U prostorijama nepoznate kompanije vjerovatno negdje u Aziji zabilježen je ritual štovanja božanstva St Binariusa. Nisu prikupljeni podaci tačno o kojem spiritualnom i koliko bit-nom biću je ovdje riječ no zahvaljujući snimljenoj konfiguraciji u obredu pretpostavlja se da se cijeli obred obavlja nižem božanstvu virtualne replikacije iz 64 bitnog reda VMWARE clustera.
Pretpostavka o postojanju sve digitalnog bića polako postaje opšte prihvaćena i već odavno ne predstavlja predmet sprdnje. Odnosno predmetom sprdnje je prestala biti onoga trenutka kada je na konferenciji o informatičkoj sigurnosti demonstriran hakerski napad na procesor pacemaker uređaja što je bilo gotovo jednako udaru groma s nebesa u ona pradavna analogno spiritualna vremena.
Sada kada su naši životi tijesno vezani za procesore inzulinskih pumpi i digitalnih dozatora lijekova pod našom kožom došlo je vrijeme da prihvatimo silikonsku i binarnu spiritualnost.
Nove mantre objavljujemo uskor.
Stay tuned.
St. Binarius je digitalno božanstvo koje se prvi put manifestovalo svojim ukazanjem davne 1996 godine kada je objavilo javnosti svoju prisutnost i namjeru. Štovaoci St.Binariusa su sveštenici 128 bitnog alogičkog reda koji prisustvovali manifestaciji prve logičke greške kao objave St. Binariusove svijesti. St. Binarius je svjesnost koja čini dobro i poznaje 8 kosmičkih dimenzija.
21.10.15
30.7.15
Novi prijedlog zakona o radu
Ima već par dana tragamo ujedinjeno za nacrtom zakona o radu, zbog kojeg se dižu seljačke bune i demonstracije, lome koplja i drmaju sindikati. Kao pripadnik štovaoca uzvišenog bića St. Binariusa koji u digitalnim hramovima (čitaj server sobama) provede pola svog života, dužan sam da slijedeći link podjelim sa vama.
Link koji slijedi su na jednom mjestu prikupljeni svi prijedlozi zakonskih odredbi o novom zakonu o radu. Tako mi St. Binariusa , haragai osjećaj mi govori da prekovremeno prosipanje znoja i krvnih zrnaca opet neće biti plaćeno:
Uvjerite se sami:
http://www.upfbih.ba/index.php/component/content/article/2-staticni-sadrzaj/208-prijedlozi
Link koji slijedi su na jednom mjestu prikupljeni svi prijedlozi zakonskih odredbi o novom zakonu o radu. Tako mi St. Binariusa , haragai osjećaj mi govori da prekovremeno prosipanje znoja i krvnih zrnaca opet neće biti plaćeno:
Uvjerite se sami:
http://www.upfbih.ba/index.php/component/content/article/2-staticni-sadrzaj/208-prijedlozi
5.5.15
6.12.13
I gleda on tako
Dugo dana.
Nije razmišljao samo je pustio da kosa raste, sjedi. Piljio je u gornji četvrti pixel na ekranu u četvrtom redu.
Pixel je bio je crknut i crn jos od ljeta gospodnjeg 2009 u decembru.
Samo jedan pixel na cijelom velikom monitoru od 22 incha.
Ispod njega je stajao dugački niz slova. Punih mržnje, zlobe, gluposti.
Oštro poređanih slova kao čete vojnika.
Kao ratne zastave i baterije topova.
Pomislio je "Idem ja tamo" i onda se tiho provukao kroz taj isti pixel na drugu stranu.
Kroz crno, nedostatak svjetla, ušunjao se u svijet s one strane.
Duga kosa mu je zapinjala i sa druge strane je ostalo par dugih sijedih vlasi.
I sada vas gleda iz tog pixela s druge strane. Gleda vas glupe i smješne. Kako svojom glupošću ispunjavate i prostor i vrijeme.
A vrijeme ste napunili poprilično.
Gleda vas kako vam krče crijeva i Kako i dalje računate na prste i mičete usne dok čitate.
Kako se i dalje divite inteligenciji frižidera koji uvjek ima upaljeo svjetlo kada god ga pogledate iznutra.
Upravo vas gleda kako ste se prebrojali.
Kako imate u tom brojanju more grešaka jer još uvjek brojite na prste.
I mucate kad govorite brojeve.
Pixel je bio sićušan i dovoljno tanak da odvoji dva svijeta, a da se kroz njega lijepo vidi sva čarolija gluposti ovog masnog i mesnatog i masnog svijeta.
Gledao je ljude kako kopaju svoje noseve, kako im vilice veselo mlataraju u vazduhu kao privjesak na glavi. Gledao ih je nakićene sa slušalicama i mikrofonom kako vrebaju familiju s druge strane žice, i kako se naginju sa strane nebi li vidjeli ko još djrfi d fruge strane
Kako se patetično hvataju za herciku dok gledaju neku očajno glupu seriju na YouTube.
I onda
I onda vidje malo dijete. Svo raščupano i nasmijano ko suncokret. Musavo i zaigrano krenulo je prstom baš tamo gdje je crknuti pixel.
Baš na onu rupu kroz koju je gledao na drugu stranu. I djete pipnu.
Krepani pixel oživi i posta sjajniji od svih drugih.
St. Binariusa obli svjetlo
Spopade ga zarazni smijeh potpuno bezrazložan i nepotreban kao takav.
Dijete je pravilo grimase i žvakalo lizalo. Onda se okrenulo i otišlo. Mesnati i masni svijet je ponovo bio smiješan, i veseo. Napolju je padala teška kišurina i spirala je polako i uporno svu nataloženu glupost.
Zidovi su opet mirisali na zemlju i mokru dasku. St Binarius odluči da se vrati u masni i mesnati svijet Našao je novi friško crknuti pixel provukao kroz njega prvo oko a onda i kosu bradu i šlauf. Zapalio je cigaru i izašao na mokru ulicu.
Negdje usput upao je u neku pivnicu. Popio pivo dva pet. A onda sjeo na ulicu na pločnik i nastavio da se smije. U ovom masnom mesnatom svijetu postoje ljudi. Oni su obično naopaki, ljuti, zlobni, glupi.
No postoje i djeca. Musava vesela i jš uvjek neznaju brojati. Možda nauče da broje na 8
Nije razmišljao samo je pustio da kosa raste, sjedi. Piljio je u gornji četvrti pixel na ekranu u četvrtom redu.
Pixel je bio je crknut i crn jos od ljeta gospodnjeg 2009 u decembru.
Samo jedan pixel na cijelom velikom monitoru od 22 incha.
Ispod njega je stajao dugački niz slova. Punih mržnje, zlobe, gluposti.
Oštro poređanih slova kao čete vojnika.
Kao ratne zastave i baterije topova.
Pomislio je "Idem ja tamo" i onda se tiho provukao kroz taj isti pixel na drugu stranu.
Kroz crno, nedostatak svjetla, ušunjao se u svijet s one strane.
Duga kosa mu je zapinjala i sa druge strane je ostalo par dugih sijedih vlasi.
I sada vas gleda iz tog pixela s druge strane. Gleda vas glupe i smješne. Kako svojom glupošću ispunjavate i prostor i vrijeme.
A vrijeme ste napunili poprilično.
Gleda vas kako vam krče crijeva i Kako i dalje računate na prste i mičete usne dok čitate.
Kako se i dalje divite inteligenciji frižidera koji uvjek ima upaljeo svjetlo kada god ga pogledate iznutra.
