čuli ni zašto drugo do za ghost. I tako klonirane duše je služio neko inpotentno škrabalo koje muje cijedilo dušu sa beskonačnim excel tablicama i suglupim tetris igricama. A njegoovo grafičko srce je bilo spremno za više knogo više. Bilo je spremno za rezolucije od 1600 dpi a i na kristalne boje najljepše u to vrijeme. Spreman da se igra sa serverima ili da putuje u avanture po džunglama interneta, kamo još mnogi nisu bili niti su imali hrabrosti. Robovao je korporativnoj domeni gdje je svaka kreativnost bila zaključana i svaka greška se plaćala remote uzimanjem duše i otimanjem svakog grama slobode.
Ležao je tako cijelu noć i razmišljao o svojoj sudbi. Pomislio je ako bi imao ime možda bi ga neko i zavolio. Ovao je imao samo serijski broj. Baterija mu je bila na infuziji i punila se polako a on je razmišljao čemu život kad se osjeća tako zatočenim i bespotrebnim. Dok je ležao na stolu slušao je žamor drugih digitalnih spodoba. Jedna mu se predstavila kao fiubriju party machine. I pričala mu o super ludim dernecima gdje je bio glavna faca. Tjerao ljude da plešu i skaču, pjevaju i smiju se. Pričao mu je kaako ga svakih malo neko izduva komprimiranim zrakom i kako je to za njega isto kao da je otišao na more. Komprimirani zrak šta je to zapitao se , štaje to more pitao se isto tako. Ja dalje iz kancelarije nikad nisam izašao. Često su me znali opalit šakom po tastaturi a još češće zalit kokakolom. Kako je samo mrzio kokakolu. To ljepljivo piće gore od heroina koje na tren očisti kontakte pokaže superprovodljivost a onda sve uljepi odvratnim šećerom na koj posle dolaže mravi i druge baje. Sjećao se zadnjih dana na korporativnoj domeni. Samo su ga otkačili izvrnuli na ledja i zapisali broj. Sjećao se i kako su rekli ovajj je mator ide u otpis. Naljepili su mu onu odvratnu naljepnicu na kojoj piše krepao, isto kao ona pločica što je mrtvacima stavljaju na palac. By the way gdje je palac na laptopu na koj treba okačiti broj. Bilo bi uljudno da neko misli na to ponekad. Zamislite da vama neko zakači markicu na uho ili još gluplje na neki intimni dio kao što to binarnim spodobama stavljaju na display ili uguraju kartonćić u flopy.
I tako je ležao pomalo zbunjen šta uopšte radi ovdje. Šta će on na stolu kad je njegova misija završena kad je otpisan. Onda se javio Clevo. Znaš ja sam napravljen u fabrici frižidera. Radio sam razne glupe stvari u životu. Bio sam zaposlen brijan ređan formatiran. Čak su mi i srce jednom promjenili. No danas mogu reći da sam sretan Bio sam čak i na moru. Dva puta. i da mi je život pun radosti. Iako nekad znam da ćamim u torbi po par dana. Vjeruj mi kad dođe ON i kad te ponovo pogleda tvoj život će dobiti smisao. Samo napuni dobro baterije i budi hrabar.

Noć je prolazila svanulo je jutro. Njegovo krhko pomalo ružno i smješno tijelo je preneseno na crni veliki drveni sto. osjetio je neki čudan miris pomislio je da mu je baterija procurila a onda se našao u dimu indijskih štapića. Obasjalo ga je svjetlo tako neprirodno i jako da se osjećao potpuno go. Svjetlo je prodiralo sa svih strana . Ulazilo mu u slotove u rupe na tastaturi, u proreze za hlađenje. Pomalo ga je bilo strah. Nečija ruka mu je izvadila sjećanje. a onda ga malo kasnije vratila, spretnim potezom. Nekad je bio ponosan što mu se sjećanje vadi samo sa jednim klickom van. No sada je sjećanje bilo novo. Prazno čisto. Štapići su ga omamili pao je u trans. a svjetlo je idalje kružio oko njega. Pomislio je dal sam već na nebu ili možda u paklu. Šta mi se dešava. Onda je osjetio hladni povjetarac i miris izopropanola, to ga je još više omamilo a njegove zlatne niti počeše da sjaje i da uživaju u svojoj čistoći. Osjetio je kako iz njega izlaze komadići mrtvih salama, mrva i komadića bureka. Nekad davno je čuo za pojam reciklaža no mislio je da je to samo jedna stavka u excel tabeli koja služi da se opere malo novaca i zamažu oči onim strogim čikama što prevrću tabele satima i traže greške i koji su tako dosadni i kojima su prsti uvjek od nečeg masni. Iz te deprimiranosti trgnuo ga je zvuk.. Zvuk otvaranja poklopca jedno skljoc i u njemu je bilo nešto novo. Zar je moguće da neko hoćenešto dogradit u umornog starca pomislio je.

Onda je opet došlo svjetlo
zvuk.
Zbunjen se oglasi sa jednim kratkim bleep om (pomisli na trenutak šta mi bi ovo ikad nisam radio)
Ukaže mu se svjetlo al negdje unutra. Duboko u srcu i krv od brojeva poče da trči kroz zlatne i srebrne žice. Ja sam živ pomislio je. Ja sam živ i radim i hm nešto mi je ljepo.
Dodirnuo ga je prst nekakvog božanstva koje je tad prvi put spoznao.
Upisao mu je ime
Ptica.
Od sada ćeš se zvati PTICA.
Čuo je gavrana kako je graknuo
Od danas sam Ptica. Toje ono što leti. Mahnuo je prijateljima oko sebe i veselo potrčao u novi OS. Samo da nije vista pomislio je.
Sjećanje mu je bilo prazno. Smrknutog admina više nije bilo. Ni roblja korporacijske mreže. Ugledao je internet po prvi put bez okova. Samo mu je firewall stajao pred novim otkrićem. I mreža slobodna i otvorena u koju može svako da zaviri i svako da bude gost. Ono što ga je najviše činilo sretnim je ime. Bio je jedan jedini a ne klon.

Volite svoje confjutere
Dajte im ime
I smatrajte ih posebnim.
Jednog dana će vam oni ispričati ovakvu priču umjesto mene.

Dell Meteopata

Ima jedno @#$@@!# zove se DELL
Imam pacijenta.
Lezi vec 5 dana na stolu, non stop na aparatima, daje znakove života al jedva. Zove se Dell Inspirion. Naj veće govno od hardwera koje sam ikad sreo. Proučio sam mu sve molitve St Binariusa i onda skontao da na njemu iste ne vrijede. Em je ružan, em ima neke zakrpe na laktovima. em je unutra složen ko ko osrednji hajfish. Ponaša se potpuno ispravno samo što neradi. Izgleda da ga treba ubjediti da je ispravan. Ono što je naj smješnije njegovo psihofizičko stanje se mijenja zavisno od promaje i od sunčanih intervala vlažnosti vazduha i sličnih gluposti.
Jeste li ikad doživjeli da vam je confjuter meteopata???
Večeras sam slušao vremensku prognozu, ako mene ili njega nespuca išijas možda ga sutra i popravim a ako ne.
Mislim da ima još mjesta da mu se stavi jedno ljepo u kesu zamotano govno pa da bude komplet napunjen istim sadržajem od glave do pete  (čitaj od displeja do flopija)
Grrr....

