SRETAN PUT U NEBO PUNO KOSKICA

HARAS LA GLABAR    Pas sa najlepsim repomDECEMBAR 1995 - 30 NOVEMBAR 2007

Eto

I eto . Bilo se na Purple u. Jedna ljepa festa profesionalaca koji još uvjek znaju jako dobro svirat, pravit improvizacije podgrijat raju da skakće i cupka. I sve je bilo čak šta više dirljivo da nije suptilnog osjećaja provučene politike ispod svega toga. Politike tajne prohibicije. Na koncertu jednog slavnog hard rock benda koj je poznat po redovnim gostovanjima na sve pivske manifestacije i festivale u svijetu ovdje je upriličen dernek bez pomenutog piva. Sokić koj se točio pod nazivom pivo je samo sokić. Ukus mu nije ni blizu.  Moglo je bit još i za nijansu smješnije da su kao predgrupu zovnuli bend Tankard kojem su sve pjesme posvećene pivu na primjer. Nakon ove fešte ozbiljno se zapitah ima li svrhe uopšte ići na daljnje koncerte.
Činjenica da je 10 000 ljudi pilo kancerogenu kokakolu i slično zašećereno smeće koje je zabranjeno u skoro svim školama po zapadu a produkt koj je inače registrovan kao prehrambeni proizvod i koji ima dokazana pozitivna svojstva zbog zdravih ( i kod nas veoma kvalitetnih ) sastojaka da bude zabranjen govori o novoj političko - vjerskoj infiltraciji dušebrižnika nad svojim stadom.
Postajemo polako država u kojoj se vodi računa o tome da cuke i mace  ne piške i ne  kake po parkovima a činjenica da imamo preko 15000 septičkih jama u vodozahvatnoj zoni nikog ne zabrinjava.  Takođe nikog ne zabrinjava činjenica da kriminalci nakon što im se presudi zatvorska kazna od 5 godina i dalje slobodno šetaju po gradu jer u zatvorima nema mjesta. Pomenuti dušebriznici strgogo provjeravaju da se slučajno neko ne napije alkohola na koncertu ili partiju dok mlađahna dječica već odavno imaju mozgove spaljene jeftnim extazijem koje je naravno "bezopasan". Bitno je da nije u konfliktu s vjerom a to što je u konfliktu sa zdravim razumom to nikom nije bitno. Postajemo država kontrole glupih zakona. Zakona koji obavezju vlasnike pekinezera da na iste stave brnjice (iako iste ne postoje za tako male pse) a nepostoji zakon po kojem svaka ovca treba bit redovno pregledana i po kojem se nesmje uvoziti radioaktivni otpad kao staro željezo.
No vratimo se malo Dee Purple u .
Koncert kao koncert je bio lijep doživljaj za 30 Km . Zašto navodim cijenu. Pa zato što tačno toliko koncert i vrijedi. Jan Gilan je već odavno puko s glasom tako da su najbolji dijelovi koncerta kad ovaj zapravo nepjeva i kad samo muzičari sviraju. Svi zajedno su shvatili da su trebali doć u Sarajevo mnogo mnogo ranije. negdje u doba olimpijskih igara , ili barem u novotalasnim 90 tim. Tada bi naravno bilo dovoljno piva, a koncert nebi bio vjerska manifestacija.
A sad malo o publici.
Publika u ovom gradu je super. Ja bi volio da imam bend i da me publika ovako gotivi. daš im malo veselja poneki dobar gitarski solo i svi plešu i svi zadovoljni. To što organizatori poput ofucanog Čička još nisu čuli za neke novije bendove a koji redovno sviraju u našem zapadnom susjedstvu čini nas debilskom koncertnom tezgom za skupljanje sitnih para i testiranje opreme i razglasa. Naša draga i priglupa publika još uvjek trpi maltretiranje mediokriteta koj nemogu organizovat ni sajam stoke u Čevljanovičima a kamoli jedan dobar Rock and Roll dernek. I još jednom o pomenutom pivu. Većina veikih bendova je prava poslastica za organizatore jer se na takvim feštama proda na galone piva. Ne kokakole kokakolu piju djeca a djece nema na koncertima (osim ako ne govorimo o OBN super talentima). Od distribucije piva po takvim koncertima se plate i mnogo manje posjećeni koncerti kao na primjer što je bio Simple Minds ( na kojem gle čuda isto nije bilo piva ). Isto tako restrikcija alkohola na ovakvim feštama nas stavlja na listu onih čudnih država koje imaju more nekih vjerskih pravila pa će nas zbog toga većina bendova i zaobilaziti u širokom luku.
I naravno za kraj jedan savjet Bosanskoj publici (ne Sarajvskoj jer publika koja dolazi na ovakve fešte nije lenja sjesti u autobus i doći na svirku. ). Budite pametni. Koncerti koje želite pogledati dešavaju se negdje drugdje. Ako želite vidjeti Muse ili kaiser Cheefs ili nedo bog Peral Jam  ili Placebo skuckajte para i čekajte taj koncert negdje u susjedstvu (bar dok još možete i dok nam ne uvedu Shengen vize za iste),
Ako pak želite da koncerti koje vrijedi posjetiti i koji su organizovani kako treba dolaze u vaš grad onda pokušajte izabrati neki drugi grad. Ovdje takve stvari više ne dolaze. Jamiruqai (ili kako vech) je bio zadnji uspio pokušaj.
Eto dolazi vam Sarajevska  Zima. Spremite se za kulturno grudvanje nosajte štipaljke i vježbajte da budete kulturni. Vježbajte  olimpijski osmjeh kada vas slikaju. Ko zna u kojim novinama  se možete pojavit. .