Upravo vas gleda kako ste se prebrojali.
Kako imate u tom brojanju more grešaka jer još uvjek brojite na prste.
I mucate kad govorite brojeve.
Pixel je bio sićušan i dovoljno tanak da odvoji dva svijeta, a da se kroz njega lijepo vidi sva čarolija gluposti ovog masnog i mesnatog i masnog svijeta.
Gledao je ljude kako kopaju svoje noseve, kako im vilice veselo mlataraju u vazduhu kao privjesak na glavi. Gledao ih je nakićene sa slušalicama i mikrofonom kako vrebaju familiju s druge strane žice, i kako se naginju sa strane nebi li vidjeli ko još djrfi d fruge strane
Kako se patetično hvataju za herciku dok gledaju neku očajno glupu seriju na YouTube.
I onda
I onda vidje malo dijete. Svo raščupano i nasmijano ko suncokret. Musavo i zaigrano krenulo je prstom baš tamo gdje je crknuti pixel.
Baš na onu rupu kroz koju je gledao na drugu stranu. I djete pipnu.
Krepani pixel oživi i posta sjajniji od svih drugih.
St. Binariusa obli svjetlo
Spopade ga zarazni smijeh potpuno bezrazložan i nepotreban kao takav.
Dijete je pravilo grimase i žvakalo lizalo. Onda se okrenulo i otišlo. Mesnati i masni svijet je ponovo bio smiješan, i veseo. Napolju je padala teška kišurina i spirala je polako i uporno svu nataloženu glupost.
Zidovi su opet mirisali na zemlju i mokru dasku. St Binarius odluči da se vrati u masni i mesnati svijet Našao je novi friško crknuti pixel provukao kroz njega prvo oko a onda i kosu bradu i šlauf. Zapalio je cigaru i izašao na mokru ulicu.
Negdje usput upao je u neku pivnicu. Popio pivo dva pet. A onda sjeo na ulicu na pločnik i nastavio da se smije. U ovom masnom mesnatom svijetu postoje ljudi. Oni su obično naopaki, ljuti, zlobni, glupi.
No postoje i djeca. Musava vesela i jš uvjek neznaju brojati. Možda nauče da broje na 8
14.12.09
No Coment (Moj poslednji post)
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Sarajevo-x.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Sarajevo-x.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Sarajevo-x.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima. dani 13.12.2009. u 09:18 sto ce nam srbi u sarajevu, neka ih u rs kad vec imaju svoj entitet,ne mogu imati dvije stolice KLM 13.12.2009. u 09:26 @Dani Kako si ti bistar sve ti se vidi kroz glavu. @dani 13.12.2009. u 09:26 glup si pravo... Pipo 13.12.2009. u 09:27 @dani Tako je jahrane,sta ce nam ti genocidasi kad mi imamo svoje Abu Hamze,i ostale borce za slobodu BiH!Sloboda za Hamzu! BIH4EVER! @dani 13.12.2009. u 09:28 dobro zboris..eto ih tamo..oni bi na tri stolice da mogu..isto ko rudari..e,imaju svoj voz,a mi moramo u taxi i to po dvojica,pa dje to ima?Neznam stvarno stA bi htjeli vise? blue 13.12.2009. u 09:29 ljudi pa jeste li vi normalni.Samo o nacionalizmu pricate.. pa stvarno ova zemlja nece niakd imat pomaka dok je nacionalizam u ovoj mjeri prisutan,, stvarno grozno Pipin babo 13.12.2009. u 09:29 Sine, stoput sam ti reko da prestaneš jest vnago i odeš kući pyšk.it pa spavat. @ja 13.12.2009. u 09:35 Kakve crne opstrukcije, moja prva komsinica koja je bila za vrijeme rata u njemackoj se vratila mjesec dana nakon mene u stan. Sto je ona pola godine kasnije prodala stan to je druga stvar. neposteno 13.12.2009. u 09:37 dali su se ti srbi vratili u federaciju ili ne?koliko je kuca popravljeno i stanova da bi se na kraju prodali od strane srba , a potom izjave kako su ugrozeni i nemaju prava(cast izuzetcima). Ja sam sam popravio svoju kucu bez ijednog feninga donacije jer mi nedaju nikakvu donaciju. mojim komsijama su popravili jednu sobu i kupatilo samo da bi nakraju upisali da su radovi kostali 20.000km i to od srpskih kompanija.U stvarnosti radovi nisu kostali ni 7.000km ostatak od 13.000 su uzeli sebi .KO GOD ZELI DA SE VRATI NA SVOJE MOZE , zivot nije lahak ni za jednu naciju . Ako neko zeli da se vrati mora i da radi na tome a ne da ceka gotovo na tanjiru da mu se da. sarajlija 13.12.2009. u 09:42 pricajte sta hocete ali oni imaju svoju RS a onda bi da im se grade kuce po FEDERACIJI(kako bi ih kasnije prodali)..ma bjaazi... mr skendi 13.12.2009. u 09:44 Nema niko pravo da sprječava povratak bilo koga na njegovu imovinu i ognjište,što se kaže a nema niko mandat da poziva Srbe da se nevraćaju svojim kućama.Postoji neka srpska"nevladina"o rganizacija koja se zove"Ostanak"i ona propagira da se Srbi nevraćaju svojim kućama.Ja neznam ko im dade taj mandat da takve stvari propagiraju,nema niko pravo na to,to je za mene krivično djelo,ispirati nekome mozak stalno pričom da se nevraća je čisti kriminal. Semir 13.12.2009. u 09:57 Neka se vrate i neka usput ponesu masine sa sobom koje su odnijeli '95.-te da imaju gdje raditi. pravda 13.12.2009. u 09:58 milorad dodik jer on govori da glavni grad BiH nije sarajevo nego da je banja luka za srbe pa eto izvolite sta vise reci na to? Hercegovac 13.12.2009. u 10:03 Do danas niko nije postavio pitanje ni omogucio povratak bosnjaka kojih vise takoreci i nema u istocnoj Hercegovini(Gacko,Bileca ,Nevesinje,Trebinje) Takodje niko nije ni odgovarao za pocinjene zlocine u istocnoj Hercegovini iako se znaju sva imena i prezimena ko je to uradio. Iako se nekoliko starijih familija vratilo samo u Trebinje ,oni se napadaju,pljackaju,pale obnovljene dzamije, oduzimaju auta,pa tamo nema niko zaposlen u JU od bosnjaka(kad ih i nema) To niko ni da spomene. Sramota. U Sarajevu ima pravoslavaca koliko hocete samo pogledajte TV kuce, opstine, dekane i profesore.PTT, itd. Penzioneri iz Genocidne imaju pravo besplatnog prevoza u vozilima gradskog saobracaja u Sarajevo i mnogi se