Savjet iskusnog pankera.

Od novogodišnjeg programa postoji samo još par glupljih i gorih stvari.
Repriza novogodišnjeg programa.
Napast koja vreba na svim programima.
Razlog zbog kojeg ljudi prekrše sve novogodišnje zavjete da neće više lokat duvat gutat. Reprize koje bacaju u očaj a nema se više para za pobjeć iz kuće.
Zato je St Binarius i njegov nadređeni gosn Bog izmislio mamurluk. Onaj teški trodnevni zbog kojeg ne izlazite iz kreveta i zbog kojeg molite sve oko sebe da hodaju polako i da ne ljuljaju brod. Gora stvar od repriza novogodišnjeg programa je samo kad vam posle derneka ostane 3 šlepera suđa i 8 izgorenih tepsija u kojima se napijao šaran i pekla glavuša. Onda vam treba deterdžent za tanker da sve to operete. No ja sam jednom patentirao masovno pranje suđa.
Bio sam dobro pijan negdje u nekoj gajbi u Zagrebu. Bila fešta i brdo onog suđa za ludnice kojeg možeš da šutaš a nemožeš da polomiš. Kojeg možeš lupat u glavu satima a jedino što dobiješ je čvoruga. Pomenuto suđe je nevjerovatno praktično za samce koji su skloni primanju raznih budala u svoj stan te opijanju s istim.
Pomenuta procedura pranja suđa ide otprilike ovako
Uzeti svježu metlu i istresti ostatke klope u veću vreću za smeće. Nakon toga elegantnim pokretima šutati tanjire do kupatila  te se tako šutanjem tanjira dokotrljate do kupaonice i degažirate sve tanjire zajedno u kadu.
Onda izvadite tajni adut koj se zove deterdžent za tankere. naljuštite malo istog u kadu pošutate i ostalo suđe u istu s tim što izbjegavate šutanje viljuški i noževa (osim ako naravno niste panker pa imate martinke s kuglom ).  Procedura pranja je jednostavna suđe se pere tušem i trlja velikom spužvom (najpogodnija je ona za kupanje) onda se vrši ispiranje tušem a može se pristaviti tuš da sam ispira suđe dok vi odete da na pr gledate gustava.
kad je ispiranje završeno možete ostaviti grijalicu upaljenu još koj sat da se suđe osuši što vas naravno riješava ribanja krpom i ostalih pipavih gluposti.
Nakon toga se svo pomenuto suđe pretovari u lavor i istrese u orman za suđe. Cijela procedura traje samo 15 minuta.
Napomena krajnje je poželjno odma prilikom preuzimanja odgovornosti za suđe poluparti sav porculanski servis bilo da je od bake prabake i slično. posebnu pažnju posvetiti onim kićastim tanjirima iz 60 prošlog vijeka koji imaju onnu pedersku zlatnu ćizu po obrubu. te je poželjno razbiti sa posebnim uštom jer razbijanje takvog dizajnerskog odrona donosi sreću i prosperitet duže vrijeme. Suđe za ludnicu se može nabaviti u radnjama za rodaju opreme za ludake uglavnom .  Ukoliko imate sreću da povremeno posjećujete pomenutu ludaru možete skupiti ljepu kolekciju.

Koliko smo jaki.

Nedavno sam pogledao Aviatora. FIlm o čovjeku koj ima milion jedan loš trip. Koj osim toga sve mora da prebroji složi poređa i kojem mozak počne s vremena na vrijeme da preskače. Okružen brojnim beskompromisnim ljudskim đubretom i zapetljan u svoje vlastite fobije. Često tako pogledam neki film i sjećanje na njega mi brzo izvjetri iz glave. Toliko brzo da obično jedan film obriše drugi. No sa ovim nije tako. Ostadoh da se divim i dan danas pokušavam zamisliti kako je to kad se boriš u isto vrijeme sam sa sobom i sa najgorim neprijateljima.  Bio istinit ili ne vrijedi kao oblik pojašnjenja snage vlastite volje.
Jednom kad sam bio klinac starci su odavno bili razvedeni. Stari je trebao da dođe da me vidi a mene je baš tad slupala neka užasna gripa i temperatura. Znao sam da kad dođe stari da će to bit žestoko tutnjanje po lunaparkovima kinima. A ja bolestan. Kišem kašljem u grlu imam onu žicu za suđe. Došao stari gleda me onako spičkanog u krevetu sa nijagarom iz nosa i očima crvenim ko semafor. Onda mi kaže sad jesi bolestan al ja ću da te naučim kako da nebudeš bolestan. Treba samo da kažeš sam sebi ja sam zdrav. Počeo je tako da mantra ja sam zdrav ja sam zdrav i ja počeh zajedno sa njim. Nos prestade da curi a na grlo zaboravih ushićen radostima koje predstoje jednom balavcu koj će da ide u pionirsku dolinu pa u lutkarsko pozorište pa svuda po malo. I to sa svojim ćaletom koj možda ne donosi lubenice kao onaj od Jergovića al bar se ukaže jednom dvaput u pet deset godina.
Tada kao klinac spoznah šta je to snaga volje. Nisam nešto vrijedan klinac bio. lako sam učio u školi pa kući skoro nisam ni morao. Slobodno vrijeme sam koristio da kužim svijet oko sebe i da kužim ljude. Mjerio sam ih po njihovoj volji. Većini ljudi koje sam upoznao volja se mjerila na grame. Svojom voljom mogli su samo da poidignu svoje dupe do plakara da izvade novu flašu kisele žilavke.
Najviše su me nervirali oni koji su bili toliko lenji i bezvoljni da su o drugima visjeli kao emocionalni privjesci. Čimm nađu nekog čvrstog s voljom da povede i da povuče eto ti gevikta oko vrata. Emocionalno sjebani monstrum koj ništa ne želi nemože neće.. Svojim bitisanjem na Balkanu shvatih da je to toliko masovna pojava da je skoro ravna epidemiji. Odakle mom starom ideja o tome da me kao dijete nauči da imam svoju volju nemam pojma. Inače je bio čudna gljiva koja je slušala Pink Floyd i čitala Sirijus i Galaksiju.
Onda upoznah u filmu čovjeka koj ima toliko jaku volju da sa njom organizuje sve svoje planove projekte želje i ono naj nevjerovatnije svoje ludilo.
lako je shvatiti kako neko svojom strašću i željom može pokrenuti stvari da se dese. pokrenuti projekat ili stvoriti nešto. Ono što me je najviše zadivilo je potčinjavanje svojih paranoja i strahova i ludila pod snagu volje.
Da li je i on govorio sam sebi ja sam zdrav ja sam zdrav.

