Školovanje u snovima

Jest dobro ste pročitali. Ja svoje znanje i vještine skupljam u snovima. Vrlo napredan metod. Nije ni nalik brzom čitanju al vrijedi. Jednom sam tako ujutro dok sam sovio skupljao hrabrost da izadjem na ispit iz neke elektronike napredne. To je neka nova nelogična elektronika odnosno neka elektronika koja radi samo u snovima. Vjerovali ili ne na ispit sam trebao izać kod Dodika ni manje ni više a on otišo s nekom delegacijom šupak jedan jebe se njemu što ja moram ispit položit a taj mi je zadnji ostao. Naravno neide mi polaganje istog jer profe nikako nema.
Ima neki njegov zamjenik al je toliko ružan i mastan da neću kod njega da izađem. Probudim se taj dan ljut ko pištolj na cijelokupni visokoškolski sistem.
Taman to završih sa Dodikom dodje druga noćna mora upis na neki dodatni fakultet. Isto moram da uganjam nekog delegata i još mi treba neki glupi potpis koj treba da skupim juče a nema šanse jer je juče prošlo a juče nije bilo juče odnosno juče se nije ni desilo samo danas.
Preživjeh ja to isto sam se tako ljut probudio bio spreman da dižem revoluciju, no vrhunac bi jutros.
Sanjam ja kako polažem neki specijalni vozački ispit za profi vozača ili vozača sportskog ili neki reli ili šta ja znam za šta uglavnom zajeban ispit pravo.
I Tako prodjoh ja prvih par testova bez problema sve neki normalni testovi te kako se vozi po ledu pa kako se vozi po kisi pa tako sve neke tako korisne stvari. I taman kad pomislih jebote šta ja svašta znam možda bi mogo fakat bit zajeban reli vozač dođe komisija od 2 člana neki masni u kožnoj jakni KTK Fisoko i naka debela sa njim. Kažu trebam sad na test iz spretnosti prstima. Kontam ja ajd super ko klinac sam još svašta sklapao igrao se elektro pionirom i pravio ono glupo zvonce zbog kojeg me zamalo nisu izbacili iz kuće (fakat moji rođeni mi otvorili vrata i rekli mrš napolje pa nekog drugog zajebavaj)
Elem taman se ponadah kako ću i taj test da rasturim kad eto one debele donosi mi tanjir sa oguljenom bananaom i konzervu sardine.
Ja reko i šta sad s ovim?
Kaže onaj u jakni KTK VIsoko e sad trebaš dokazat koliko si spretan s prstima. Trebaš ovu bananu da napuniš s sardinom.
Jesam se napatio al sam je napunio.
Ko je pojo jadan li je .