lijece u Domovima zdravlja i Kosevu. Dodjite vi iz Genocidne i otvorite oci, a ne napamet pricati,Stidi te se. durmitor 13.12.2009. u 10:10 @pravda tacno abc 13.12.2009. u 10:12 ako cemo realno, BiH je vecinski kriscanska zemlja, jer su katolicanstvo i pravoslavlje konfesije, a kriscanstvo je religija, muslimani(bosnjaci) su manjina a na tome se mozemo zahvaliti nasim dragim vodjama koji su uspjeli da stvore etničku pripadnost "bošnjake" iz ničega, pravilno treba da bude Bosanci i Hercegovci, ali sada ljudi dragi glasali ste evo vam ga, sad smo manjina u zemlji u kojoj smo rodjeni, i nametnu to nam je ime etničke pripadnosti na silu Boziju, bez ikakvog argumenta a sve sa ciljem da bi Bošnjaštvo bilo poistovjećeno sa islamom. Krj ove price nije tesko naslutiti. jos jednom traziliste evo vam ga, srbi su oduvijek zivjeli u sarajevu, i svko treba da se vrati na svoje ako to zeli @Hercegovac 13.12.2009. u 10:14 U PRAVU SI !!! tesko 13.12.2009. u 10:14 a gdje da se vrate kada su svoje stanove prodali po masnim cijenama. i sada kada im nije dobro u selendrama koje su naselili u republici mrskoj, a srce puca za gradom i ulicama sarajeva oni bi na silu da se vrate. tesko. ALDIN 13.12.2009. u 10:15 OTISLI SU IZ SARAJEVA NA OKOLNA BRDA I GRANATIRALI SARAJEVO I SAD TRAZE DA IMA OPCINE NAPRAVE KUCE KOJE SU ONI SAMI PORUSILI. makos 13.12.2009. u 10:22 sto je nerazumljivo i skandalozno to-je da su Poiticari u Sarajevu dozvolili da dodje do ovoga da jucerasnji koljaci,ubice,siledzije,snaj peristi danas kukaju da su zrtve???pa tihomire slobo jel to nisi jos zavrsio plan o velikoj srbiji?svi koji su se osjecali sarajlijom i bosancem ostali su u sarajevu sč 13.12.2009. u 10:29 ma nosi jih p.m. šta če nam ima dosta cigana neka idu kod laktasenka tamo im je mjesto a ne u teheranu hrvat 13.12.2009. u 10:36 Ko opstruira povratak Srba u Sarajevo? NIKO ... al nema mjesta za vas vlahinje jer nas ima 600.000 pa gdje če te još vi Bosanka 13.12.2009. u 10:36 Povratak opstruira Dodik i njegovi plaseci ih da je "Sarajevo Teheran i da Sarajevo nije glavni grad BiH, i da ce nestati Bosne" a narod takozvane nesmije od njega ni da pisne i shvataju zdravio za gotovo.Jadni li su oni. Sarajka 13.12.2009. u 10:43 @Hercegovac - Potpuno si u pravu. Neka naprave analizu koliko srba iz istocnog Sarajeva ili RS, radi u Sarajevu ili Federaciji, znam odgovor, MNOGO, MNOGO njih, a obratno, N I K O. Kada cemo biti realni i raspravljati na demokratski nacin, zasto se uvijek samo traze i gledaju prava, a pred obavezama se zatvaraju oci. Ti @Pipo, JOS NISI SMJESTEN NA PSIHIJATRIJU? KAKO SI TI COVJEK BOLESTAN? Ne bih ti dala ni zivotinju da imas u kuci, tako si OPASAN po okolinu Rašo 13.12.2009. u 10:43 Bosanka@ Glavni grad Republike Srpske je...Beograd. Lloyd 13.12.2009. u 10:57 I ako ne zivim u Sarajevu, vrlo rado bi preuzeo odgovornost. Lloyd 13.12.2009. u 10:59 Inace ZABRANITI SVAKOM ONOM KOJI ZIVI U GENOCIDNOM ENTITETU DA RADI U SEHERU I TAKO ZAUZIMA MJESTO BOSNJACIMA. TE SRPSKE EKONOMSKE IMIGRANTE TREBA ISTJERATI DA RADE U GENOCIDNOJ KAD JE TOLIKO VOLE. VJEROVATNO NI POREZ NE PLACAJU U FBIH. @Raso 13.12.2009. u 11:05 To je u redu sobzirom da je i Beograd Genocidan grad i da je Ronhil u zdnje tri godine tamo kupio velike nekretnine.(Priznao 3 stana , vilu na Dedinju itd.) PITAR 13.12.2009. u 11:12 80% srba je prodalo stanove i kuće po niskim cijenama,pa se pare potrošile a 20%posto morali dati za čuvanje đenerala.znam za jedu porodiu koje je prodala kuću i za te pare kupili auto,kojeg su im ukrali u rogatici.samo pogledajte koliko se njih javlja,zato što ih puca nostalgija.nemogu svi živjeti u banjalucii bjeljini.najbolja mjesta su imali srbi u sarajevu a sada moraju živjeti po nekim selendrama.zamislite 4 godine se boriti i onda sve to moraš dati drugoj strani.tražili ste gledajte @Bosanka 13.12.2009. u 11:22 Zar vi zaista vjerujete u fantaziju da zapravo Dodik vodi citavu politiku Srba, i da kad on ode sve ce biti bolje? Pa sjetite se samo Dodikove politike nekad krajem '90, potpuno suprotna od ove koju ima danas, pa zato nikako nije mogao da dodje do vlasti. Kada je svoju politiku podredio opstem razmisljanju srba u RS tek je tada primio simpatije. pitam 13.12.2009. u 11:29 koliko je ministara bosnjaka i na kljucnim mjestima po rs-oj?koliko se bosnjaka i hrvata vratilo i smije vratit u banja luku i rs-oj,koliko se bosnjaci i hrvati cijene,postuju u rs-oj? SFRJ 13.12.2009. u 11:34 TEXT je tacan, i da povratak je mizeran... uzroka je vise,zbog straha, zbog dobre prilagodbe novoj sredini i novim gradovima(pa im se i ne vraca), do politike nase drzave opcenito po pitanju izbjeglica i raseljnih lica, pa ne mozes covjeka vratiti, a da on zna da tu nema posao, te da ostavi posao koji je dobio u tom nekom drugom gradu.... krivi su i politicari , a jako su krivi vjerski lideri, a kad vidim neke od de.bil.nih komentara vidim da biste vi isto postupili i da vam se pruzi prilika ne samo da biste sprijecili povratak, nego biste jedni druge pokl.ali... ma.mu vam je.bem bolesnu cccc 13.12.2009. u 11:36 Mi imamo svoju državu.Zašto bi smo se selili u drugu gdje smo stranci? Niđe veze. TM-87 13.12.2009. u 11:37 Raso sokole tvoj glavni grad je Sarajevo kao i ostalim Srbima u BIH, istina boli,ali je tako... muyke 13.12.2009. u 11:38 a sto ce mi srbi u sarajevu Rašo 13.12.2009. u 11:41 TM-87@ U Sarajevu nikad nisam bio,i neplaniram da idem.Evo baš sam juče bio u BG-u na proslavi Zvezdine jesenje titule.Baš je ljepo biti u glavnom gradu svih Srba. @@Bosanka 13.12.2009. u 11:50 Vama