I za kraj čuvajte se emocionalnih bezvoljnih gevikta oko vrata. sa njima će te potonuti toliko duboko da vas ronioci neće pronać. i nek vam na umu bude poslednja rečenica iz filma Aviator.
"The way of the future"

Školovanje u snovima

Jest dobro ste pročitali. Ja svoje znanje i vještine skupljam u snovima. Vrlo napredan metod. Nije ni nalik brzom čitanju al vrijedi. Jednom sam tako ujutro dok sam sovio skupljao hrabrost da izadjem na ispit iz neke elektronike napredne. To je neka nova nelogična elektronika odnosno neka elektronika koja radi samo u snovima. Vjerovali ili ne na ispit sam trebao izać kod Dodika ni manje ni više a on otišo s nekom delegacijom šupak jedan jebe se njemu što ja moram ispit položit a taj mi je zadnji ostao. Naravno neide mi polaganje istog jer profe nikako nema.
Ima neki njegov zamjenik al je toliko ružan i mastan da neću kod njega da izađem. Probudim se taj dan ljut ko pištolj na cijelokupni visokoškolski sistem.
Taman to završih sa Dodikom dodje druga noćna mora upis na neki dodatni fakultet. Isto moram da uganjam nekog delegata i još mi treba neki glupi potpis koj treba da skupim juče a nema šanse jer je juče prošlo a juče nije bilo juče odnosno juče se nije ni desilo samo danas.
Preživjeh ja to isto sam se tako ljut probudio bio spreman da dižem revoluciju, no vrhunac bi jutros.
Sanjam ja kako polažem neki specijalni vozački ispit za profi vozača ili vozača sportskog ili neki reli ili šta ja znam za šta uglavnom zajeban ispit pravo.
I Tako prodjoh ja prvih par testova bez problema sve neki normalni testovi te kako se vozi po ledu pa kako se vozi po kisi pa tako sve neke tako korisne stvari. I taman kad pomislih jebote šta ja svašta znam možda bi mogo fakat bit zajeban reli vozač dođe komisija od 2 člana neki masni u kožnoj jakni KTK Fisoko i naka debela sa njim. Kažu trebam sad na test iz spretnosti prstima. Kontam ja ajd super ko klinac sam još svašta sklapao igrao se elektro pionirom i pravio ono glupo zvonce zbog kojeg me zamalo nisu izbacili iz kuće (fakat moji rođeni mi otvorili vrata i rekli mrš napolje pa nekog drugog zajebavaj)
Elem taman se ponadah kako ću i taj test da rasturim kad eto one debele donosi mi tanjir sa oguljenom bananaom i konzervu sardine.
Ja reko i šta sad s ovim?
Kaže onaj u jakni KTK VIsoko e sad trebaš dokazat koliko si spretan s prstima. Trebaš ovu bananu da napuniš s sardinom.
Jesam se napatio al sam je napunio.
Ko je pojo jadan li je .