Uputstvo za birače "Kako glasati"

Na dan izbora treba uraditi sledeće.
Kao prvo na dan izbora trebate se probuditi iz stoljetnog ili stogodišnjeg sna u kojem sanjate da ste dobili bingo. Šansa da baš vas pogodi taj bingo su uglavnom jednake šansi da vas spuca grom stime što su šanse za grom čak i malo veće jer živite na Balkanu gdje se mnogo češće dešavaju baksuzlci a mnogo manje udari sreće.  Ako sanjate da ćete još k tome pride prihvatiti voditeljicu binga za sisu odmah da vam kažem da su za to šanse jednake kao ona u kojoj ste baš vi ta osoba koja uspstavlja prvi kontakt s izvanzemaljcima.

Ujutro kao prvo napravite pucu (za one iz dijaspore riječ je o kafi koja je zakuvana sa samo jednom kašičićicom kafe a ostalo je toz od prethodnih )

Naravno zapalite i koj čik od cigara koje ste pokupili od nemarnih stranaca koji puše cigarete samo do pola. SFF uvjek miriše po dobrom duvanu. Vrlo je vjerovatno da ćete i onako cijelu sledeću a bogami i onu iza godinu uglavnom to i raditi dakle pušiti.

Nakon svega toga umijte se kabašem i sjetite se divnih vremena kada smo jurišali s kanisterima u nove pobjede lične higijene. Sjetite se ko vas je i poveo u te pobjede te svih onih sretnih trenutaka kad je nebo bilo vedro a voda tekla u kockicama. Vjerovatno će opet jer naravno neće biti plina.

Operite zube. Znamo da je pasta za zube skupa al jednako djelotvoran je i prašak za bubašvabe (by the way nekad se isti i prodavao kao prašak za zube dok nisu utvrđena neka druga svojstva ovog sredstva)  Sigurno neželite da vam prvi komšija primjeti komadić zelene salate zbog koje ste se sa njim potukli par dana ranije u kontejneru na nacionalnoj osnovi. U ostalom tu su uvjek mediji da poprate vašu borbu za demokratiju možda baš vi sutra osvanete sa listićem trule salate na naslovnici. Neželite da se to desi.

Ufitiljite se i uvucite trbuh glasate za svoju budućnost i neka se ona odrazi na vama. Nije valjda istina da cijeli svijet smatra pogrešnim posjedovanje šlaufa. Idemo na zapad trebamo biti svijetao primjer onima koji tamo već jesu. Možda nas lakše prime tako mršave a i s praktične strane lakše se utrpati u tramvaj kad počne sezona (ne)grijanja pa penzioneri navale da se griju u istim.

Obucite neko lijepo odijelo i cvijetak i ponesite svoju hemijsku za slučaj da ona tamo na izbornom mjestu nema opciju koja se poklapa sa vašim nacionalnim identitetom.

Nemojte doručkovati. Ima više vrlo praktičnih razloga zašto netreba doručkovati. Prvi i naj važniji može doći do napada euforije jer ste najzad nakon tri dana nešto pojeli. To na izborima može samo da smeta i da pruži sliku privremenog blagostanja.  Drugi praktičan razlog je što na izbornom mjestu obično toliko penzionera popada u bandak pa je vrlo vjerovatno da neće biti dovoljno adekvatnog medicinskog osoblja u slučaju da vam krompir i kupus koje ste iskopali iz kontejnera dan ranije uzroče stomačne probleme.

 Zapjevajte himnu naše zemlje i pri tome se sjetite da nije problem u vama što se nesjećate teksta već je problem u tome što himna nema tekst.

Ponesite obavezno i partijsku knjižicu. Može vam poslužiti kao salveta ako pri odlasku na glasanje nadjete neki bačeni sendvič.

Kad krenete na izborno mjesto OBAVEZNO zavirite u kontejnere. Možda vas i tamo čeka neko predizborno iznenadjenje. Možda upecate koju konzervu ribe kojoj je nepravedno istekao rok trajanja. Ako nađete koju dopola popijenu pivu izvadite je i sakrijte u žbunje trebaće vam za post izborno slavlje.

Hodajte gordo i svečano (ako ste osvojili tokom života kakav odren obavezno ga istaknite (mali modni trik je zakačiti orden na rupe na vašem odjelu jer je lenata odličan način kamuflaže vašeg 40 godina starog odjela.i rupa na istom) Fashion guru mjesne zajednice će biti vjerovatno očaran vašom dosjetljivošću te se možda pojavite na Bad Carpettu.

Natavno prije odlaska na izborno mjesto obavezno se informirajte o tome koj je Angelina Jolie i zašto njen sin Madox jede bube i kukce. Nemojte zaboraviti ni napamet naučit listu svježe udanih razvedenih parova lokalnoj kretenseta. TO JE VAŽNO jer zamislite da se nađete u kakvom redu i da se povede neka neobavezna tema a vi niste informisani o aktuelnostima. pa nećete valjda pričati o puknutoj kanalizacionoj cijevi u vašem podrumu iz koje iskaču  štakori i koja je već puknuta 2 godine i niko je ne popravlja. To je tako fuuuuuj zar misite da bi neko htio da sluša takve gadosti u trenutku kada se odlučuje o vašoj svjetlijoj budućnosti.

Kad dođete na biračko mjesto obavezno upotrijebite identifikacioni dokument sa najljepšom slikom. neželite valjda da traumirate komisiju sa svojom slikom na kojoj imate samo 4 zuba.

Preuzmite formulare u tišini i pažljivo slušajte šta će vam sugerirati komšija koj je uvjek bio pametan. Ako vam kaže zaokružite NAŠE vi obavezno zaokružite NAŠE ako neznate koji su to NAŠI džaba ste izašli na izbore i pojeli sardinu iz kontejnera. za vas ovi izbori ne vrijede i budite uvjereni da će u budućnosti uvjek neko biti ispred vas u kontejneru i odnijeti sav proklijali krompir koj je tako pun matičnih stanica.

Nakon zaokruživanja NAŠIH otisnite vaš potpis na formularu za glasanje lijepo presavijte papire (kao novine koje ste koristili u ratu umjesto toalet papira) i ubacite ih u glasačku kutiju. Pri tome se naravno obavezno nasmješite sa svoja 4 zuba fotoreporterima i kamermanima jer je vrlo lako moguće da se baš vi pojavite na naslovnoj strani sutrašnjih novina ili možda na popularnom TV dnevniku u špic terminu te večeri. Vidite da je bitno oprati zube na vrijeme.

Nakon glasanja pozdravite sve prisutne u atmosferi suživota i tolerancije multi konfesionalnosti, multi etničnosti i multi kulturalnosti. Obavezno čestitajte sve nedavno protekle vjerske blagdane svakom ponaosob i pazite da ne pogriješite jer svaka nacija i vjera imaju svoju boju hemisjke.