SRETAN PUT U NEBO PUNO KOSKICA

HARAS LA GLABAR    Pas sa najlepsim repomDECEMBAR 1995 - 30 NOVEMBAR 2007

Eto

I eto . Bilo se na Purple u. Jedna ljepa festa profesionalaca koji još uvjek znaju jako dobro svirat, pravit improvizacije podgrijat raju da skakće i cupka. I sve je bilo čak šta više dirljivo da nije suptilnog osjećaja provučene politike ispod svega toga. Politike tajne prohibicije. Na koncertu jednog slavnog hard rock benda koj je poznat po redovnim gostovanjima na sve pivske manifestacije i festivale u svijetu ovdje je upriličen dernek bez pomenutog piva. Sokić koj se točio pod nazivom pivo je samo sokić. Ukus mu nije ni blizu.  Moglo je bit još i za nijansu smješnije da su kao predgrupu zovnuli bend Tankard kojem su sve pjesme posvećene pivu na primjer. Nakon ove fešte ozbiljno se zapitah ima li svrhe uopšte ići na daljnje koncerte.
Činjenica da je 10 000 ljudi pilo kancerogenu kokakolu i slično zašećereno smeće koje je zabranjeno u skoro svim školama po zapadu a produkt koj je inače registrovan kao prehrambeni proizvod i koji ima dokazana pozitivna svojstva zbog zdravih ( i kod nas veoma kvalitetnih ) sastojaka da bude zabranjen govori o novoj političko - vjerskoj infiltraciji dušebrižnika nad svojim stadom.
Postajemo polako država u kojoj se vodi računa o tome da cuke i mace  ne piške i ne  kake po parkovima a činjenica da imamo preko 15000 septičkih jama u vodozahvatnoj zoni nikog ne zabrinjava.  Takođe nikog ne zabrinjava činjenica da kriminalci nakon što im se presudi zatvorska kazna od 5 godina i dalje slobodno šetaju po gradu jer u zatvorima nema mjesta. Pomenuti dušebriznici strgogo provjeravaju da se slučajno neko ne napije alkohola na koncertu ili partiju dok mlađahna dječica već odavno imaju mozgove spaljene jeftnim extazijem koje je naravno "bezopasan". Bitno je da nije u konfliktu s vjerom a to što je u konfliktu sa zdravim razumom to nikom nije bitno. Postajemo država kontrole glupih zakona. Zakona koji obavezju vlasnike pekinezera da na iste stave brnjice (iako iste ne postoje za tako male pse) a nepostoji zakon po kojem svaka ovca treba bit redovno pregledana i po kojem se nesmje uvoziti radioaktivni otpad kao staro željezo.
No vratimo se malo Dee Purple u .
Koncert kao koncert je bio lijep doživljaj za 30 Km . Zašto navodim cijenu. Pa zato što tačno toliko koncert i vrijedi. Jan Gilan je već odavno puko s glasom tako da su najbolji dijelovi koncerta kad ovaj zapravo nepjeva i kad samo muzičari sviraju. Svi zajedno su shvatili da su trebali doć u Sarajevo mnogo mnogo ranije. negdje u doba olimpijskih igara , ili barem u novotalasnim 90 tim. Tada bi naravno bilo dovoljno piva, a koncert nebi bio vjerska manifestacija.
A sad malo o publici.
Publika u ovom gradu je super. Ja bi volio da imam bend i da me publika ovako gotivi. daš im malo veselja poneki dobar gitarski solo i svi plešu i svi zadovoljni. To što organizatori poput ofucanog Čička još nisu čuli za neke novije bendove a koji redovno sviraju u našem zapadnom susjedstvu čini nas debilskom koncertnom tezgom za skupljanje sitnih para i testiranje opreme i razglasa. Naša draga i priglupa publika još uvjek trpi maltretiranje mediokriteta koj nemogu organizovat ni sajam stoke u Čevljanovičima a kamoli jedan dobar Rock and Roll dernek. I još jednom o pomenutom pivu. Većina veikih bendova je prava poslastica za organizatore jer se na takvim feštama proda na galone piva. Ne kokakole kokakolu piju djeca a djece nema na koncertima (osim ako ne govorimo o OBN super talentima). Od distribucije piva po takvim koncertima se plate i mnogo manje posjećeni koncerti kao na primjer što je bio Simple Minds ( na kojem gle čuda isto nije bilo piva ). Isto tako restrikcija alkohola na ovakvim feštama nas stavlja na listu onih čudnih država koje imaju more nekih vjerskih pravila pa će nas zbog toga većina bendova i zaobilaziti u širokom luku.
I naravno za kraj jedan savjet Bosanskoj publici (ne Sarajvskoj jer publika koja dolazi na ovakve fešte nije lenja sjesti u autobus i doći na svirku. ). Budite pametni. Koncerti koje želite pogledati dešavaju se negdje drugdje. Ako želite vidjeti Muse ili kaiser Cheefs ili nedo bog Peral Jam  ili Placebo skuckajte para i čekajte taj koncert negdje u susjedstvu (bar dok još možete i dok nam ne uvedu Shengen vize za iste),
Ako pak želite da koncerti koje vrijedi posjetiti i koji su organizovani kako treba dolaze u vaš grad onda pokušajte izabrati neki drugi grad. Ovdje takve stvari više ne dolaze. Jamiruqai (ili kako vech) je bio zadnji uspio pokušaj.
Eto dolazi vam Sarajevska  Zima. Spremite se za kulturno grudvanje nosajte štipaljke i vježbajte da budete kulturni. Vježbajte  olimpijski osmjeh kada vas slikaju. Ko zna u kojim novinama  se možete pojavit. .

Svi spavaju Binarusa mi.