Svi spavaju Binarusa mi.

Uh kako pospan grad. Ne samo da je dosadan nego je bože sačuvaj uspavan. Svi su zaspali. Naj produktivnije doba dana , vrijeme kad je stepen invencije na naj višem nivou ostaje neiskorišten i prazan. Kako jadno. Svi zamotani u celofan bezperspektivnsti jedva čekaju da se bace u krpce i što prespavaju noć da bi dočekali novi dan koj će da pretrče na vrat na nos preko posla žene djece fudbala kladionice i opet kad padne noć. Svi u krpice kao kokice.
Razlika urbane sredine u odnosu na ruralnu je ta da u ruralnoj svi idu spavat u 10 sati a u urbanoj oni naj svjetliji se tada bude i stvaraju. Stvaraju ono što nikad nije nastalo na selu. A zašto je to tako. Pa one na selu ujutro čekaju kombajni , motike, kokoške krave pilići i žena s doručkom. Nas u gradu ujutro čeka kilo kafe i preskočeni doručak jer je već 10 sati. No danas više niko ne ostaje budan ujutro u 2 - 3. Ja ih znam par. Smijem se kladit da je Peletina za svojim confjuterom i crta neku novu kuću, parking, garažu, šta li mu je već stari fasovao da radi.
Ja  sam bio klinac nekad davno kad se pojavio program plus na televiziji zagreb. To je bio prvi program koj se vrtio iza 12. Bilo je super filmova i emisija. Moji stvarno nikad nisu spavali puno. Često su znali sjedit do 4 - 5 ujutro baljezgat o autima lozi ženama i slično. O bilo čemu samo da se nespava. Propade vrijeme bezveze. Naravno vazda se posrče koja gajba pive u stvari malo češće rubinovog konjaka i vlahova. Tako ja još kao mlađahan skontah da se živi i preko noći a ne samo preko dana. Da je život plaho kratak i da treba da se iskoristi maksimalno. Onda kad je došao rat neki je delegat skontao da nam pušta struju tek iza 11. Ah kako su to bili ljepi trenuci. Cijeli dan u hibernaciji za tih par trenutaka svjetla. Razletiš se po stanu ko muha zunzara samo da bi iskoristio struju. Kasnije sam skontao da postoji jedna kasta ljudi u ovom gradu koji žive iza 12. To je jedan drukčiji svijet. To su sve ljudovi sa velikim tikvama.Slušaju čudnu muziku. Ima ih tako malo da se skoro svi međusobno poznaju. Bila je to super ekipa. Nekako dok su oni postojali u ovom gradu ovo je još bio grad. MIslim da ih više nema. Ne vidjam više ni jedno svjetlo iza 1 ujutro na obližnjim zgradama.
Nedostaju mi.
Zato i pišem valjda ovaj blog. Nemam šta da radim iza 12 . Pustim sebi onaj muka tv onda još ima i muzike a ne samo muke. nadam se potajno da negdje u ovoj selendri postoji još koja ne uspavana spodoba. Možda iskoči iz mesingera. Nekad se osjećam ko Neo iz matrixa . Samo čekam . da se neko javi.
Neko ko nije s druge strane planete i zbog koga nemoram da grčim mozak u engleski.
Pozivam sve one koji ne spavaju u 1-2 ujutro da napravimo komunu nespavača i da sačuvamo ovo malo grada što nam je ostalo. Svi zainteresovani nek se jave na private ili nek ostave koment ispod ovog posta.