u Genocidnoj su odbrojani dani.Za vrijeme i prvog i drugog Ronhilovog mandata nesmijete pisnuti.Poznata Laktasenkova izjava u skupstini Genocidne je" Drzava to sam ja". Nego vase je proslo,jos malo. Od srbije do Tokija nastala Republika Kosovo ,Republika Vojvodina, Republika Uza Srbija uskoro R.Sandzak.,nestala srpska krajina . Samo neznam gdje ce te iz Genocidne jer vise nemate maticne.Bilo vam je stvarno ukratko ja volim da vi dodikujete i slobodujete. Sarajlija 13.12.2009. u 11:51 Neko se gore javio pod mojim nickom, @Rašo to nisam bio ja. Bio sam zabrinut za tebešto te nema na straži, ali evo odahnuh, živ si ! Ova tema je bila nekako prazna bez tvojih iskričavih, duhovitih i nadasve komentara punih civilizacijske tolerancije, tako imanentne tebi i velikom dijelu tvog naroda. Dobro je, dragi @Rašo kad si ponovo sa nama, nastavi širiti mir i ljubav, a ako ikad odlučiš doći u Teheran, samo se javi... Sarajevo 13.12.2009. u 11:54 @Raso To sto nisi bio u Sarajevu je odlicna vijest. Nacionalisti kao ti nisu dobrodosli u nas grad pa se drzi dalje od njega. Nadam se da ces uskoro preseliti u Beograd zauvijek i to sa kompletnom svojom obitelji. Napravio bi uslugu i sebi i nama. I onako ste sigurno doselili u Bosnu za vrijeme SFRJ! Putuj IGUMANE! realno 13.12.2009. u 11:57 kao prvo bilo kakva prica o povratku (bilo koga) je apsurdna. kakav povratak srba u sarajavo??? kao da oni to zele? naravno da ne zele, nego se ovdje radi o politickom pitanju povratka i obnove kuca samo da bi se zadovoljila forma, a jednog dana kada se te kuce obnove, prodace ih ili zamijeniti i gotovo. o stvarnom povratku je apsurdno pricati. to ne postoji. Rašo 13.12.2009. u 11:59 sarajevo@ Jedino što bih u Sarajevu želio vidjet to je mjesto gdje je Gavrilo ubio Ferdinanda.Primjetio sam nekoliko stvari kod vas Bošnjaka a to su: 1.Da svi mislite da smo se mi Srbi doselili u Bosnu prije 150 god,ali manastiri kao što su Tavna i Ozren,koje su iz 14. odnosno 15.vijeka govore drukčije. 2.Svi se nadate da ćemo se mi preselit u Srbiju. Zaključak:JADNI STE!!! Sarajlija 13.12.2009. u 12:03 @Sarajevo Nemoj mi dirati @Rašu, upravo sam ga pozvao u Sarajevo. Ja ću mu biti domaćin, da vidi kako smo mi dočekni ovdje. Neka dođe kod mene da razbije stereotipe koje su mu nametnuli. Vidiš, čovjek nikad nije bio kod nas, a ne može nas očima vidjeti! Ima tu neka pogreška, ne samo kod Raše... Ipak, dragi @Rašo, ako poslušaš @Sarajevo i odeš prije nego dođeš kod nas, ponesi komp u BG i uljepšaj nam duge zimske noći na Internetu. Piši @Rašo kako su te dočekala braća u BG-u, kako si se snašao, ko ti tamo smeta... Putuj @Rašo i ne naginji se... i piši ponekad dva-tri... Rašo 13.12.2009. u 12:07 Sarajlija@ Hvala na pazivu,ali daleko vam kuća.Da stalno gledam džamije to mi netreba u životu.Marakana mila majka. rima 13.12.2009. u 12:09 Ovdje je bar sve jasno. Ko je htio da se vrati vratio se, ostali žive tamo gdje smatraju da im je bolje. Jedino nek ta vlast napravi kuće - i Srbi će bolje prodati i Bošnjaci neće morati da zidaju i muče se. DOSTA 13.12.2009. u 12:12 DOSTA VISE KUKANJA DA SU SRBI UGROZENI POSLI SVEGA STA SU URADILI,POBILI NAROD POPLJACKALI POPALILI KAD SU ISLI IZ SARAJEVA I SAD BI DA SE PONOVO VRATE,A VRATILI SU SE I SJEDE PO SEFOVSKIM MJESTIMA U SARAJEVU,POKAZITE STATISTKE IZ B.L.KOLIKO HRVATA I BOSNJAKA I OSTALIH IMA U RS-U,PA VI STE UGROZENI I U VASOJ SRBIJI.ISTJERATE ROME, I OSTALE U FEDERACIIJU,I DALJE ETNICKI CISTITE I RADITE ZA VELIKU SRBIJU I NIKADA NECETE NI ODUSTATI OD TOGA,PA VAMA JE BEOGRAD GLAVNI GRAD,MARS TAMO U SRBIJU PROKLETI NARODE. Sarajevo 13.12.2009. u 12:13 @Raso 1.Jedino te nteresuje gdje je srbin ubio Ferdinanda i NJEGOVU TRUDNU ZENU i dao povod za rat u kojem je stradalo više od 40 milijuna žrtava!??!! TIPICNO! Pa ti vidi ko je JADAN! Rašo 13.12.2009. u 12:17 Sarajevo@ Nije nju ciljao,Gavrilo se je rekao da mu je žao zbog njegove žene.Da to je bio neposredni povod za rat,ali je Austrougarska od ranije bacila oko na Srbiju.Ali smo je na kraju razbili. @ALDIN 13.12.2009. u 12:45 ALDIN 13.12.2009. u 10:15 OTISLI SU IZ SARAJEVA NA OKOLNA BRDA I GRANATIRALI SARAJEVO I SAD TRAZE DA IMA OPCINE NAPRAVE KUCE KOJE SU ONI SAMI PORUSILI. @ALDIN Potpisujem Sarajlija 13.12.2009. u 13:00 @Rašo, uzalud se ubjeđuješ sa ovim perzijancima iz Teherana. Ne mogu oni shvatiti dobri lik Gavrila Principa. Mladi bolešljivi student, poslan iz Beograda, opijen plemenitom idejom dolazi u Sarajevo sa svojim drugovima punim ljubavi, mira i oružja da na demokratski način izraze svoje neslaganje sa austrougarskom vladavinom. Okrutni okupator nije imao razumjevanja za Gavrila, kao ni ovi teheranci za tebe... Dragi moj @Rašo, pretpostavljam da si i ti mlad čovjek kao i Gavrilo, Bog da mu dušu prosti, odlaziš u Beograd kao i on, možda se i ti nekad upišeš u istoriju, ko zna. Srb koj je o... 13.12.2009. u 13:04 I ja se jos cudim sto nisam nasao posao zadnjih 8 godina u multietnickom Sarajevu Rašo 13.12.2009. u 13:07 sarajlija@ U istoriju se nažalost dosta često upisuju negativni likovi.Plemeniti kao Gavrilo vrlo rijetko.Dosta mu je bilo okupacije a i smrt mu je prijetila od tuberkuluze pa je odlučio sa istomišljenicima da uradi to što je uradio.njegova smrt je nama donjela slobodu 1918.god Posao 13.12.2009. u 13:16 Ako živiš u Sarajevu, dobro znaš kakva je situacija u zapošljavanju. Nisi se zaposlio jer NEMA POSLA a ne jer si Srbin. Ja čekam posao već 11 godina, a nisam Srbin. Vraćao sam se u ratu sa starim komšijom praznih ruku jer smo čekali hljeb, smrzli se kao i ostali