Uh kako pospan grad. Ne samo da je dosadan nego je bože sačuvaj uspavan. Svi su zaspali. Naj produktivnije doba dana , vrijeme kad je stepen invencije na naj višem nivou ostaje neiskorišten i prazan. Kako jadno. Svi zamotani u celofan bezperspektivnsti jedva čekaju da se bace u krpce i što prespavaju noć da bi dočekali novi dan koj će da pretrče na vrat na nos preko posla žene djece fudbala kladionice i opet kad padne noć. Svi u krpice kao kokice.
Razlika urbane sredine u odnosu na ruralnu je ta da u ruralnoj svi idu spavat u 10 sati a u urbanoj oni naj svjetliji se tada bude i stvaraju. Stvaraju ono što nikad nije nastalo na selu. A zašto je to tako. Pa one na selu ujutro čekaju kombajni , motike, kokoške krave pilići i žena s doručkom. Nas u gradu ujutro čeka kilo kafe i preskočeni doručak jer je već 10 sati. No danas više niko ne ostaje budan ujutro u 2 - 3. Ja ih znam par. Smijem se kladit da je Peletina za svojim confjuterom i crta neku novu kuću, parking, garažu, šta li mu je već stari fasovao da radi.
Ja  sam bio klinac nekad davno kad se pojavio program plus na televiziji zagreb. To je bio prvi program koj se vrtio iza 12. Bilo je super filmova i emisija. Moji stvarno nikad nisu spavali puno. Često su znali sjedit do 4 - 5 ujutro baljezgat o autima lozi ženama i slično. O bilo čemu samo da se nespava. Propade vrijeme bezveze. Naravno vazda se posrče koja gajba pive u stvari malo češće rubinovog konjaka i vlahova. Tako ja još kao mlađahan skontah da se živi i preko noći a ne samo preko dana. Da je život plaho kratak i da treba da se iskoristi maksimalno. Onda kad je došao rat neki je delegat skontao da nam pušta struju tek iza 11. Ah kako su to bili ljepi trenuci. Cijeli dan u hibernaciji za tih par trenutaka svjetla. Razletiš se po stanu ko muha zunzara samo da bi iskoristio struju. Kasnije sam skontao da postoji jedna kasta ljudi u ovom gradu koji žive iza 12. To je jedan drukčiji svijet. To su sve ljudovi sa velikim tikvama.Slušaju čudnu muziku. Ima ih tako malo da se skoro svi međusobno poznaju. Bila je to super ekipa. Nekako dok su oni postojali u ovom gradu ovo je još bio grad. MIslim da ih više nema. Ne vidjam više ni jedno svjetlo iza 1 ujutro na obližnjim zgradama.
Nedostaju mi.
Zato i pišem valjda ovaj blog. Nemam šta da radim iza 12 . Pustim sebi onaj muka tv onda još ima i muzike a ne samo muke. nadam se potajno da negdje u ovoj selendri postoji još koja ne uspavana spodoba. Možda iskoči iz mesingera. Nekad se osjećam ko Neo iz matrixa . Samo čekam . da se neko javi.
Neko ko nije s druge strane planete i zbog koga nemoram da grčim mozak u engleski.
Pozivam sve one koji ne spavaju u 1-2 ujutro da napravimo komunu nespavača i da sačuvamo ovo malo grada što nam je ostalo. Svi zainteresovani nek se jave na private ili nek ostave koment ispod ovog posta.

Pospana trešnja i klempavi maslačak

St Binarius je danas pio kafu sa gavranom Perom. St Binarius je bio nekako bez jednica i cijeli dan mu je bio praćen lošim subnet maskama i binarno je bio što bi naš narod rekao u k... .
Gavran Pero je omastio imaginarni brk argeta paštetom koju neko danas nije završio.  Gavran Pero paštetu obično pojede tako što klepi koj komad hljeba glupim golubovima i onda fino socrealistički omaže paštetu istim. Nakon takvog obroka sedeli su na žmirkavom suncu njih dva u istom dvorištu jedan na grani a drugi na prozoru obližnje zgrade.
Binarius je pričao Peri kako su danas bakterije iz AB kulture bile krajnje neposlušne. Kako su skakale divljale. Cijeli dan su podrigivale nepristojno. a Pero je Binariusu ispričao piču o pospanoj trešnji i klempavom maslačku. i priča bi nekako ovako:

