A šta ako.....

A šta ako u sledećem životu budeš čičak i cijeli svoj život provdeš okačen za nečije prkno. Ili
Ako u sledećem životu budeš budala pa najzad počneš uživati u radostima tuđe nemoći. Ili
Rodiš se kao suncokret i već nakon dva dana te uhvati išijas od pretjeranog zavrtanja cvjetom prema suncu. Ili

Ili se rodiš kao mudar smješten među budale i napišeš im nešto ovako a oni to ne kontaju. Ili
Ako stvarno toliko usereš karmu pa te nebo pljune na zemlju među ovce na kojima vise čičci, 
vladaju budale, a 
suncokreti se mažu voltarenom. 
Ako nebo ima milosti 
Mozak ti neće dati.

O vegetarijanstvu

Kad pogledaš ozbiljnije građa čovjeka tj njegove vilice je kao kod većine karnivora dakle mesojeda. Imamo očnjake za žvakanje i mesa odnosno kidanje ai ali i kutnjake za jedenje hrane biljnog porijekla. Činjenica da jedemo leševe je tačna ali isto tako i činjenica da jedemo jedno drugo živo biće koje je na pr biljka salata ili krompir. No jednom kad sam bio kllinac ujak me je odveo na jednu poljanu gdje su stajali repetitori radio stanice i onda mi je pokazao dobar fazon.. Presjekao je krompir i krompir je počeo da svira. Kasnije sam saznao da je RF zračenje na tom mjestu bilo toliko jako da sve što ima imalo vode u sebi ili metala može da pjeva odnosno da emituje program. E sad da li je etički ubiti raspjevani krompir koj recimo pjeva sevdalinke. Tamo isto tako pjeva i cvekla a bogami i salata. Bio je i jedan čiča koj je lagano popizdio tamo jer kaže da mu svira radio u glavi. ( ima geler iz bitke na Neretvi) Ako je etički pojesti pjevajući krompir i pjevajuću cveklu da li je onda etički pojesti i pjevajućeg starca.
Etika je komplikovana nauka i sa dobrom kombinatorikom se uvjek može naći rijšsenje koje koje najviše opravdava dobar biznis.
Činjenica je ovakva ako zaboravimo pjevajući krompir i salatu, da je etički jesti ooliko koliko nam je potrebno a ne onoliko koliko nam treba da explodiramo od hrane. Treba jesti hranu koja je jeftina i koja se najmanje suprotstavlja ekoloskim principima uzgoja, dakle hranu zbog koje nemoramo posjeći svu prašumu ili hranu zbog koje nemoramo izloviti cijeli Jadran pa kad zronoš da možeš nać samo auto gumu i taačke. A glede odabira mesa ili nemesa ljudsko biće je preživjelo ledeno doba zahvaljujući svojoj sposobnosti adaptacije. Slični smo štakorima samo što smo malo više štetni po ostale vrste. Uskoro će vjerujem doći vrijeme kada ćemo jesti Alge koje su naj efikasnije imaju proteine minerale i sve što treba. Vjerovatno će izgledat ko špinat i vjerujem da će bit ukusnije od blitve.
Došlo je vrijeme da se prilagođavamo okolini a ne da je prilagođavamo sebi i to je jedina stvar koju treba imat na umu u ovoj debati.
Ponekad poželim da smo svi lovci i da živimo u šumi. Da lovimo i ako ne ulovimo da krepamo od gladi, jer nam je većini smisao života u kurcu kad se gleda sa nekog malo uzvišenijeg nivoa.

Ode Dino jbg

Nekad davno dok sam bio mlad i nadobudan ( a sad ko fol nisam ) slušao sam jedan interviju s Dinom na omladinskom.. I Dino je pričao o svojoj karijeri. bio je glavna faca po disko klubovima proslavio se ne toliko po svojoj muzici već po štimuingu i feštama koje je znao napravit. Nama alterima funky je bio preveseo al prema Dini je vazda postojao respekt. ne zbog muzike nego jer je bio prvi i vazda se volio dobro zajebavat. U tom razgovoru čovjek reče da je prvo išao u formalnu muzičku školu koja mu je vrlo brzo dopizdila te je još ko balavac skršio sve pare to je imao da bi otišao u London. Prao je suđe po klubovima i slušao scenu koje kod nas nije bilo. Edukacija na licu mjesta. Zatim se vratio i napravio pomak od par svjetlosnih godina na našoj maloj sceni gdje su još vladali čobanski bendovi i pastirski rok. Doveo je funk a sa njim i nevidjenu zajebanciju i štimng. U isto vrijeme se lupao svim i svačim i to toliko da mu ni kaciga s unutrašnje strane glave nebi pomogla.