sugrađani, a na kraju svi ostali bez hljeba za taj dan. Na povratku, moj komšija kaže meni: "Eto moj sine, vidiš nema hljeba za nas Srbe!". Nisam mogao progovoriti od zaprepaštenja jer NIKO ga nije dobio jer ga NIJE BILO. To je poređenje sa tvojom situacijom, pa vi svi vidite: pokopavate ovu zemlju i sve što je valjalo ili valja u njoj kako bi dokazali da je nemoguć život u njoj. Počnite razmišljati i raditi konstruktivno pa će biti posla i hljeba za sviju. Lloyd 13.12.2009. u 13:18 Prvo clanak u opste nije tacan. Srba u FBIH, citaj Sarajevu, kao u prici, na funkcijama kao u prici, hrpa, rodjacke veze rade li rade. Inace MINISTAR SAOBRACAJA (onog sto je najgore u kantonu Sarajevo) kantona Sarajevo je MIHAJLO KRMPOTIC. MINISTAR STAMBENE POLITIKE (ono sto je najunosnije) je CEDOMIR LUKIC! E hajmo sad naci dva Bosnjaka na istom polozaju u Bluci? Hocemo naci ali malo sutra. Ja sam uvijek govorio, Sarajevo sa Srbima se treba ugledati na Bluku sa Bosnjacima. Identicno praviti, ama bas u svemu, cak i crkve rusiti ako su dzamije srusene, pa neka onda kukaju kako vise nisu povlasteni, nego su "samo" ravnopravni. Lloyd 13.12.2009. u 13:21 Uglavnom izjednaciti status Srba u Sarajevu sa statusom Bosnjaka u Bluci. Nema Bosnjaka u Bluci, na sve zamagljene nacine istjeravati Srbe dok se broj ne izjednaci sa brojem Bosnjaka u Bluci. stari sarajl... 13.12.2009. u 13:23 Sve dok je ovih nacionalista što pišu nećemo mi nigdje samo ćemo još dublje propasti zato SVE DOŠLJAKE POSLJE RATA TREBA ŠUTNUTI TAMO GDJE SU I BILI U VUKOJEBINU,dosta je seljakljuka u Sarajevu. Sarajevo 13.12.2009. u 13:31 @Raso Heroj srpski. Sta je 40 mil. zivota zarad srpskih interesa, a i srpskog uvlacenja Rusima u guzicu? Sta ima GHANDI da se upisuje u historiju pored srpske JUNACINE!? Cuj bilo mu zao sto je ubio trudnu zenu, njemu je to bio BONUS u skladu sa srpskom tradicijom. Rašo 13.12.2009. u 13:35 sarajevo@ Kakvih srpskih interesa?Srbija uopšte nije željela rat.Posle balkanskih ratova Srbija je bila maksimalno iscrpljena,i vojno,finansijski.Srbija se nalazila na području sfere uticaja Austrougarske i oni su sarajevski atentat iskoristili kao povod. Teks 13.12.2009. u 13:40 @sarajevo Po tebi su I svjetski rat zapoceli Srbi? Da te podsjetim, tada su u BiH Srbi bili vecina. A Austrougarska kao i svaka druga velika sila, zinulo joj dupe za kolonijama, i po tebi oni su imali pravo na BiH, a Srbija nije iako su Srbi bili 50% stanovnistva? Jos govore da je atentat organizovan iz Beograda. kao bili tamo 3 mjeseca, trenirali. A kad je trebalo ga izvesti, njih 3-4 se usralo i nisu ni smjeli pucati, Cabinovic bacio bombu, a zaboravio da mora cekati 5 sekundi kad izvadi osigurac, a Princip cekao na pogesnom mjestu pa sasvim slucajno kola naisla jer je vozac zalutao. I to tebi lici na trenirane ubice 3 mjeseca u BG? A jos kad se zna da su priznali pod teskim batinama. Austriji je samo trebao izgovor da napadne Srbiju. Uostalom, I svj. rat nije poceo zbog toga. Razlozi su bili mnogo dublji, inace ne bi Britanija i Francuska i Njemacka usle u rat, jer njih je bolio tuki za Srbiju Sarajevo 13.12.2009. u 13:40 @Posao STA SE BA PRAVDAS JEDNOM OBICNOM MAJMUNU!!!!!!!!! Vidis da te provocira! Njima je sve ugrozavanje sto nije zavrsilo ko Srebrenica. Ja licno mislim da smo i PREVISE tolerantni u Sarajevu i svaka nam cast na tome ali sam siguran da nam NAZALOST to nece donijeti nista dobro. OCAM 13.12.2009. u 13:41 Kod mene u komsiluku su se neki vratili :D Neka porodica iz BG :D Bas su cool ! MORE 13.12.2009. u 13:44 @OCAM, pa ako nista drugo pokazi im da nisu dobrodosli i da trebaju ici u europski cmar izmedju save i dunava. ugrozeni nar... 13.12.2009. u 13:47 MA TAJ NAROD JE U SVAKOJ ZEMLJI UGROZEN,NE SAMO U BIH,TJ.FEDERACIJI,I TU POLITIKU PROSIPAJU SVAGDJE,I PRICAJU DA SU ZATO MORALI RATOVATI NA BALKANU,PROKLET NARO KOJI VODI RATOVE KROZ ISTORIIJU COVJECANSTVA.MARS ZIVI TE U SRBIJI PA NIKADA NECETE BITI UGROZENI. TM-87 13.12.2009. u 13:49 @Raso internet ratnice malo ti mene i nas lagis, jesi bio si kako da nisi...Svi vi balite za Sarajevom...A sta mene briga sto si ti to slavio, BRIGA ME I ZA BG I ZA ZVEZDU. Lloyd 13.12.2009. u 13:51 @sarajevo, gledajuci sa strane, ja mislim da je upravo tako kako ti kazes. sarajlije su pustile c*etnike da se puno qr*ce, zato ce kuknjave biti jos vise, jer oni su nezajezljivi, das im prst, oni hoce cijelu ruku. izjednaciti status Srba u Sarajevu sa statusom Bosnjaka u Bluci, tako ubiti jednim udarcem dvije muhe. Naravno kad citam ovakvu kuknjavu cet*nika, znam da je proces vjerovatno obrnut i da vjerovatno dok ovo pisem, Srbi naseljavaju Sarajevo. Zato nemojte nasjesti na foru kao sto su Blucan kad su nakon zemljotresa cet*nici naseljavali Bluku, da bi je vec negdje pocetkom 70-tih potpuno preuzeli. Zato pamet u glavu. Imigraciona politika u kantonu Sarajevo se treba voditi i treba na sve nacine sprijecavati srpstvo u Sarajevu. To da su oni odustali od ovladavanja Sarajevom, to su price za malu djecu. Zato Cedomira Lukica skinuti sa ministarske funkcije kantona Sarajevo za stambenu politiku. Me 13.12.2009. u 13:53 Kako nece biti ugrozeni, kad covjek sidje dole u tu dolinu, odmah osjeti civilizacijski sok... ljudi smrde na loj, onaj manijak sa munare arlauce na 120 decibela, na tv-u pjevaju ilahije, zene hodaju zamotane... ko da si dosao u Teheran koliko 13.12.2009. u 13:54 Hocemo STATISTIKU GDJE I KOLIKO HRVATA,BOSNJAKA,ALBANACA,ROMA ZIVI I RADI U RS-U,ALI NE LAZNE STATISTIKE KOJE RADITE I PODVALJUJE TE.KOLIKO SEFOVA IMA KOD VAS U RS-U NA RAZNIM