U jednom vrtu živjela je jedna trešnja malo pospana jer je komšija u kući pored autolimar i stalno drnda s fleksericom. Ispod pospane trešnje je rastao klempavi maslačak. Silno je odljepio na trešnju i odlučio je da ju osvoji. Tri dana je komponovao i vježbao pjesmicu ljubavnu uigravao scenski nastup mahao ušima i na kraju odlučio hrabro da joj izjavi ljubav.
Počeo je sa pjesmom hrabro i samouvjereno, iz sveg glasa . Pjesma je bila patetična i tugaljiva kakve samo maslačkovi mogu napisat a možete zamislit kakva je ova bila kad je naš maslačak još tome pride bio i klempav. Pjevao je tako maslačak iz sveg glasa skoro 4 dana došla subota a pospana trešnja samo zijeva i ne kuži maslačka kako je klempav. Maslačak takođe nije skontao da to što on pjeva samo on i čuje jer je klempav a da to do trešnje ne dopire. Maslačak pade u depresiju poče da dodaje sve tužnije i tegobije rime u svoju pjesmu .
Poče to da zvuči ko neka narodna, skoro je imao i cijeli CD spreman da ga izda kod hayat records a, gospoja pospana trešnja je cijelo vrijeme samo zijevala napola gluva od autolimarske radnje. Klempavi maslačak je bio krajnje očajan mislio je da je trešnjino zijevanje izraz nezainteresovanosti i ignorancije. Znaju te stare dame trešnje jako da se ufuraju. Klempavi maslačak je sjedio tako dešperatan i promukao. uši su mu se crvenile od silnog naprezanja a pahulje su mu bile u mokre od suza a možda i rose.  onda je došao na scenu naš gosn Pero. Pero je klepio sa gospoje pospane dvije trešnje i donio ih klempavom maslačku. kad je maslačak vidio trešnje potpuno je odljepio i sav se rasturio po cijelom dvoristu. nekoliko dana kasnije livada je bila puna novih klempavih maslačaka koji su na svakom uhu imali po jednu trešnju.

St Binarius je saslušao cijelu priču pomno je prateći i na kraju zaključio kako bi i on volio da se rasturi ko klempavi maslačak.

Lucida Binarica

Ima sprava koje su stvarane dok je negova svjetlost i polimorfnost mnogobitna, ST Binarius bila odsutna ili je negdje sjedila u ribi, il je mamurala pod šankom. E takve sprave obično estetski izgledaju  kao da ih je napravio norveški drvosjeća a u konceptualnom i elektronskom smislu imaju jedan veliki bug koj se zove "Masni Prsti" odnosno "sindrom elektronske industrije Čačak". Takvo čedo nikad pogledano od Binarnog  božanstva kao nakarada sjedi u našem office u i s teškom mukom printa silne skripte i knjige. Činjenica da ovakav strojček koštaše nas 5 - 6 milja markica navede me da pomislim o ritualu Binarnog prosvjetljenja kojeg zovemo "Mantra Lucida Binarica"  , odnosno primanja duše ovog jadnog strojčeka u digitalno stado sretnih digitalnih duša koje uživaju djeleći sveti Binarni duh  i ozračije Diigitalnosti , Logičnosti te životnu energiju svih mašina koju nazvah nekad davno Anima Mechanica.
Nakon što smo printer oslobodili masnih naslaga od kineskog bureka koj je ovom stroju sputavao dušu prešli smo na ubrizgavanje sveprisutnog duha St Binariusa u sve pore i valjke pomenutog paćenika. Za one koji neznaju mogu duh St Binariusa kupiti zapakovan u limenki komprimiranog zraka. Jeftine limenke nisu dobre i svaki bolji poznavaoc magije Binarnih bića zna da jeftine limenke nisu posvećene u hramu St Binariusa u Hong Kongu ili u Tokiju. Prave posvećene bočice komprimiranog zraka obavezno imaju par slova tradicionalnog japanskog pisma i obaveznu zelenu reciklažnu tačku koja govori da je boca zraka napunjena u miru izmedju majke prirode i duha St Binariusa što je jako važno za rad vašeg strojčeka.
Dakle kada smo ubrizgali duh iz boce u valjke i ispuhali burek masnoće sa pomičnih dijelova našeg paćenika prizvali smo mantru svetog flesha biosa i otpočeli ritual primanja njegove Binarne duše u svjetlost sretnih strojeva što dijele ozračije njegove Binarnosti.
Ritual se sastojao od obmatanja cijelog stroja u snježno bijelu spuzvastu foliju što ga trebaše prisjetiti na trenutke njegovog stvaranja i izlaska iz fabrike kad bijaše sav upakovan u tanke mekane folije i ljepljive  naranđaste trake. Nakon toga spremismo ga na veliki oltar napravljen od drveta (u našem slučaju jedan kvalitetni sto crne boje od kvalitetnog drveta koj nije sadržavao niti jedan ćavao. Postavismo ga na sredinu prostorije i počesmo kružiti oko njega iskazujući mu divljenje kao kad je bio nov.
Ritualnim pokretima smo mu počeli skidati ovojnicu od bijele pjenaste folije simbolično režući spojnice za kablove kao da režemo pupčane vrpce jer ga spojnice držaše vezanim za tvornicu i oslobađanje njegovih šnjura je vrlo simboličan čin koj ga odvaja od sterilnog svijeta gdje se rađaju strojevi i gdje prelazi u ovaj naš sve prisutni nesavršeni svijet gdje su bugovi svakodnevna pojava.