SRETAN PUT U NEBO PUNO KOSKICA

HARAS LA GLABAR    Pas sa najlepsim repomDECEMBAR 1995 - 30 NOVEMBAR 2007

Eto

I eto . Bilo se na Purple u. Jedna ljepa festa profesionalaca koji još uvjek znaju jako dobro svirat, pravit improvizacije podgrijat raju da skakće i cupka. I sve je bilo čak šta više dirljivo da nije suptilnog osjećaja provučene politike ispod svega toga. Politike tajne prohibicije. Na koncertu jednog slavnog hard rock benda koj je poznat po redovnim gostovanjima na sve pivske manifestacije i festivale u svijetu ovdje je upriličen dernek bez pomenutog piva. Sokić koj se točio pod nazivom pivo je samo sokić. Ukus mu nije ni blizu.  Moglo je bit još i za nijansu smješnije da su kao predgrupu zovnuli bend Tankard kojem su sve pjesme posvećene pivu na primjer. Nakon ove fešte ozbiljno se zapitah ima li svrhe uopšte ići na daljnje koncerte.
Činjenica da je 10 000 ljudi pilo kancerogenu kokakolu i slično zašećereno smeće koje je zabranjeno u skoro svim školama po zapadu a produkt koj je inače registrovan kao prehrambeni proizvod i koji ima dokazana pozitivna svojstva zbog zdravih ( i kod nas veoma kvalitetnih ) sastojaka da bude zabranjen govori o novoj političko - vjerskoj infiltraciji dušebrižnika nad svojim stadom.
Postajemo polako država u kojoj se vodi računa o tome da cuke i mace  ne piške i ne  kake po parkovima a činjenica da imamo preko 15000 septičkih jama u vodozahvatnoj zoni nikog ne zabrinjava.  Takođe nikog ne zabrinjava činjenica da kriminalci nakon što im se presudi zatvorska kazna od 5 godina i dalje slobodno šetaju po gradu jer u zatvorima nema mjesta. Pomenuti dušebriznici strgogo provjeravaju da se slučajno neko ne napije alkohola na koncertu ili partiju dok mlađahna dječica već odavno imaju mozgove spaljene jeftnim extazijem koje je naravno "bezopasan". Bitno je da nije u konfliktu s vjerom a to što je u konfliktu sa zdravim razumom to nikom nije bitno. Postajemo država kontrole glupih zakona. Zakona koji obavezju vlasnike pekinezera da na iste stave brnjice (iako iste ne postoje za tako male pse) a nepostoji zakon po kojem svaka ovca treba bit redovno pregledana i po kojem se nesmje uvoziti radioaktivni otpad kao staro željezo.
No vratimo se malo Dee Purple u .
Koncert kao koncert je bio lijep doživljaj za 30 Km . Zašto navodim cijenu. Pa zato što tačno toliko koncert i vrijedi. Jan Gilan je već odavno puko s glasom tako da su najbolji dijelovi koncerta kad ovaj zapravo nepjeva i kad samo muzičari sviraju. Svi zajedno su shvatili da su trebali doć u Sarajevo mnogo mnogo ranije. negdje u doba olimpijskih igara , ili barem u novotalasnim 90 tim. Tada bi naravno bilo dovoljno piva, a koncert nebi bio vjerska manifestacija.
A sad malo o publici.
Publika u ovom gradu je super. Ja bi volio da imam bend i da me publika ovako gotivi. daš im malo veselja poneki dobar gitarski solo i svi plešu i svi zadovoljni. To što organizatori poput ofucanog Čička još nisu čuli za neke novije bendove a koji redovno sviraju u našem zapadnom susjedstvu čini nas debilskom koncertnom tezgom za skupljanje sitnih para i testiranje opreme i razglasa. Naša draga i priglupa publika još uvjek trpi maltretiranje mediokriteta koj nemogu organizovat ni sajam stoke u Čevljanovičima a kamoli jedan dobar Rock and Roll dernek. I još jednom o pomenutom pivu. Većina veikih bendova je prava poslastica za organizatore jer se na takvim feštama proda na galone piva. Ne kokakole kokakolu piju djeca a djece nema na koncertima (osim ako ne govorimo o OBN super talentima). Od distribucije piva po takvim koncertima se plate i mnogo manje posjećeni koncerti kao na primjer što je bio Simple Minds ( na kojem gle čuda isto nije bilo piva ). Isto tako restrikcija alkohola na ovakvim feštama nas stavlja na listu onih čudnih država koje imaju more nekih vjerskih pravila pa će nas zbog toga većina bendova i zaobilaziti u širokom luku.
I naravno za kraj jedan savjet Bosanskoj publici (ne Sarajvskoj jer publika koja dolazi na ovakve fešte nije lenja sjesti u autobus i doći na svirku. ). Budite pametni. Koncerti koje želite pogledati dešavaju se negdje drugdje. Ako želite vidjeti Muse ili kaiser Cheefs ili nedo bog Peral Jam  ili Placebo skuckajte para i čekajte taj koncert negdje u susjedstvu (bar dok još možete i dok nam ne uvedu Shengen vize za iste),
Ako pak želite da koncerti koje vrijedi posjetiti i koji su organizovani kako treba dolaze u vaš grad onda pokušajte izabrati neki drugi grad. Ovdje takve stvari više ne dolaze. Jamiruqai (ili kako vech) je bio zadnji uspio pokušaj.
Eto dolazi vam Sarajevska  Zima. Spremite se za kulturno grudvanje nosajte štipaljke i vježbajte da budete kulturni. Vježbajte  olimpijski osmjeh kada vas slikaju. Ko zna u kojim novinama  se možete pojavit. .