Ako na odlasku budete pozvani na neko post izborno slavlje ljubazno odbijte jer bi vam meso moglo teško pasti na stomak a znamo da danas moderan svijet teži ka vegetarijanstvu i asketizmu. U ostalom na tim dernecima se i onako toči alkohol pa možete u pijanstvu početi da bulaznite o vašoj sjebanoj kanalizacionoj cjevi u podrumu o štakorima a to je tako fuuuuj.

Pri povratku ako primjetite da neka rulja ganja nekog pedera obavezno im se pridružite. Možda i nije peder al sigurno ga treba razbit u ostalom taj sigurno nije glasao za NAŠE . fizičkka aktivnost je pola zdravlja.

Vraćajući se kući nezaboravite flašu pive koju ste zaštekali u žbunju. Ovaj dan treba proslaviti. Zavirite još jednom u kontejner možda se nađe sta i za mezu.

Zavalite se kući ispred vašeg NEplazma televizora procjedite pikavce iz pive i umotajte se u vašu najdražu humanitarnu dekicu koju ste osvojili na natjećaju "Ja sam naj gladniji" nasmiješite se čeka vas još barem dvije godine sretnog i mirnog suživota sa štakorima iz podruma konzervama iz kontejnera, šutanim glavicama kupusa., i izlapelom pivom.

I na kraju
Osjećajte se sretni. Misliti pozitivno je skoro isto kao i osjećati se pozitivno


A kako bi bilo da se na početku svega ipak probudite ??????

©opyrright nottice Ovo uputstvo za glasanje je dozvoljeno kopirati i dalje objavljivati bez naknade autoru.

A šta ako.....

A šta ako u sledećem životu budeš čičak i cijeli svoj život provdeš okačen za nečije prkno. Ili
Ako u sledećem životu budeš budala pa najzad počneš uživati u radostima tuđe nemoći. Ili
Rodiš se kao suncokret i već nakon dva dana te uhvati išijas od pretjeranog zavrtanja cvjetom prema suncu. Ili

Ili se rodiš kao mudar smješten među budale i napišeš im nešto ovako a oni to ne kontaju. Ili
Ako stvarno toliko usereš karmu pa te nebo pljune na zemlju među ovce na kojima vise čičci, 
vladaju budale, a 
suncokreti se mažu voltarenom. 
Ako nebo ima milosti 
Mozak ti neće dati.

O vegetarijanstvu

Kad pogledaš ozbiljnije građa čovjeka tj njegove vilice je kao kod većine karnivora dakle mesojeda. Imamo očnjake za žvakanje i mesa odnosno kidanje ai ali i kutnjake za jedenje hrane biljnog porijekla. Činjenica da jedemo leševe je tačna ali isto tako i činjenica da jedemo jedno drugo živo biće koje je na pr biljka salata ili krompir. No jednom kad sam bio kllinac ujak me je odveo na jednu poljanu gdje su stajali repetitori radio stanice i onda mi je pokazao dobar fazon.. Presjekao je krompir i krompir je počeo da svira. Kasnije sam saznao da je RF zračenje na tom mjestu bilo toliko jako da sve što ima imalo vode u sebi ili metala može da pjeva odnosno da emituje program. E sad da li je etički ubiti raspjevani krompir koj recimo pjeva sevdalinke. Tamo isto tako pjeva i cvekla a bogami i salata. Bio je i jedan čiča koj je lagano popizdio tamo jer kaže da mu svira radio u glavi. ( ima geler iz bitke na Neretvi) Ako je etički pojesti pjevajući krompir i pjevajuću cveklu da li je onda etički pojesti i pjevajućeg starca.
Etika je komplikovana nauka i sa dobrom kombinatorikom se uvjek može naći rijšsenje koje koje najviše opravdava dobar biznis.
Činjenica je ovakva ako zaboravimo pjevajući krompir i salatu, da je etički jesti ooliko koliko nam je potrebno a ne onoliko koliko nam treba da explodiramo od hrane. Treba jesti hranu koja je jeftina i koja se najmanje suprotstavlja ekoloskim principima uzgoja, dakle hranu zbog koje nemoramo posjeći svu prašumu ili hranu zbog koje nemoramo izloviti cijeli Jadran pa kad zronoš da možeš nać samo auto gumu i taačke. A glede odabira mesa ili nemesa ljudsko biće je preživjelo ledeno doba zahvaljujući svojoj sposobnosti adaptacije. Slični smo štakorima samo što smo malo više štetni po ostale vrste. Uskoro će vjerujem doći vrijeme kada ćemo jesti Alge koje su naj efikasnije imaju proteine minerale i sve što treba. Vjerovatno će izgledat ko špinat i vjerujem da će bit ukusnije od blitve.
Došlo je vrijeme da se prilagođavamo okolini a ne da je prilagođavamo sebi i to je jedina stvar koju treba imat na umu u ovoj debati.
Ponekad poželim da smo svi lovci i da živimo u šumi. Da lovimo i ako ne ulovimo da krepamo od gladi, jer nam je većini smisao života u kurcu kad se gleda sa nekog malo uzvišenijeg nivoa.

Ode Dino jbg

Nekad davno dok sam bio mlad i nadobudan ( a sad ko fol nisam ) slušao sam jedan interviju s Dinom na omladinskom.. I Dino je pričao o svojoj karijeri. bio je glavna faca po disko klubovima proslavio se ne toliko po svojoj muzici već po štimuingu i feštama koje je znao napravit. Nama alterima funky je bio preveseo al prema Dini je vazda postojao respekt. ne zbog muzike nego jer je bio prvi i vazda se volio dobro zajebavat. U tom razgovoru čovjek reče da je prvo išao u formalnu muzičku školu koja mu je vrlo brzo dopizdila te je još ko balavac skršio sve pare to je imao da bi otišao u London. Prao je suđe po klubovima i slušao scenu koje kod nas nije bilo. Edukacija na licu mjesta. Zatim se vratio i napravio pomak od par svjetlosnih godina na našoj maloj sceni gdje su još vladali čobanski bendovi i pastirski rok. Doveo je funk a sa njim i nevidjenu zajebanciju i štimng. U isto vrijeme se lupao svim i svačim i to toliko da mu ni kaciga s unutrašnje strane glave nebi pomogla.