I danas kad pročitah vijest o tome kako je Dino mrtav i beo te zatekoh gomilu stupidnih  komentara tipa drozi ne i slično i nek je odapeo narkoman.
I kontam ja sad nešto sa ovom svojom izblijedelom tintarom na morskom suncu.
Fakat je činjenica da se danas cijela estrada lupa svim i svačim. po folkotekama se troši ja mislim više spida i boba nego bilo gdje drugdje. pevaljke su nazujane ko da imaju mikser u guzici a bogami ni muzikantima nije loše. i kako onda da samo oni koji imaju za religiju rock and roll uvjek uspiju uz svo to razbijanje da naprave genijalne stvari kao što su Afrika ili Nebo ili Getho, a ove cajke i tralalajke ne uspjevaju da naprave ništa što ima text sa prosto proširenom rečenicom. Da ne spominjem već iscjeđeni muzički patern baziran na drndle drndle pijupijuu zvuukovima za koje nekad saznah da dolaze čak iz indije i to iz Bolivuda.
E pa Dino vako
Nek si se razbijao i trošio jer nebi bio takav lik da ga jebeš kad bi samo pio gusti sok i žvakao orbite da vječno mirišeš na kamilicu. Trebao si samo malo više love potrošit na krpanje jer jebiga i Richards je trošio hors pa je svake godine mjenjao cijelu krv no to je danas skupa zajebancija. Trebao si malo više ulagat u rezervne djelove.
I neka si bio ludak kakav već jesi jer si ljudima pokazivao da idalje mogu bit slobodni makar u svojim glavama u svoja 4 zida sa plafonom s kojeg otpada malter u supu a mravi odnose komad po komad poda.
Zato ti kažem hvala. Uživaj gore i uvedi malo ritma u oblake da im nebude dosadno. Neznam kakvo je gore pivo i dal ima žena.
Pozdravi nam Elvisa, Hasseta i Bruce lee a
mi ćemo se ovdje jebat sa silikonima i budalama. i redovno ti srat po grobu (kako to uvjek na balkanu biva)

Mahanje
St Binarius

Zaključak

Kad previshe prepečeš tost
završiš s mrvama u očima

Malo o sreći

Svako ima svoj Sizifov kmičak da ga kotrlja. Svi smo mi mali il veliki Sizifi. Neki se dopamo red bulom da lakše šutamo pomenuto kamenje a neki pak samo sline nad njim poimalući u svojoj malenoj tikvi koliko je kamen velik.
Neki pak zapadnu u dubiozu o tome da je kamen u stvari jedan šupalj prostor jer je orgoman šupalj prostor između elektrona i jezgre atoma te se kao takvi nafuravaju da u stvari pomenutog kamena niti nema.
No jel kamen u stvari simbol sreće il je sreća nešto drugo.
Onda opet sjetim se mudrosti vijekovne da je svako kovač svoje sreće. I tako ti ja sebe zamislim kao kovača. Imam onu plehanu pregaču oko struka da mi gaće ne progore od frcajućeg užarenog željeza. Imam i čekić koj je težak i nekakav ćoškast i izlupan krnjav i nema ni jedne ravne strane da sa njim nešto pismeno napraviš. Kovanje te sreće bi bio ljep zanat da ne postoji još i gospoja sudbina koja se u ovoj kovačnici manifestuje u vidu gumenog nakovnja. Te sama po sebi uglavnom ničemu ne pomaže osim sto se onaj čekić odbija i malo malo opali kovača po čelu. Rezultat iskovanih sreća je često smješan i nakaradan. Ljudi su nalupali raznorazne budalaštine u svojim životima al taj komad metala koj se kuje je samo jedan. Neki su vješti i iskuju nekoliko različitih sreća u toku svog života. Neki su pak manje vješti ili prejako bubaju i na kraju nit imaju sreću nit im se sviđa ono što su iskovali.
Ja kad sam bio mlad bubao sam sportski po svojoj sreći. Često mi se čekić vraćo u glavu a sama sreća je bila najveća onda kad me čekič profuli. Ona gumena sudbina je bila od čistog kaučuka a na početku sam dobio samo kocku koju je trebalo uobličit u nešto svoje. Vremenom sam gledao te neke tuđe produkte kovačkog zanata nekim sam se divio al uglavnom sam ih prezirao jer su iskovali nešto stereotipno i dosadno. Nešto što kuju i oni u španskim sapunicama i oni u jeftinim američkim serijama. Tako ja kovah i lupah nemilice. poprilično se umorih. Razvio sam brojne vještine oblikovanja i lupajuć tako najviše oblikovao sebe. Oblik su mi davale čvrge od čekića i mišići od lupanja. Skontah da sam oblikovao sebe i iznutra. Sve sam više bio zadovoljan s onim što sam izlupao a sve manje gledao šta su drugi izlupali. Glava je boljela to što sam stvorio baš i nema neki oblik, nema ni neku svrhu, relativno je i ružno i ljepo u isti mah, mada je meni drago. I još uvjek kuckam po toj svojoj sreći. Onaj veliki čekić s početka se dobro usitnio i sad kuckam detalje. Ukrašavam svoje djelo i oprezno lupam jer je onaj nakovanj opak zajeb. Često mi dođu drugi kovači koji se baš toliko i nedive mojem djelu već meni samom. Obično kažu matereti jarane kako ti možeš bit tako rahat i zadovoljan kad ti to što si izlupao ninašta ne liči. Fakat nam nisi jasan i nelupaš ti tu sreću stalno nego kad ti je ćejf. A mi se ubismo u lupanju vidi nam glava ko buzdovani, sve nas boli a najljepše što smo iskovali liči najbliže golfu dvojki fudbalskoj lopti ili limenki piva. Ja se na to nasmješim odložim čekić i zapalim cigar. smješkam im u facu i držim svoju kovinu svima pred nosom. Nekima se čak moja kovina gadi a nekima je čak i ona ljepa. Hiljade ukusa i hiljade misli.
Ima u mom zanatu jedna tajna. Kad utihne čekić i kad sunce nemože da preskoči brijeg. ja ostavim čekić i idem k njoj.
Ona me naučila da se smješkam.
Da nosim šljem kad kujem, i da se igram.