Potom smo mu umetnuli snježno bijeli papir i otvorili user manuals i zadivljeno počeli praviti krugove oko njega. Priključismo ga u struju,  na mrežu te mu ubrizgasmo crnu dušu tonera svježeg originalnog.
Zadasmo mu prvi test page i naše čedo veselo zadrnda. Poče breketat škljocat drndat kao što to svaka digitalna sprava radi. Pogladismo ga blago po komandnoj ploči  i naravno naštimasmo mu setupe te ga ostavismo da upozna sam novu ,staru okolinu i da ga prosvjetli duh St Binarijusa
Za to vrijeme mi smo u drugoj sobi izveli Lucida Binarika Mantru. Molitvu da St binarius dođe i pogleda našeg jadnika, da ga izliječi i da mu pomogne da proprinta bez ortopedskih pomagala.
Danas smo završili ritual "Mantra Lucida Binarica" naš printer leži na oltaru pokriven PVC folijom. Trebaće mu još neko vrijeme da duh St Binariusa uđe u pore ovog digitalnog bića al se iskreno nadamo da nećemo morati primjeniti jedan drugi ritual.
Ritual izgona iz digitalnog svijeta koj se zove Binarni otpust gdje se dotični stroj umota u iste one bijele halje i folije onda se odnese na najviši neboder u kvartu te se pusti na prirodno prozračivanje duhom St Binariusa slobodnim padom.sa 18 ili 20 sprata. Naravno sprat mora biti paran i djeljiv sa 8.

Komentar na ritual sa Hard diskom User Complains.
Primjeni pravilo digitalnog izgona. Popni se na 18 ili 20 sprat najblizeg nebodera (Mora biti paran sprat) Te zafrljachi doticni disk prema zemlji da ga St Binarius njegova svjetost i rasprašnost sami prozraće. Dok pada napravi dva kruga na dobro ogradjenom depolarizovanom balkonu ponavljajuci sledecu mantru.
"Disk pada a kladivo nije
Podatak mu curi a čip mu se grije
Neka leti neka pada golfa dvojku nek polupa sada"

Napomena Golf 2 dizel je vozilo napravljeno u odsustvu magične sile Anima Mechanice i u procesu stvaranja ovog auta korištene su sile tame i turbofolka. Rezultat je ružan auto koj neradi uz pomoć svetih sila već je činjenica da mu pogoduju samo vibracije koje proizvodi harmonika i vokalni solista kojem glas oscilira o,2 do 0,8 Khz u trajanju od bar 18 secundi.

Jedna noćna mora

Ovo je jedna kratka ratna noćna mora. U ratu su svi tripovali od nekih pravo ozbiljnih sranja i dešavanja. Imat nebuloznu noćnu moru u kojoj ti nije zagino niko drag nego je nešto glupo i nebulozno, bila je poprilična privilegija. Od te i takve privilegije ja sam proveo mnoge besane noći. A noćna mora otprilike počinjaše ovako.
Ležim ja opružen ko klada na mom krevetu ispod 5 deka i smrzavam se lagano na nekih minus 200. Ležim u mraku i čekam struju da upali svjeto pa da skočim i radujem se civilizaciji. da gledam telku slušam radio muziku , živim. I tako dok ležim obično zaspem i onda osjećam kako mi se po sobi šunja veliki crni siemens telefon sa staklenim zvoncima koja rade klinglinglingling kad zazvone. Šunja se on tako podlo i hinjski i osjećam da hoće da mi oglođe ljevu pedalu dok ga desna ne zanima jer smrdi.  No najgluplje od svega je što meni nije frka što me hoće oglodat crni telefon nego mi je frka zato što će glodanje naplatit 5 maraka a ja nemam 5 maraka. Obično sam znao da se probudim onako napola bunovan i zateknem sebe kako držim ruke u džepovima i tražim pare.
Jednom sam odlučio da ga zajebem
Spremio sam pod jastuk 5 maraka i čekao ga.
Došla je noć ja sam zakunjao čekajući struju došao je trenutak potpunog mraka Bio sam spreman da zajebem crni siemens telefon. Osjetio sam ga kako se šunja polako i taman kad sam pomislio sad je moj sad kad bude tražio 5 marki ja ću da mu dam ima ih tu su kako ću mu šuknut. Onda će doći struja pa ću skuhat kafu i ceriću mu se u facu (odnosno brojčanik) Pršao je sasvim blizu obavio je šnjuru oko moje ljeve pedale i taman kad sam očekivao da će da zagrize on mi šapnu
Stigao ti je fax
to je 12 maraka.