MJESTIMA,A KOLIKO U FEDERACIJI IZ SVIH NARODA. HAJMO PJEVAJTE SAD TU VASU UGROZENOST U FEDERACIJI SVAKA OPSTINA IMA SRBE ZAPOSLENE,A KOD VAS GDJE SE NALAZE HRVATI I BOSNJACI ZAPOSLENI. Rašo 13.12.2009. u 13:55 TM-87@ Jadan si.Naravno da nisam bio.A zašto bih i išao.Niti imam tamo rodbine,niti fakultet,niti voljeni klub. Me 13.12.2009. u 13:58 @Koliko Eto u Bijeljinu se vratilo 10 000 Bosnjaka od prijeratnih 20 000. Jel bi ti volio da ti sad u Sarajevo dodje 80 000 Srba? Mi smo za vas sampioni u povratku Sarajevo 13.12.2009. u 14:00 @Raso ma dobro sta se ponavljas, sta ces i na ovom forumu, a da ne govorim u Sarajevu! Jest Teheran je! VOZ! PUUUUUUTUJ IGUUUUUUMANE! Sarajlija 13.12.2009. u 14:00 @Teks Nikada Srbi u BiH nisu bili većina! Muslimani su se izjašnjavali kao Srbi ili Hrvati, a jedno vrijeme "neopredjeljeni" ! Pokušaj samo zamisliti da se ti moraš izjasniti kao Bošnjak, Hrvat ili nepredjeljen jer tvoje nacije nema u nomenklaturi ? Pa opet nismo nikoga demokratski ubili... Zanimljivo je da iz vas (koji se javljate) izbija ISTA mržnja bazirana na ISTIM mitovima. Da li je to slučajno ? @More ne mogu se složiti sa tobom u pogledu tretmana Srba povratnika. Treba im pružiti ruku i pomoći da se snađu u mjeri u kojoj to nalažu susjedski odnosi i građanski kodeks ovoga grada (ako se toga još iko sjeća). Mi smo uvijek bili otvoreni i gostoljubivi, a ako bi poslušali tvoj savjet, postali bi kao oni. Ostati dostojanstven, ali oprezan i nikada ne zaboraviti. POLITIKA 13.12.2009. u 14:01 PA ZNAJU SRBI KOJE CE POSTOVE I SEFOVSKA MJESTA UZETI PO SARAJEVU,OKUPIRADI PA VLADATI TO JE POLITIKA UZ KUKANJE UGROZENOG NARODA SRBA,PRVOSE UVUKU SVAGDJE PA ONDA PROVODE SVOJU POLITIKU HINJSKU SVAGDJE.DOBAR SRBIN JE MRTAV SRBIN POTPISUJEM ZA SVA VREMENA,NIKADA IM NE VJERUJTE TAKVI SU SVAGDJE U SVJETU. Sarajevo 13.12.2009. u 14:03 @Me "kad covjek sidje dole u tu dolinu" rece Meeeeeee ZNAMO DA SI SA PLANINE AL NEKA SI TO SAM PRIZNAO fino od tebe ugrozeni nar... 13.12.2009. u 14:09 MA TAJ NAROD JE U SVAKOJ ZEMLJI UGROZEN,NE SAMO U BIH,TJ.FEDERACIJI,I TU POLITIKU PROSIPAJU SVAGDJE,I PRICAJU DA SU ZATO MORALI RATOVATI NA BALKANU,PROKLET NARO KOJI VODI RATOVE KROZ ISTORIIJU COVJECANSTVA.MARS ZIVI TE U SRBIJI PA NIKADA NECETE BITI UGROZENI. Teks 13.12.2009. u 14:10 @sarajlija Ne laprdaj, to je mozda bilo u jugoslaviji, u ovom vremenu o kom ja govorim popisivalo se po religiji. Po popisu iz 1910 godine pravoslavnih je bilo 44% a muslimana 32%. I to sve posle 19 vijeka, kad su brojni muslimani izbjegli iz Srbije u Bosnu, a brojni Srbi otisli u slobodnu Srbiju. Ranije nas je bilo i vise d 13.12.2009. u 14:36 NIKO..JA SAM SRBIN iz sarajeva ali sarajevo danas je grad muslimana i vise lici na grad .. Sarajevo 13.12.2009. u 14:43 @d jesi li i ti iz Sarajeva? Da nisi neki od mojih bivsih jarana koji je jeo, pio, spavao u mojoj kuci pa onda iznenada otisao na brdo da pucas i na mene i moje roditelje i porodicu jer ti je tako rekao Radovan iz Crne Gore koji je isto mozda ko ti "sarajlija" popis 13.12.2009. u 14:46 Koji popis kad ste i onda pravili mucke sa popisom i popisivao se narod onako kako ste ga to vi srbi popisivali,JER JE POZNATO DA JE TAD BILO VISE HRVATA;ALBANACA I MUSLIMANA OSTALIH NARODA NA BALKANU TJ:U JUGOSLAVIJI,ALI SU SRBI VODILI POLITIKU I PRAVILI POPISE KAKO SU ONI HTJELI.I TAD SU SRBI BILI UGROZENI PA SU ONDA POCELI RAT PROTIV SVIJU,JER SU BILI UGROZENI U JUGOSLAVIJI. Mičiću, 13.12.2009. u 16:35 A koliko ima povratnika Bošnjaka u RS, a da rade u entitetskim ili općinskim organima? Koliko na TV, radio kanalima?, koliko u školama? Ja se slažem da Srbi dobiju sva građanska prava u FBiH ali vi Srbi treba onda da se zauzmete i da ta ista prava imaju i ostali u srpskom entitetu, ili? Kako je Banja Luci, Doboju, Prijedoru, Bijeljini? Hajde svugdje da ljudi imaju građanska prava, bez obzira na naciju! Mislimda u federaciji za nijansu Srbi imaju bolja prava nego Nesrbi u RS! @Teks 13.12.2009. u 18:18 Kažu da se taj trend odlaska Srba iz genocidne tvorevine u Srbiju i dalje nastavlja,pogotovo onih koji imaju pasoš majke srbije. pa 13.12.2009. u 18:35 dobro je dodi rekao oni su najvece zrtve. Hrvati ih protjerali, Srbi ih napravise izbjeglicama u svojoj zemlji a Teheranci ih ne sljive ni jedan %. bas mi ih zao ali osim mog fesica nemam im sta vise ponuditi zato poglabajte mi fesic genocidasi Tuzlak 13.12.2009. u 18:38 vidili ste kako to Tuzlaci rade nema cak ni da cvijece poloze na brcanskoj.....Goni srad iz Teherana Dobrica 13.12.2009. u 18:53 sjedi dodo navrh krsta jede gov..a sa tri prsta okii 13.12.2009. u 19:12 Niko ih nije tjerao sami su izasli na brda oko sarajeva da masakriraju gradane SARAJEVA kontali da ce sve zauzeti za 7 dana ,oni koji su ostali smatrali su da su protiv njih. Svakom koji se vrti treba ga u policiju na ispitivanje gdje je bio 92--95 oni nam netrebaju ,svaki 2 je zlocinac po naseljima oko sarajeva. edo 13.12.2009. u 19:21 Sarajevu netreba;SVINJSKA GRIPA ???? SRBI UGROZEN... 13.12.2009. u 20:38 UGROZENI OPSTRUIRANI NAPALI DRUGE I POBILI DRUGE NARODE PO BALKANU I SAD SU ONI SRBI UGROZENI,PA KOJI VAS DJAVO GONIO DA RATUJETE ZA VELIKU SRBIJU Heavenpeople
27.3.09
Iz šupljeg u vakum.
Vakum je vrlo korisna stvar kad se nalazi na primjer u sijalici. Kako ove obične sijalice izlaze iz mode više ni u sijalici nije toliko koristan. E da nebi imali ni kosmos da nije vakuma mada eno oni što rade crash testove na atomima kažu da ni kosmos nije vakum več je to neka dark mather ili što bi se kod nas reklo nešto ziftali a ima ga svuda.