I danas kad pročitah vijest o tome kako je Dino mrtav i beo te zatekoh gomilu stupidnih  komentara tipa drozi ne i slično i nek je odapeo narkoman.
I kontam ja sad nešto sa ovom svojom izblijedelom tintarom na morskom suncu.
Fakat je činjenica da se danas cijela estrada lupa svim i svačim. po folkotekama se troši ja mislim više spida i boba nego bilo gdje drugdje. pevaljke su nazujane ko da imaju mikser u guzici a bogami ni muzikantima nije loše. i kako onda da samo oni koji imaju za religiju rock and roll uvjek uspiju uz svo to razbijanje da naprave genijalne stvari kao što su Afrika ili Nebo ili Getho, a ove cajke i tralalajke ne uspjevaju da naprave ništa što ima text sa prosto proširenom rečenicom. Da ne spominjem već iscjeđeni muzički patern baziran na drndle drndle pijupijuu zvuukovima za koje nekad saznah da dolaze čak iz indije i to iz Bolivuda.
E pa Dino vako
Nek si se razbijao i trošio jer nebi bio takav lik da ga jebeš kad bi samo pio gusti sok i žvakao orbite da vječno mirišeš na kamilicu. Trebao si samo malo više love potrošit na krpanje jer jebiga i Richards je trošio hors pa je svake godine mjenjao cijelu krv no to je danas skupa zajebancija. Trebao si malo više ulagat u rezervne djelove.
I neka si bio ludak kakav već jesi jer si ljudima pokazivao da idalje mogu bit slobodni makar u svojim glavama u svoja 4 zida sa plafonom s kojeg otpada malter u supu a mravi odnose komad po komad poda.
Zato ti kažem hvala. Uživaj gore i uvedi malo ritma u oblake da im nebude dosadno. Neznam kakvo je gore pivo i dal ima žena.
Pozdravi nam Elvisa, Hasseta i Bruce lee a
mi ćemo se ovdje jebat sa silikonima i budalama. i redovno ti srat po grobu (kako to uvjek na balkanu biva)

Mahanje
St Binarius

Zaključak

Kad previshe prepečeš tost
završiš s mrvama u očima

Malo o sreći

Svako ima svoj Sizifov kmičak da ga kotrlja. Svi smo mi mali il veliki Sizifi. Neki se dopamo red bulom da lakše šutamo pomenuto kamenje a neki pak samo sline nad njim poimalući u svojoj malenoj tikvi koliko je kamen velik.
Neki pak zapadnu u dubiozu o tome da je kamen u stvari jedan šupalj prostor jer je orgoman šupalj prostor između elektrona i jezgre atoma te se kao takvi nafuravaju da u stvari pomenutog kamena niti nema.
No jel kamen u stvari simbol sreće il je sreća nešto drugo.
Onda opet sjetim se mudrosti vijekovne da je svako kovač svoje sreće. I tako ti ja sebe zamislim kao kovača. Imam onu plehanu pregaču oko struka da mi gaće ne progore od frcajućeg užarenog željeza. Imam i čekić koj je težak i nekakav ćoškast i izlupan krnjav i nema ni jedne ravne strane da sa njim nešto pismeno napraviš. Kovanje te sreće bi bio ljep zanat da ne postoji još i gospoja sudbina koja se u ovoj kovačnici manifestuje u vidu gumenog nakovnja. Te sama po sebi uglavnom ničemu ne pomaže osim sto se onaj čekić odbija i malo malo opali kovača po čelu. Rezultat iskovanih sreća je često smješan i nakaradan. Ljudi su nalupali raznorazne budalaštine u svojim životima al taj komad metala koj se kuje je samo jedan. Neki su vješti i iskuju nekoliko različitih sreća u toku svog života. Neki su pak manje vješti ili prejako bubaju i na kraju nit imaju sreću nit im se sviđa ono što su iskovali.
Ja kad sam bio mlad bubao sam sportski po svojoj sreći. Često mi se čekić vraćo u glavu a sama sreća je bila najveća onda kad me čekič profuli. Ona gumena sudbina je bila od čistog kaučuka a na početku sam dobio samo kocku koju je trebalo uobličit u nešto svoje. Vremenom sam gledao te neke tuđe produkte kovačkog zanata nekim sam se divio al uglavnom sam ih prezirao jer su iskovali nešto stereotipno i dosadno. Nešto što kuju i oni u španskim sapunicama i oni u jeftinim američkim serijama. Tako ja kovah i lupah nemilice. poprilično se umorih. Razvio sam brojne vještine oblikovanja i lupajuć tako najviše oblikovao sebe. Oblik su mi davale čvrge od čekića i mišići od lupanja. Skontah da sam oblikovao sebe i iznutra. Sve sam više bio zadovoljan s onim što sam izlupao a sve manje gledao šta su drugi izlupali. Glava je boljela to što sam stvorio baš i nema neki oblik, nema ni neku svrhu, relativno je i ružno i ljepo u isti mah, mada je meni drago. I još uvjek kuckam po toj svojoj sreći. Onaj veliki čekić s početka se dobro usitnio i sad kuckam detalje. Ukrašavam svoje djelo i oprezno lupam jer je onaj nakovanj opak zajeb. Često mi dođu drugi kovači koji se baš toliko i nedive mojem djelu već meni samom. Obično kažu matereti jarane kako ti možeš bit tako rahat i zadovoljan kad ti to što si izlupao ninašta ne liči. Fakat nam nisi jasan i nelupaš ti tu sreću stalno nego kad ti je ćejf. A mi se ubismo u lupanju vidi nam glava ko buzdovani, sve nas boli a najljepše što smo iskovali liči najbliže golfu dvojki fudbalskoj lopti ili limenki piva. Ja se na to nasmješim odložim čekić i zapalim cigar. smješkam im u facu i držim svoju kovinu svima pred nosom. Nekima se čak moja kovina gadi a nekima je čak i ona ljepa. Hiljade ukusa i hiljade misli.
Ima u mom zanatu jedna tajna. Kad utihne čekić i kad sunce nemože da preskoči brijeg. ja ostavim čekić i idem k njoj.
Ona me naučila da se smješkam.
Da nosim šljem kad kujem, i da se igram.

Kašika je preblizu.

Pada mi na um kako su ljudi ovdje svuda karikature sa ogromnim nosevima. Nosevi su im veliki i oci daleko vide. Svi su tako savršeno izobličeni i svi drže velike kašike, odma ispod tih prevelikih noseva. Kusaju ono sto im je u kašiki i umiru od smjeha onim preko puta jer vide drek u njihovoj kašiki. A nosevi im otiču polako od smrada i nešto ih štipa za oči te im suze cure kao kad se himna zapjeva, kao kad se luk reže.

