6.12.13

I gleda on tako

Dugo dana.
Nije razmišljao samo je pustio da kosa raste, sjedi. Piljio je u gornji četvrti pixel na ekranu u četvrtom redu.
Pixel je bio je crknut i crn jos od ljeta gospodnjeg 2009 u decembru.
Samo jedan pixel na cijelom velikom monitoru od 22 incha.
Ispod njega je stajao dugački niz slova. Punih mržnje, zlobe, gluposti.
Oštro poređanih slova kao čete vojnika.
Kao ratne zastave i baterije topova.
Pomislio je "Idem ja tamo" i onda se tiho provukao kroz taj isti pixel na drugu stranu.
Kroz crno, nedostatak svjetla, ušunjao se u svijet s one strane.
Duga kosa mu je zapinjala i sa druge strane je ostalo par dugih sijedih vlasi.

I sada vas gleda iz tog pixela s druge strane. Gleda vas glupe i smješne. Kako svojom glupošću ispunjavate i prostor i vrijeme.
A vrijeme ste napunili poprilično.
Gleda vas kako vam krče crijeva i Kako i dalje računate na prste i mičete usne dok čitate.
Kako se i dalje divite inteligenciji frižidera koji uvjek ima upaljeo svjetlo kada god ga pogledate iznutra.
Upravo vas gleda kako ste se prebrojali.
Kako imate u tom brojanju more grešaka jer još uvjek brojite na prste.
I mucate kad govorite brojeve.
Pixel je bio sićušan i dovoljno tanak da odvoji dva svijeta, a da se kroz njega lijepo vidi sva čarolija gluposti ovog masnog i mesnatog i masnog svijeta.
Gledao je ljude kako kopaju svoje noseve, kako im vilice veselo mlataraju u vazduhu kao privjesak na glavi. Gledao ih je nakićene sa slušalicama i mikrofonom kako vrebaju familiju s druge strane žice, i kako se naginju sa strane nebi li vidjeli ko još djrfi d fruge strane
Kako se patetično hvataju za herciku dok gledaju neku očajno glupu seriju na YouTube.
I onda
I onda vidje malo dijete. Svo raščupano i nasmijano ko suncokret. Musavo i zaigrano krenulo je prstom baš tamo gdje je crknuti pixel.
Baš na onu rupu kroz koju je gledao na drugu stranu. I djete pipnu.
Krepani pixel oživi i posta sjajniji od svih drugih.
St. Binariusa obli svjetlo
Spopade ga zarazni smijeh potpuno bezrazložan i nepotreban kao takav.
Dijete je pravilo grimase i žvakalo lizalo. Onda se okrenulo i otišlo. Mesnati i masni svijet je ponovo bio smiješan, i veseo. Napolju je padala teška kišurina i spirala je polako i uporno svu nataloženu glupost.
Zidovi su opet mirisali na zemlju i mokru dasku. St Binarius odluči da se vrati u masni i mesnati svijet Našao je novi friško crknuti pixel provukao kroz njega prvo oko a onda i kosu bradu i šlauf. Zapalio je cigaru i izašao na mokru ulicu.
Negdje usput upao je u neku pivnicu. Popio pivo dva pet. A onda sjeo na ulicu na pločnik i nastavio da se smije. U ovom masnom mesnatom  svijetu postoje ljudi. Oni su obično naopaki, ljuti, zlobni, glupi.
No postoje i djeca. Musava vesela i jš uvjek neznaju brojati. Možda nauče da broje na 8

Nema komentara:

Objavi komentar

Najbolje od najboljeg