Danas sam uspio da prevarim bankomat i da ga natjeram da radi ispravno. Ukrao sam mu svojih 100 maraka i na trenutak sam dobio iluziju pobjede nad sistemom. To što je to u stvari mojih 100 maraka nećemo uzimat u obzir jer sam se ipak na trenutak osjećao ko Tyler Durden a space mankies su već odavno svud oko nas. Počeh priču o vakumu. Ne slučajno. Vakum nam je svuda. Najviše u glavi i naviše u novčaniku. Neko je razbio previše sijalica i pustio da se na ovaj svijet proširi jedno veliko ništa. Prije nekoliko godina sam gledao reportažu o nekom ludom švajcarcu koj je pravio nebulozne strojeve koji ničemu nesluže ili služe za nešto totalno glupo i nepotrebno. Jedna od njegovih sprava bila je mašina za razbijanje sijalica. Svaka sijalica bi mehaničkom rukom bila izvađena iz drvene kutije obrisana nekom finom četkicom onda bi bila položena na traku pokretnu naravno i onda bi je na kraju spucao nekakav čekić napravljen samo za tu svrhu. E baš taj čičica besposleni serviser kombajna koj je uz to napravio i neko čudo koje se kotrlja livadom pišti i prepada krave , baš on je krivac za ovu recesiju. Njegova mašina je polupala previše sijalica iz njih je izašao vakum i sad smo svi kratki što za lovu što za pamet. Dal je potrebno da kažem da je ona druga mašina to pravi dim i šišsti po livadi i prepada krave kriva za kravlje ludilo. Rezultat malog skromnog istraživanja koje sam obavio je činjenica da danas imamo blentave krave i minuse svuda gdje se okrenemo a za sve to je kriv besposleni starkelja iz švicarskih alpa zemlje blagostanja gdje je socijalna pomoć toliko dobra da možete kupit porshe a i ljetovat u Nici.
A sad malo ozbiljno o razlozima krize ovdje kod nas oko nas i za nas.
Razlozi krize su činjenica da nas okružuju stupidni lopovi koji nisu u stanju da od marke naprave marku ipo. da narave dvije nesmjem ni spominjat. Ti lopovi su uglavnom tako malenog stuplnja inteligencije da kad igraju šah sa tosterom toster im uvjek pojede kraljicu ili je barem pregori. Kad pogledamo susjedne lopove u recimo zemljama okruženja ti tamo lopovi su iskoristili vakum i od njega napravili fabriku ili autoput ili nešto treće što pravi pare. Kod nas se ukradene pare ulože u novog friškog audija koj u originalnoj boji dođe bijel a onda ga ofarbaju u crno. ili se ulože u sajam šljivovice koja se by the way pravi od daske u Tesliću.
U nzadnje vrijeme sve češće pomislim
O bože
daj nam barem pametnije lopove ako je već vakum pojeo sve poštene.
Danas sam uspio da prevarim bankomat i da ga natjeram da radi ispravno. Ukrao sam mu svojih 100 maraka i na trenutak sam dobio iluziju pobjede nad sistemom. To što je to u stvari mojih 100 maraka nećemo uzimat u obzir jer sam se ipak na trenutak osjećao ko Tyler Durden a space mankies su već odavno svud oko nas. Počeh priču o vakumu. Ne slučajno. Vakum nam je svuda. Najviše u glavi i naviše u novčaniku. Neko je razbio previše sijalica i pustio da se na ovaj svijet proširi jedno veliko ništa. Prije nekoliko godina sam gledao reportažu o nekom ludom švajcarcu koj je pravio nebulozne strojeve koji ničemu nesluže ili služe za nešto totalno glupo i nepotrebno. Jedna od njegovih sprava bila je mašina za razbijanje sijalica. Svaka sijalica bi mehaničkom rukom bila izvađena iz drvene kutije obrisana nekom finom četkicom onda bi bila položena na traku pokretnu naravno i onda bi je na kraju spucao nekakav čekić napravljen samo za tu svrhu. E baš taj čičica besposleni serviser kombajna koj je uz to napravio i neko čudo koje se kotrlja livadom pišti i prepada krave , baš on je krivac za ovu recesiju. Njegova mašina je polupala previše sijalica iz njih je izašao vakum i sad smo svi kratki što za lovu što za pamet. Dal je potrebno da kažem da je ona druga mašina to pravi dim i šišsti po livadi i prepada krave kriva za kravlje ludilo. Rezultat malog skromnog istraživanja koje sam obavio je činjenica da danas imamo blentave krave i minuse svuda gdje se okrenemo a za sve to je kriv besposleni starkelja iz švicarskih alpa zemlje blagostanja gdje je socijalna pomoć toliko dobra da možete kupit porshe a i ljetovat u Nici.
A sad malo ozbiljno o razlozima krize ovdje kod nas oko nas i za nas.
Razlozi krize su činjenica da nas okružuju stupidni lopovi koji nisu u stanju da od marke naprave marku ipo. da narave dvije nesmjem ni spominjat. Ti lopovi su uglavnom tako malenog stuplnja inteligencije da kad igraju šah sa tosterom toster im uvjek pojede kraljicu ili je barem pregori. Kad pogledamo susjedne lopove u recimo zemljama okruženja ti tamo lopovi su iskoristili vakum i od njega napravili fabriku ili autoput ili nešto treće što pravi pare. Kod nas se ukradene pare ulože u novog friškog audija koj u originalnoj boji dođe bijel a onda ga ofarbaju u crno. ili se ulože u sajam šljivovice koja se by the way pravi od daske u Tesliću.
U nzadnje vrijeme sve češće pomislim
O bože
daj nam barem pametnije lopove ako je već vakum pojeo sve poštene.
19.3.09
Sa velikog na malo @
Nekada kao klinac od nekih 8 godina postao sam nepodoban za svoju okolinu. Nikad nisam bio odlikaš. Provlačio sam se uvijek sa nekom osrednjom četvorkom. Kasnije sam se zadovoljavao sa šesticama dok su se petice i ceneri uvijek dešavali onim pametnim i naprednim. Nikad nisam nosio štafetu. Nikad nisam ni želio da je nosim. Prve traume socijalizma su krenule onog dana kad sam izgubio pionirsku maramu a karanfili su počeli da smrde nešto kasnije dok sam stajao postrojen kao pionir a kiša je lila kao iz kabla. Staru su mi peglali zbog izgubljene pionirske relikvije skoro sat vremena kod direktora škole. Ja sam se osjećao beskrajno kriv i bojao sam se da ću sve oko mene uvijek razočarati zbog manjka osjećaja za pripadanje i nedostatka pionirskog duha.
Tako sam stajao u lokvi dubokoj cca 15 cm pored ceste sa smočenom zastavicom od papira koju je samo inercija postojanja držala na gomili. Postiđen što sam zaboravio pionirsku zakletvu sa kapom koja je ličila na pokisli somun i koja nekim čudom curi za vrat isto ko svi Sarajevski oluci zajedno. Svi ostali su imali teget pantalonice ja sam imao neke crne jer nije bilo teget platna u vrijeme socijalističkih nestašica. Kolona sa Titom na čelu u kojoj uopšte nije bilo Tita je projurila pokraj nas pokislih pionira okupavši mene i par mojih suboraca od glave do pete vodom iz bare koja je pokrivala pola ulice. Bijah kršten i cijepljen tog trenutka protiv svih zala masovnih ideologija.