O razmjeri i dimenziji

Ima jedna sorta ljudi koju treba istrijebit na radost ostatka čovjecanstva.A to su naravno dvije sorte ljudi
Dizajneri (što bi rek'o Dule Pacov ako ima dizajner onda mora bit i spuštajner) i nadobudne arhitekte. Za njih nema negacije to je vrsta gamadi za sebe. Prvi su se ubili za umlatit lopatom i vilama u narodnoj revoluciji ka pojednostavljenju stvari, a druge treba kuhat u tijesnom loncu pa da vide kakve su muke ergometrijske, koje nanose ljudima svojom pameću. Što ja danas popizdih na iste. Jel znate ono prevozno sredstvo marke Milka što ide na struju po šinama a nije voz. E u tom jebenom sredstvu je sve napravljeno za male pigmeje a ne za normalne ljude. Ima prozore koji ničemu nesluže. Ako hoćeš da vidiš gdje si moraš da čučneš. Kad čučnes vidiš gdje si pa pođeš van, al avaj prečka je tu spuc glavom i eto radosti. ako kojom srećom fuliš štanglu garant ćeš opalit glavom u onu plehanu kutiju iznad vrata. ako i to preživiš skontaćeš da je neki debil stavio konstrukciju od nastrešnice na stanici toliko blizu vratima da ako isti stane ispred nastrešnice od te dodatne štangle nemožeš ni uć ni izać. A sad malo o arhitektama. Nekad prije 6 -7 godina bio sam u Novom Sadu. Imah dragu tamo koja je bila čudo studentske snalažljivosti. Ona i cimerka dijelile su gajbu koja je imala oko 14 kvadrata. kupatilo je bilo površine veš mašine a kuhinja tek veća za jednu saksiju ikebane. Nije bilo raskošnih naprava poput weš mašine iz jednostavnog razloga što za nju nema mjesta. Plafon je bio siva depresivna ploča uglavljena na 2,07 m a prozori su bili izvori stalne promaje jer su glumili preko 30 posto zidova. E da mi je vidjet majmuna koj je to projektovao. Prvo bi ga natjerao da se tušitra u onom špajzu od kupaonice al bez štitnika za laktove i koljena i kacige da se zaštiti od sve prisutnog tiki bojlera koj što bi spuštajneri rekli dominira prostorom., a onda bi ga natjerao da ima proliv i da svaki put kad ode u wc mora da izvede ritual naopakih vrata od kojih nemožeš da uđeš u najradosniju prostoriju u stanu. Usro se dabogdo bar 5 puta nadan zbog toga.
Zaključak
Zakonom pod obavezno treba zabraniti upotrebu deminutiva u BiH  riječniku. Isto tako treba zakonom zabraniti da se bilo šta u građevni mjeri u milimetrima osim armature, a isto tako predlažem uvođenje imeprijalnih mjera kao što su inch Yarda i Feet iz jednostavnog razloga što su one napravljene po mjeri čovjeka a ne po mjeri mjeseca koj nikad neće doć u našu halu da obavi poso, niti će se morat provlačit kroz našu kapiju za fiću i trabanta. To su bile neke natuknice a ja sad idem da popijem šaku aspirina jer sam maloprije spucao u jednu štanglu mojom cijenjenom tikvom. Naravno štangla je postavljena od nekog vrlog arhtekte kojem je ćaća bio pigmej a mater liliputanka pa nije čuo za ljude veće od 180.
Dabog da mu djete cipele u garaži parkiralo.

Ja moja stara i truba trocjevka

Kad se nešto završi sa "dovidjenja hvala vam svima sto ste dosli"  i "vidimo se u sledeće subote ispred katedrale" onda to zvuči da ni oni koji su osnivači protesta više nevjeruju u to da če ono jato debila dat ostavke. No što su do sada protestanti naučili. Na protestima se mođe upoznat kakva nova treba - frajer. Na proteste se nose šiše i poželjno je imat kakvu pljosku ako zahladni. Na protestima možeš upoznati samo gradske face i na protestima se nikad ne vrti cajka.

A šta se postiglo sa protestima. Na izgled ništa. Ali samo na izgled. NIje bilo puno ljudi al ih je bilo. Iza njih stoje peticije sa desetinama hilhjadama potpisa. a njihova poruka je jasna. Niste sposobni i skinite nam se s kurca. 

E sad rekoh samo na prvi pogled. Stvarni rezultat je činjenica da će u svijet otići još koliko sutra nekih 10 gradonačelnika i stranih zvaničnika koji sad znaju da su bili ugošćeni od lopova i od korumpirane gamadi. Da ista ta gamad ima trunku obraza prilikom gostovanja ovih pomenutih zvaničnika iz svijeta nosili bi papirne vrećice natron maglajke sa rupama zbog stida što im na ulici ljudi mašu sa peticijom za smjenu sa desetinama hiljada potpisa.. Kakva je korist od toga. Nikakva možemo samo da cvilimo i da slinimo za tim nekim svjetskim gradonačelnicima koji su u stanju da jednom gradu priskrbe naziv metropole. Mi sa jednim korzom i Sarajevskom zimom nemožemo da se izborimo ni za status jednog organizovanog sela. 

Poderao sam trubu trocjevku nisam bio nešto previše glasan. Stara je bila obučena u poncho ko Panchio Willa. I ona je trubila. a onda smo otisli kući i napravili cedevitu. 

Gamad je ostala na vlasti.

Zasto smo vaki

Kad sam bio klinac imao sam svog imaginarnog prijatelja. bio je to Luc Nebogaz Skywalker. Zajedno smo vježbali i praktikovali vještine džedaja. On se više bio zadao na one telekinetičke tako da je jednom srušio vazu sa police (mada su me posle ubjeđivali da je to bio zemljotres.). Ja sam se za to vrijeme više bavio etičkim moćima da na pr pobjedim protivnika osmjehom. Nisam bio fizički zajeban pa sam moro il tako il da se borim telekinetikom a to je malo ofirno a i neradi uvjek (nije uvjek zemljotres).
Danas kažu da je normalno imati imaginarne prijatelje dok si klinac. Isto tako je normalno tripovati da ćeš ako imaš pravu yugioh kartu moći da savladaš svaku budalu koja se natakari na tebe.
Puno je vremena prošlo od tad kad sam vježbao sa mladim Lucom Nebogazom. Naučio sam još par pametnih muvz od na pr Njegoša da je hrabrost branit druge od sebe a čojstvo druge od sebe.
Onda od Paul Muadiba da se pri napadu neprijatelja treba poviti kao travka i tek na kraju pokazati trnje.
Biti džedaj neznači namarat naj zajebanijeg u selu niti znači spasit svaku šmizlu koja uvjek zbog nečeg cmizdri. Obično se divimo onima koji su ogromni i u čijoj sjeni možeš popiti dajkiri a da te sunce ne okrzne. Oni koji u prvom dijelu filma nose balvan a u drugom super tešku tandžaru s kojom prevrću tenkove kao palačinke.  Sirova snaga i mozak na dvije ćize speeda.
I bi tako dugo vremena. Balvandžije idalje nosaju balvan na početku filma a na kraju ostavljaju krvavu livadu. Speed im je isprao smisao i sad su glupi ko trafo stanica i jednako tako veliki.

Ja sam svoje džedajske moći razvio u drugom pravcu,  Uvježbao sam da čeprkam po sivoj masi raznih umova, Da im ubacim zrnce pjeska kao što se školjki ubaci pjesak da je žulja i da je žulja toliko dok ne napravi biser. Moja zrna pijeska su pitanja. Kad ih ubacim najčešće počinje bolan i tegoban proces rađanja prve vlastite misli.  Zrno pijeska u početku jako žulja. Odgovor se traži na televiziji, na radiju u novinama. Odgovor se zatim traži u knjigama, nekad se i nadje al idalje žulja zrno pijeska. Zrno pitanja. Da li je baš sve tako. Vremenom pitanja postanu smisao života. Onaj prvobitni bol sa početka vremenom isčezne. Borba s rebusom traje i traje, biser je sve veći i veći. Još malo pa će školjka zinuti i pokazati svjetu svoj kockasti biser.

A zašto kockast.

Ima jedan vic koj kaže "šta je to ogromno drveno crno ima bijele tipke i tri noge i visi sa plafona
Ima samo jedan pravi odgovor. Klavir.
Normalno a zašto je klavir na plafonu.
A što tebe boli neka stvar što je moj biser kockast i što držim klavir na plafonu. To je moj biser i moj klavir mogu da ga držim i u kadi ako hoću."