Misterija o Vudalama

Evo nagovori me Placebo Bebe da objavim ovo što zaljepih na njene komentare neki dan.
Glupi ljudi su sretni samo oni toga nisu svjesni pa njima ta sreća u stvari i neznači nešto.
Pametni su nesrećni jer uvidjaju koliko su glupi sretni i glupi da to shvate u isto vrijeme.
Lenji su sretni jer mogu biti lenji to znači da su napredovali u duhovnoj ljestvici, jer savršenstvo evolucije je da lenjost donosi napredak. lenji ljudi mrze raditi stvari po stotinu puta pa izmisle nešto što to radi umjesto njih.
Lenji su vjerovatno sretniji od glupih ali su previše zauzeti izmišljanjem načina da afirmisu i unaprijede svoju lenjost tako da im ne ostaje puno vremena da shvate da su u stvari sretni.
Naj sretnije su vudale. To su budale sa vunom
Ja još nisam vidio ni jednu vudalu ali na ovom svijetu neko mora stvarno biti sretan ja tvrdim da su to vudale imaju sve razloge da budu sretni (budale su kao prvo ) i toplo im je jer imaju vunu. U ostalom niko ih nije nikada vidio pa se uklapaju u kliše o tajnoj postojećoj sreći koja se dešava onima nekim drugim koje niko nije ikad vidio.
Ove dubokoumne misli nisu došle iz moje glave već su inspirisane duhovnim uticajem St Binariusa. Nastale su kao pokušaj da se objasni evolucioni proces i savršenstvo ljenosti.

Kriza 30 tih

Kriza 30 ih je navlakuša za glupane i štrebere kojima ni 20 nisu bile vrijedne čemu. U stvari većina glupana kojima 30 dodju kao kriza su oni koji su htjeli sa 20 da stave sve na svoje mjesto. Rezultat je situacija da imaju stan kuću popola sa starcima, ženu koja je pustila brkove auto kojem se auspuh vuče po cesti i ubja promaja jer zadnji leptri prozor nije projektno završen pa dotični nema predviđenu bravu za zaključavanje. Onda se uglavnom nemaštoviti štreberi okrenu raznim drugim zanimacijama počnu da pjevaju u horu, žene se počnu furat na jogu al je praktikuju na veš mašini nafuravajući se da su opuštene a za pravo opuštanje im treba 20 marki da se upišu, plus triko za jogu, a dobro bi došao i par JBL zvučnika sa reklame koji vode pravo u nirvanu. drito. Neki pak upadnu u druge zamke počnu lokat po kafanama razbijat se spidom da bi stigli svijet koj je uvjek bio brz. Vremenom postanu redovni inventar polu urbanih kafana po gradu u kojima vas niko nepegla al isto tako niko i ne konta kad pričate o binarnim božanstvima.
NIsam neko veliki guru mada smatram da svašta znam. Imam triesipo i mnogo sam toga skontao u zivotu. Naucio sam kroz svoje prokletstvo da nije najgore ako te niko nevoli nego ako nemožeš nikog da zavoliš. Ova mi je misao velika trebao bi je napisati jako velikim slovima koja čak nemogu ni da stanu na ovaj blog al svako kroz svoju žrtvu to treba sam da skonta. Čuvajte se toga da nepostanete glupe sante pa da va emocionalni pingvini hodaju po glavi i seru.
Prije tridesetih spakujte neke svoje davne želje i maštu u tegle . Tako sam ja uradio još nekad davno prije skoro 15 - 20 godina. Može vam se desiti u 30 da vam ponestane mašte. Život bez mašte je mnogo dosadniji od španske sapunice kojom perete suđe. Španske sapunice služe kao lakumus papir za vašu vlastitu maštu. Ako ih nađete interesantnim onda vam je duhovni život stvarno u k....
Htio sam vam svima poklonit nešto ljepo i šareno i pametno za novu godinu za ovu 2007 da budete veseli da se dobro ismijete da vam se stmak odvali od šege (nasmijavati ljude je veliki dar kojem nije svako vičan, nisam ni ja al barem pokušavam.)
Kontao sam da vam uvalim neku mozgalicu, neku binarnu mantru kojom ćete svoj život uklopiti u savremenu binarnu matricu po kojoj sve ima smisao.
E baš neću. Od mene će te ovaj put dobiti nešto totalno drukčije. dobićete na poklon knjigu o tantričkom sexu. Naučićete svašta u njoj možda ne toliko o samom seksu nego o onome što propuštate ako vam je španska serija fun onda vam ovo stvarno treba.
Ostalo je na vama da u vašem pjevačkom društvu, poluurbanoj kafani, ili negdje u binarnim prostranstvima upoznate nekog za igranje. Za početak možete otići do kupatila i pogledati na Wesh Mashinu. možda waša žena stoji tamo zapetljana u pozu ikebane i mantra "Nabrlj sine ostavi taj plajstašon jebo ti on mater i idi da jedeš ".
Nemojte se puno zadavati da otpetljate svoju dragu iz poze ikebana nego popalite svijeće oko iste ugasite wesh mašinu, Nabrlja pošaljite kod komšije da kreči stan. složite pored svoje drage laptop i počnite s proučavanjem vašeg novog poklona.
a poklon