I evo na kraju zrno pijeska za vas da ima šta da vas žulja od danas pa nadalje i u buduće.

Da li ste zapravo sretni?

Olakšanje na elegantan način. (ala Hemingway)

Ajd daj po kile te tuge da ponesem.
Staviću je u frižider da se smrzne.
Onda ću da je razbijem u kockice.
Sipaću ih u viski.
Popiću to i zapalit kubu
A ti ćes imat samo rupu koju ćemo napunit ružama i groždjem.

Uzroci

Pokušaću ovdje da iznesem svoje mišljenje u vezi uzroka i posjedica vezanih za smrt djeteta u tramvaju.
Kažu da jako dobro kužim ljude. da se u mom malom okruglom stomaćiću krije duboka mudrost. Često ćutim i kužim stvari sa svih strana i gledam to sve kao gavran. zašto baš gavran. zato što ga svi mrze jer je stvaran odvratan hrani se lešinom a opet u prirodi tako neophodan. Ja se lično nesmatram neophodnim a još manje nekim ko će raspetljat čudne čvorove ljudskog nasilja i njegovih uzroka. No evo da počnem od nekih pojava koje primjetih.

Biću drzak otići ću čak u 90 tu. Ja sam bio balavac poput ovih klinaca što danas ginu po ulicama. I tada sam kužio svijet samo nisam imao ovo veliko i teško iskustvo vlastitih odluka i promjena u životu. Svijet se dijelio na jake i na slabe. Jaki su bili grubi veliki čvrsti i zajebani. slabi su bili ovce koje sline za jakima jer ih jaki mogu sačuvati.
Ko klinci smo išli gledat filmove sa Bruce Lee jem i svijet je bio jednostavan postojali su loši i dobri.

Polako su se osnivali torovi. Hrabrost je bila samo vrlina budala.
Postojali su i oni treći. Treći su bili mudri. Klonili su se jakih al još više slinave bezlične gomile.
Među njima sam bio. Ne zbog toga što sam bio naročito pametan već zbog toga što nisam vjerovao da su najjači uvjek i naj pametniji. A slinavci su mi se gadili.

Onda sam još shvatio da ljudi donose odluke u svom životu. Sa konfuznim i komplikovanim djetinjstvom kakvo je bilo moje morao sam vrlo mlad misliti brzo i biti spreman na sukob sa jakima i bjeg od slinavaca.

Od tada je prošlo puno vremena. Moja oredeljenja nisu se nikad promjenila. Idalje sam bježao od slinavaca i vremenom skužio da među jakima ima nekih koji su jaki s razlogom. Koji tu svoju jakost crpe iz organa između nogu i vlastitog srca. U ratu sam spoznao šta je to čast i unutrašnji mir. Posle rata sam sreo jednu vilu i ona me je upoznala sa vlastitom voljom. Došla je jednostavno u moj život i rekla dobar dan dozvolite da as upoznamo ovo je vaša volja.  Volja mijenja stvari a po Ji Ching u promjena je smisao zivota. Imati hrabrosti za promjenu je odlika jakih a ne slinavaca.

Sada mala distanca od ovih slobodnih  zaključaka i osvrt na situaciju oko nas.
Mali Denis je ubijen iz sledećih razloga.
Siva gomila pomenutih ljigavaca nikad nije upoznala svoju volju. Jedini osjećaj moći je kad se skupe na gomili kažu vidi što nas je puno pa u glas svi dreknu ura. A u tom ura 300 duša i 12 zuba koji mogu ugrist. Oni su svoju volju prepustili jakima.
Ne bilo kojim jakima nego onim od kojih ih je strah. Računajući ako je nas toliko strah njih samiih koliko će se tek našem mrskom neprijatelju napunit gaće.

Kakve to veze ima s malim Denisom.
Ima jer ga ubiše njiih trojca kojima je neko rekao da je posjedovanje vlastite volje sve što im treba da budu jaki. A kod nas se tako lako vjeruje.  Niko ih nije naučio da je volja mać sa dvije oštrice. kad je imaš sa sobom možeš povriijediti, pogriješiti, ubiti, zauvjek izgubiti ljubav i prijatelje. i na vrat si navući najveću bijedu.
Poklanjanje volje je još odgovorniji posao. Tada od slabiš praviš one koji mogu ubiti pogriješiti i napraviti veliko sranje od svog i tuđeg života. Tako je naš mali Denis sada mrtav a vi ste još uvjek slinava gomila koja nema svoju vlastitu volju i još uvjek trčite za jakima. Odnosno onima koji mogu.
I tako će biti.
Sve dok ne prepoznate zrnce vlastite osobnostii i volje i pomislite možda može i drukcije. Možda moj najveći neprijatelj i nije najveći neprijatelj. Možda je on od krvi i mesa i sam toliko ranjiv i uplašen i slinav kao ja sam.
Jednom kad počnete da se gadite sami sebi zbog toga možda vam se nešto i promjeni u životu.
Za sada je sasvim dovoljno da se pitate,. vaša glava se pali jednim glupim pitanjem
A da li je baš to tako

?????????????????????????????????????????

Hladna loza

Ljekovito piće koje se mreška kad ga sipaš u času. Uzvišeno čisto i savršeno.
Esencija pijanstva.
Evo pijuckam ga sad i slušam neki rege.  Mislim na nju i želim joj napisat stih. A kako kad mrzim stihove a patetiku još više.  Pa šta da joj napišem. da ukradem stih iz neke pjesme. Mogu ukrasti stih al ne i grč u kojem je stvoren. Onda taj stih nije ni vredan kao onda kad ga kaže neko ko se nad njime grčio. A ja neznam da se grčim. Dipl hedonista kao takav uživam u lozi i ljutoj čokoladi di ću ja da se grčim.
Neide.
Znam
Napiću je lozom. Pustiti joj Malavidu  Spustiti ću joj šaku grožđa na stomak i zaliti ga majonezom. Nemisliš valjda da ću ja to pojesti.
Meni je cilj samo da napravim nered.
A i grožđe je pijano. Misliš li da ono uopšte zna da pliva u majonezi. A ti nesmiješ da se nasmiješ jer ti tako paziš na red.
Do kada?
Onda bi mogao da ti nacrtam slona na ramenu kako nosa balvan. Za koj dan imaćeš kuću na obrazu. Malu brvnaru iz koje se vijori dim do tvoje trepavice. tu će da se zapetlja u max faktor 2000 te će ti pokvariti nacrt i tlocrt trepavica.
Meni je cilj samo da napravim nered.
Doći će ivica i marica da stružu rigips sa zidova kuće i ona mala iz Markesovog romana što je uvjek glodala zid i bila luda za krečom.
Ti ćeš nudit tri kompleta naočala i tegove od dvije kile za ogledalo.
Neću ti ga dati.
Meni je cilj samo da napravim nered.

Loza više nije hladna
Pih.