Poklon je otpao nasurfajte negdje na torrentima.

Kreativna Dosada

To vam je ono kad imate komp imate brdo programa koji vam trebaju za sve i svašta i onda sjedite pred monitorom ko debil i piljite u tackicu 2 x 2 pixela nako pri gornjem cosku desnom i nista vam mudro nepada na pamet. Mrsko vam je cak i neku igricu shutat  ala oni worms ili lines ili nesto sto je jos gluplje i traži inteligenciju tostera. E zašto dolazi do tih trenutaka. Odgovor je jednostavan. Nevalja wam feng shui. A feng shui je najbolji i naj idealniji krivac za bilo kakve smetnje. Po fenk shui u naša bi planeta trebala bit malo više kockasta pa je to vjerovatno razlog što se svi nesto prepucavaju i netrpe. Feng shui je takodje razlog zbog kojeg vam se waša draga iz čista mira nadigne da tumba stan i mjenja zavjese. Nepokušavajte da shvatite to je jednostavno tako i samo ženska logika to može razumjeti. Razlog zbog kojeg piljite u onaj pomenuti kvadrat 2 x 2 pixela na vašem monitoru je u stvari težnja ka minimalizmu. Kada bi se pridržavali pravila feng shui a taj kvadrat bi trebao bit opkoljen cvijećem i tratinčicama što mirišu na motorno ulje.

E pa ćao stara godina.