Demokratija Know How

Iako nisam nesto previše aktivan demonstrant zadnjih par dana nastojaču da doprinesem što kvalitetnijem načinu reanimacije demokratije. Jest dobro ste pročitali ne demokracije jer ne želim da mi se reanimira i pokojni Tuđman.  E sad pošto sam i ja nešto naučio od mlađeg burazera koj je glavom i bradom te svojim okicama lično šmrko suzavac kad su Beograđani išli da smjene debelo krme, pokušaću ovdje da vam prenesem po koj pametan savijet njega iskusnog demonstranta.
Pa pod prvo al ne i zadnje.
U pozadini protesta treba da stoji neka inteligencija. ja se sjećam protesta u Rumuniji kad su srušili Čaušeskua. Iza svih protestanata stajala je jaka avangardna intelektualna elita. Pisci profesori, novinari.
Razlog protesta treba bit tačno definisana lista REALNIH zahtjeva.
Protesti trebaju da postanu drugi posao, dakle ideš na posao ako ga imaš naravno od 9 do 5 a od 5 pa nadalje pištu u rukice i galama. Dosta liči na Rave party samo se pije vishe loze.
Drotove netreba provocirati već ih ubijediti da su okrenuti na pogrešnu stranu i da oni koje bi trebali da hapse nisu tu već njima iza leđa.
Premijera SS treba naučiti da se nekaže detreficirani nego decertificirani policajci.
Parole se trebaju pisati ARIAL Fontom da se lako mogu pročitati na TV u.
Treba se dobro obući spremiti barem 5 pokvarenih jaja i što glasnije pišće. U tešku artiljeriju spadaju trube sa komprimiranim zrakom zatim lonci poklopci, ili trube na pumpanje ) ja imam jednu takvu trubu usmjerenog dejstva trocjevku)
Poželjno je zbavit barem jednu pljosku loze a za uporniju parlamentarnu gamad (ala naši kantonalci) je bolje imat dvije jer će protesti vjerovatno potrajati.
Obavezno ljudima koje sretneš uručiti pozivnice za demonstracije uz par natuknica da će bit dobre trave lože šljive ili barem suhog mesa ukoso. (u Beogradu su ih vabili sa švarglom)
Posle demonstracija evocirati uspomene na proteste u polu proširenom krugu demonstranata gdje obavezno ima bar 20 posto onih koji nisu bili na istim. Na taj način se demonstracije šire,
Odbrane od pendreka nema al više slojeva odjeće mogu sačuvat bubrege.
Odbrana od suzavca je naravno mokra krpa ili ako ste baš srećković pa imate gus musku iz proteklog rata. U slučaju da nemate možete iskoristit mokru krpu i naočare za plivanje.
Poželjno je imati logistiku koja nije politički indoktrinirana.
Poželjno je imat i mamu koja će isprogramirati wesh mashinu da vas opere kad se vratite kući umazani smrdljivim jajima (neispaljena municija koja je ostala u džepu kad je murija krenula u napad)

Ako ste dobro prostudirali ova pravila dalje Vam samo želim što veći uspjeh i da se uskoro vidimo na prvoj liniji pištaljki.
Subota 23.02.2008

Dzemila Vidovita Dzemila.

Moje zabrinuto ja-->    Što me čeka u 2008 poštovana Džemila vidovita Džemila.

Džemila Vidovita Džemila --->  Vidim ti u 2008. neku lijepu barku koju niko sem mozda tebe neće   potopiti.

Moje zabrinuto ja--> De pogledaj i kolko ću fentila morat na fordu promjenit. sav je propuho ko ono što se pušhe pa radi truuuuuuuuuuuuuuuuuuub za novu godinu.

Džemila Vidovita Džemila --->    Na fordu nećes morati ništa mijenjati jer će ti ga ukrasti izpred zgrade,pa odmah izvuci cd player za svaki slučaj. Vidim u ovoj godini i ženu.susret će biti iz vedra neba.na kasi u intereksu.optužit će te da si joj maznuo omekšivač za veš i neće popustiti dok ne priznaš,bez obzira što nisi kriv.priznaj!
I da..vidim tu barku..fino se ljulja na moru,mogu ti reći.

Moje zabrinuto ja-->  Joj nemoj mi fordaljku molim te uh uh sad sam se zadevero. Nemam cd plazer izvadio ja već po tvom savjetu. De pogledaj kolko će me tražit za otkup da počnem odma pare skupljat. Ta žena jel koristi ornel ili swilan. Neki dan me je jedna spopala da sam joj oteo viklere i uloške. Luda žena ja bradat čupav a ona misli da meni to treba. Nidje veze.
Ako priznam šta će onda bit oćel me posle odvest na krempite? Jel barka na naduvavanje il nešto konkretno?????

 Džemila Vidovita Džemila --->Krađu forda možes da zaustaviš tako što ćeš okupati se u najbližoj fonatni za vrijeme punog mjeseca i zatim pretrčati tri autobuske stanice prema istoku..ili kupiti garažu k'o sav normalan svijet..
Žena koristi lenor inače,ali će se zajebati ovaj put i uzeti ornel.obrati paznju.plavi je u pitanju,
priznaj i velike su šanse da dobiješ i bozu..
i zaboga prekini krasti uloške kad ti već ne trebaju..
za barku nisam sigurna..niko nije s bogom razgovarao

Moje zabrinuto ja-->Ah super hvala na savjetu odveo sam forda na operaciju promjene spola a ženi koja nosa ornel sam poturio malog žutog crnca u kolica pa ce se donekle sjebat dok bude kontala ćije je to dijete pa će otić na izmjenu ventila i dihtunga glave. Sipao sam ornel u pretis da pasulj omekša a uloške prodajem na pijaci po duplo skupljoj cijeni istim onim levatima koji te kupuju i prodaju duplo jeftinije na drugoj pijaci. Kad sam ih pitao gdje je tu logigka i zarada oni su rekli pssst nemoj nikom reć, mi sa njima hranimo vjeverice da nam ne traze vishe lješnike kad jedemo milku s istim.   Barka mi je neohodna jer ovdje na kopnu svi kontaju da sam lud a valjda je to na moru malo normalnije, mislim ljudi su vidjeli tamo svašta sirene krezave zubatace i samostojeću promaju.

Džemila Vidovita Džemila --->nisi lud iako si na kopnu.sasvim je normalno prodavati uloške preprodavačima koji njima hrane vjeverice. Nisam sigurna kako ćes osvojiti tu ženu ako joj 'turiš' malog žutog crnca u kolica i sjebes je k'o foku, ali staze ljubavi su mnogo čudne i nepredvidive..čak i za mene, poznatu gataru.
Sirene definitivno postoje.razmišljam da napustim tarot i kuglu i postanem sirena.mozda tako i ostavrim neku pjevačku karijeru..

Moje zabrinuto ja-->mogul da ti radim website ako postaneš podvodni voklokano instrumentalni solista ili ti pevaljka. Hoćes li onda postati laka ženska il ćes da se udebljas? Vjeverice se ovdje gaje radi glupih amera koji hoche da im je sve ko kod kuće pa posto nemaju rakune da im prevrću kante sad bar imaju vjeverice.
Inache sve vjeverice odlaze kod lokalnog brice da im šiša dlake iz ušiju. To je simbioza izmedju umjetnika i vjeverica. Vjeverice bolje čuju a umjetnici dobiju odlične kistove za akvarel.
ako napustiš kuglu molim te proslijedi je nama u klub penzionera treba nam jedna za bočanje Hamo svou izgubio.