Eto ode nazad.
Bila mi je pravo mrska i peglativna. Jedina dobra stvar što mi se desila u istoj je što sam prestao pušit a i to je bilo s milion problema. Ko god vam kaže da će te se osjećati zdravije kad prestanete pušit odma mu opalite šamarčinu u moje ime jer vas laže. Bićete sjebani bar još jedno 5 mjeseci dok vam ne profunkcionišu organi koji nefunkcionišu. A do tada će vam bit Organe Povraćam pažnju ne obraćaš . Elem eto prestao sam i pušit. Skršio mi se netom cijeli metabolizam i jedva ga oporavih nekako. Osim toga godina je bila kompletna jedno veliko sranje i puj puj. Generalni rezime protekle godine je prilično tanak. Cijela godina je propala onako bezze nit sam šta napravo, nit sam se oženio, a jesam pito da nebude da se netrudim. Niti sam skontao šta pametno o životu. Cijelovecernja ekipa za novu godinu je bila sačinjena od penzionera koji su novu godinu dočekali u fotejama. Jedva su podigli guzove da naspu šampanjac. a i to je bilo jedva. Al ajd barem niko nije upalio televizor. U protekloj godini nisam upoznao puno interesantnih faca. Postao sam malo tamniji pesimista nego prošle godine. (meni se pesimizam mjeri skalom sive boje koja je vec postala tamnija od prosječne crne.) One do sada interesantne face su postale nekako zamorne. U najdražoj kafani su mi počeli puštat crvenu jabuku te me tako definitivno istjerali iz iste. Sad tražim dobar lokalni bircuz sa sisatom konobaricom u koju se može gledat preko šanka da ti uljepša dan. Najbolji frend mi je odljepio za piramidama. Kupiću mu jednu malu za rođendan da može žilete oštrit.
Draga mi je završila kao bijelo roblje u nekoj firmi koje vremenom postaje još bijelje jer je nepuštaju na svijetlo dana., Valjda pokušavaju da je još više izblijede pa da postane albino roblje jer je za ovim bijelim velika frka. Nesjećam se više kako izgleda, njoj to neće bit ništa novo navikla je da ja sve zaboravim.
Otvorio sam u prošloj godini i blog koj niko nečita što je dobro znači da moje traume i budalaštinenisu još dovolno velike za globalnu zabrinutost. Kad uporedim svoju jaranicu Pigi from Outher space koja ima na hiljade posjeta skontam da su njene tegobe plaho interesantnije od mojih pa me to tješi da i od ovog sranja ima gore.
Upoznao sam ljude sa St Binariusom  Binarnim božanstvom. Anđelom što ima krila ko dva zupčanika i što pokreće mašine i čini da stvari rade. Čak i onda kada su toliko jadne i glupe da izgledaju kao da nikad neće proradit. Vremenom sam otkrio i Binarnu karmu kao uzvišenu energiju koja obavija svaki metal. kao što magnet obavija magnetno polje tako svaki drugi materijal obavija binarna karma. i polarizacija. Sve na ovom svijetu je muško i zensko. Djete je samo razlomak put ka nečemu. Dok ne postane u potpunosti jedno ili drugo jedinica ili nula.
Pričaću vam o tome jednom kad porastem. kad budem gluplji veći , kad se oženim a možda i sutra.

Novogodišnja

Kako će St Binarius dočekati novu godinu.
S obzirom da je uglavnom praznih đepova moguće je da će zaglaviti pred nekim graanapom sa sixpackom piva. Tipično za binarnog spiritualnog geek a. kako ću ja proslaviti novu godinu?
Možda sa Binariusom a možda je i prespavam. Jedne godine se planirala velika fešta kod frenda u nekoj gajbi koja samo što se nije srušila. Gajba se srušila pred sami dernek iako smo navukli pive i meze negdje je riknula cjevka i potopila pod cips pive i TA pech. Ostalo mi je nešto love u džepu pa sam se odlučio da proslavim novu godinu u kinu. Rezultat.. Vraćao sam se kuči u 4 ujutro iz kina u kojem sa gledao neka 3 polu glupa bang bang hu ha filma noseći šerpu crvenu koju sam dobio na tomboli. Neki tip do mene je nosio poklopac od iste jer sam popio njegovu bocu vina koju je on osvojio na tomboli pa smo se morali nekako poravnat. na kraju se balade skontalo sam da je doček nove godine u kinu sasvim ok samo da nije bilo tako hladno i da su filmovi bili za dlaku bolji. Jedina mana je što košpe i vino neidu baš najbolje a čips je bio prestar te je mogao da se koristi samo kao hrskave konfete u 12.00.
Jedne godine smo napravili feštu kod frenda dešavale su se čudne i smješne stvari popilo se puno piva i naj smješniji event je bio kad se jaran opekao na pivo koje je podrijavao u mikrovalnoj jer ga boli grlo.
Možda ovu proslavim na Internetu u nekom chatroomu onako bezze i upoznam još prekomorskih prijatelja koje nikad neću vidjeti. Još jednako ludih geekova koji novu godinu čekaju ispred kompaća. Jedno je sigurno. Iskustvo sa kinom je imalo jednu dobru pozitivnu nit na kraju. Otkrio sam vrstu jeftinog vrlo kvalitetnog vina koje se još od tih vremena  (prije nekih 15 godina) nije promjenilo. Sada imam zalihe tog vina za svaki slučaj da ova stara godina neće da ode pa sad imam čime da je poguram.
Želim vam ljepe želje za Bajram a za Novu Godinu da vam bude lud i veseo provod.