Savjet iskusnog pankera.

Od novogodišnjeg programa postoji samo još par glupljih i gorih stvari.
Repriza novogodišnjeg programa.
Napast koja vreba na svim programima.
Razlog zbog kojeg ljudi prekrše sve novogodišnje zavjete da neće više lokat duvat gutat. Reprize koje bacaju u očaj a nema se više para za pobjeć iz kuće.
Zato je St Binarius i njegov nadređeni gosn Bog izmislio mamurluk. Onaj teški trodnevni zbog kojeg ne izlazite iz kreveta i zbog kojeg molite sve oko sebe da hodaju polako i da ne ljuljaju brod. Gora stvar od repriza novogodišnjeg programa je samo kad vam posle derneka ostane 3 šlepera suđa i 8 izgorenih tepsija u kojima se napijao šaran i pekla glavuša. Onda vam treba deterdžent za tanker da sve to operete. No ja sam jednom patentirao masovno pranje suđa.
Bio sam dobro pijan negdje u nekoj gajbi u Zagrebu. Bila fešta i brdo onog suđa za ludnice kojeg možeš da šutaš a nemožeš da polomiš. Kojeg možeš lupat u glavu satima a jedino što dobiješ je čvoruga. Pomenuto suđe je nevjerovatno praktično za samce koji su skloni primanju raznih budala u svoj stan te opijanju s istim.
Pomenuta procedura pranja suđa ide otprilike ovako
Uzeti svježu metlu i istresti ostatke klope u veću vreću za smeće. Nakon toga elegantnim pokretima šutati tanjire do kupatila  te se tako šutanjem tanjira dokotrljate do kupaonice i degažirate sve tanjire zajedno u kadu.
Onda izvadite tajni adut koj se zove deterdžent za tankere. naljuštite malo istog u kadu pošutate i ostalo suđe u istu s tim što izbjegavate šutanje viljuški i noževa (osim ako naravno niste panker pa imate martinke s kuglom ).  Procedura pranja je jednostavna suđe se pere tušem i trlja velikom spužvom (najpogodnija je ona za kupanje) onda se vrši ispiranje tušem a može se pristaviti tuš da sam ispira suđe dok vi odete da na pr gledate gustava.
kad je ispiranje završeno možete ostaviti grijalicu upaljenu još koj sat da se suđe osuši što vas naravno riješava ribanja krpom i ostalih pipavih gluposti.
Nakon toga se svo pomenuto suđe pretovari u lavor i istrese u orman za suđe. Cijela procedura traje samo 15 minuta.
Napomena krajnje je poželjno odma prilikom preuzimanja odgovornosti za suđe poluparti sav porculanski servis bilo da je od bake prabake i slično. posebnu pažnju posvetiti onim kićastim tanjirima iz 60 prošlog vijeka koji imaju onnu pedersku zlatnu ćizu po obrubu. te je poželjno razbiti sa posebnim uštom jer razbijanje takvog dizajnerskog odrona donosi sreću i prosperitet duže vrijeme. Suđe za ludnicu se može nabaviti u radnjama za rodaju opreme za ludake uglavnom .  Ukoliko imate sreću da povremeno posjećujete pomenutu ludaru možete skupiti ljepu kolekciju.

Koliko smo jaki.

Nedavno sam pogledao Aviatora. FIlm o čovjeku koj ima milion jedan loš trip. Koj osim toga sve mora da prebroji složi poređa i kojem mozak počne s vremena na vrijeme da preskače. Okružen brojnim beskompromisnim ljudskim đubretom i zapetljan u svoje vlastite fobije. Često tako pogledam neki film i sjećanje na njega mi brzo izvjetri iz glave. Toliko brzo da obično jedan film obriše drugi. No sa ovim nije tako. Ostadoh da se divim i dan danas pokušavam zamisliti kako je to kad se boriš u isto vrijeme sam sa sobom i sa najgorim neprijateljima.  Bio istinit ili ne vrijedi kao oblik pojašnjenja snage vlastite volje.
Jednom kad sam bio klinac starci su odavno bili razvedeni. Stari je trebao da dođe da me vidi a mene je baš tad slupala neka užasna gripa i temperatura. Znao sam da kad dođe stari da će to bit žestoko tutnjanje po lunaparkovima kinima. A ja bolestan. Kišem kašljem u grlu imam onu žicu za suđe. Došao stari gleda me onako spičkanog u krevetu sa nijagarom iz nosa i očima crvenim ko semafor. Onda mi kaže sad jesi bolestan al ja ću da te naučim kako da nebudeš bolestan. Treba samo da kažeš sam sebi ja sam zdrav. Počeo je tako da mantra ja sam zdrav ja sam zdrav i ja počeh zajedno sa njim. Nos prestade da curi a na grlo zaboravih ushićen radostima koje predstoje jednom balavcu koj će da ide u pionirsku dolinu pa u lutkarsko pozorište pa svuda po malo. I to sa svojim ćaletom koj možda ne donosi lubenice kao onaj od Jergovića al bar se ukaže jednom dvaput u pet deset godina.
Tada kao klinac spoznah šta je to snaga volje. Nisam nešto vrijedan klinac bio. lako sam učio u školi pa kući skoro nisam ni morao. Slobodno vrijeme sam koristio da kužim svijet oko sebe i da kužim ljude. Mjerio sam ih po njihovoj volji. Većini ljudi koje sam upoznao volja se mjerila na grame. Svojom voljom mogli su samo da poidignu svoje dupe do plakara da izvade novu flašu kisele žilavke.
Najviše su me nervirali oni koji su bili toliko lenji i bezvoljni da su o drugima visjeli kao emocionalni privjesci. Čimm nađu nekog čvrstog s voljom da povede i da povuče eto ti gevikta oko vrata. Emocionalno sjebani monstrum koj ništa ne želi nemože neće.. Svojim bitisanjem na Balkanu shvatih da je to toliko masovna pojava da je skoro ravna epidemiji. Odakle mom starom ideja o tome da me kao dijete nauči da imam svoju volju nemam pojma. Inače je bio čudna gljiva koja je slušala Pink Floyd i čitala Sirijus i Galaksiju.
Onda upoznah u filmu čovjeka koj ima toliko jaku volju da sa njom organizuje sve svoje planove projekte želje i ono naj nevjerovatnije svoje ludilo.
lako je shvatiti kako neko svojom strašću i željom može pokrenuti stvari da se dese. pokrenuti projekat ili stvoriti nešto. Ono što me je najviše zadivilo je potčinjavanje svojih paranoja i strahova i ludila pod snagu volje.
Da li je i on govorio sam sebi ja sam zdrav ja sam zdrav.

I za kraj čuvajte se emocionalnih bezvoljnih gevikta oko vrata. sa njima će te potonuti toliko duboko da vas ronioci neće pronać. i nek vam na umu bude poslednja rečenica iz filma Aviator.
"The way of the future"