Nedugo zatim upisah srednju školu. Upisah školu za otpadnike i izdajice komunističke misli. Upisah školu u kojoj se redovno bježalo sa svih časova marksizma i u kojoj više nije bilo obaveza dočekivanja i ispraćanja komunističkih guzonja. Većina naprednih u toj školi je izučavala mudrosti B.Štulića i himna naše škole je bila “Fafala si mi ti fala ti. „ . Polako sam zaboravio na traume s pionirskom maramom i to što nisam uspio da postanem „dobar komunista“. Svi oni koji su se savršeno uklapali u veliki komunistički plan polako i stidljivo su počeli ići na koncerte u crkve i džamije. Ja sam išao na posljednji koncert AZRE u Sarajevu noseći ponosno veliku čerokanu na glavi i prastaru poderanu majicu sa velikim zaokruženim A. Tada ni slutio nisam da ću nekih 20 godina kasnije i dalje pripadati onima koji se ne uklapaju i ne prilagođavaju.
Nedugo nakon toga završilo je moje djetinjstvo. Javni dress code je uključivao kokarde šubare krstove i zastave svih boja. Naša zemlja nikad šarenija i ljepša nije bila. Dal’ da kažem da su oni odlikaši iz pionirskih dana i dalje bili elita. Sada su nosali neke šarenije zastave i pjevali su neke nove vesele pjesme o klanju i svetom ratu. Nas par zalivenih i cijepljenih protiv masovnih ideologija smo stajali po strani i čudili se.
Rat je bio strašan.
Odlikaši su u među vremenu opljačkali granape i samoposluge i dilali gulaš i majonezu po pijaci. Ostali su proučavali život glista i najljepše spavali kad oko njih sa svih strana miriše mokra zemlja, jer kroz mokru zemlju geler neće. Neki su isto prestali da mirišu zemlju i zauvijek ostali ispod nje.
No prođe i rat. Moje veliko zaokruženo A je spalo na malo zaokruženo @. Kako nikad nisam naučio biti podoban ni danas ne uspijevaju da me otjeraju u crkvu. Postao sam vremenom siguran u postojanje boga jer je samo savršenstvo može napraviti tako savršene budale kao što su ovi ljudi.
Ima ih koji i dan danas nosaju crvene zastavice i mirišu smrdljive karanfile. Povremeno me pozivaju na mračne ideološke skupove na kojima jedan lijepi govori svim ostalim nelijepim kako nas čeka svjetlija budućnost ako mu kličemo i ako mu se radujemo.
Priča nam o fabrikama i cestama o pripadanju jednom većem stadu a sve što ja vidim je i dalje gomila smrdljivih karanfila i šuplje priče.
Ostao sam i dalje individua bez kape i marame. Bez svog stada s tim što sad vjerujem u višu silu i nesalomljivost ljudske gluposti. Prestao sam ljudima objašnjavati stvari i umjesto toga im postavljam samo pitanja. Postavljam pitanja i sebi na neka još uvijek tražim odgovor. U zadnje vrijeme me najčešće zanima zašto se ljudi toliko boje boga i zašto vjerske obrede ne obavljaju ispod tuša kad im molitve ionako služe samo za pranje grijeha.
Sebi zadnjih par godina postavljam jedno drugo pitanje.
Dali još uvijek postoji neko ko pjeva makar u sebi
„FAFALA si mi ti fala ti“
Tako sam stajao u lokvi dubokoj cca 15 cm pored ceste sa smočenom zastavicom od papira koju je samo inercija postojanja držala na gomili. Postiđen što sam zaboravio pionirsku zakletvu sa kapom koja je ličila na pokisli somun i koja nekim čudom curi za vrat isto ko svi Sarajevski oluci zajedno. Svi ostali su imali teget pantalonice ja sam imao neke crne jer nije bilo teget platna u vrijeme socijalističkih nestašica. Kolona sa Titom na čelu u kojoj uopšte nije bilo Tita je projurila pokraj nas pokislih pionira okupavši mene i par mojih suboraca od glave do pete vodom iz bare koja je pokrivala pola ulice. Bijah kršten i cijepljen tog trenutka protiv svih zala masovnih ideologija.
Nedugo zatim upisah srednju školu. Upisah školu za otpadnike i izdajice komunističke misli. Upisah školu u kojoj se redovno bježalo sa svih časova marksizma i u kojoj više nije bilo obaveza dočekivanja i ispraćanja komunističkih guzonja. Većina naprednih u toj školi je izučavala mudrosti B.Štulića i himna naše škole je bila “Fafala si mi ti fala ti. „ . Polako sam zaboravio na traume s pionirskom maramom i to što nisam uspio da postanem „dobar komunista“. Svi oni koji su se savršeno uklapali u veliki komunistički plan polako i stidljivo su počeli ići na koncerte u crkve i džamije. Ja sam išao na posljednji koncert AZRE u Sarajevu noseći ponosno veliku čerokanu na glavi i prastaru poderanu majicu sa velikim zaokruženim A. Tada ni slutio nisam da ću nekih 20 godina kasnije i dalje pripadati onima koji se ne uklapaju i ne prilagođavaju.
Nedugo nakon toga završilo je moje djetinjstvo. Javni dress code je uključivao kokarde šubare krstove i zastave svih boja. Naša zemlja nikad šarenija i ljepša nije bila. Dal’ da kažem da su oni odlikaši iz pionirskih dana i dalje bili elita. Sada su nosali neke šarenije zastave i pjevali su neke nove vesele pjesme o klanju i svetom ratu. Nas par zalivenih i cijepljenih protiv masovnih ideologija smo stajali po strani i čudili se.
Rat je bio strašan.
Odlikaši su u među vremenu opljačkali granape i samoposluge i dilali gulaš i majonezu po pijaci. Ostali su proučavali život glista i najljepše spavali kad oko njih sa svih strana miriše mokra zemlja, jer kroz mokru zemlju geler neće. Neki su isto prestali da mirišu zemlju i zauvijek ostali ispod nje.
No prođe i rat. Moje veliko zaokruženo A je spalo na malo zaokruženo @. Kako nikad nisam naučio biti podoban ni danas ne uspijevaju da me otjeraju u crkvu. Postao sam vremenom siguran u postojanje boga jer je samo savršenstvo može napraviti tako savršene budale kao što su ovi ljudi.
Ima ih koji i dan danas nosaju crvene zastavice i mirišu smrdljive karanfile. Povremeno me pozivaju na mračne ideološke skupove na kojima jedan lijepi govori svim ostalim nelijepim kako nas čeka svjetlija budućnost ako mu kličemo i ako mu se radujemo.
Priča nam o fabrikama i cestama o pripadanju jednom većem stadu a sve što ja vidim je i dalje gomila smrdljivih karanfila i šuplje priče.
Ostao sam i dalje individua bez kape i marame. Bez svog stada s tim što sad vjerujem u višu silu i nesalomljivost ljudske gluposti. Prestao sam ljudima objašnjavati stvari i umjesto toga im postavljam samo pitanja. Postavljam pitanja i sebi na neka još uvijek tražim odgovor. U zadnje vrijeme me najčešće zanima zašto se ljudi toliko boje boga i zašto vjerske obrede ne obavljaju ispod tuša kad im molitve ionako služe samo za pranje grijeha.
Sebi zadnjih par godina postavljam jedno drugo pitanje.
Dali još uvijek postoji neko ko pjeva makar u sebi
„FAFALA si mi ti fala ti“
13.12.08
Ja sam sir
Kad odeš u Merkator onaj glavni najveći. Tamo ima razne klope u onim vitrinama.
Možda nađeš i mene tamo.
U vitrini.
Ja sam onaj najveći sir. Onaj što ima prečnik ko točak od fiće.
E ja sam taj sir.
Imam već pomalo buđi za koju će vam reći da je plemenita buđ.
Ja sam taj sir koj je već svima dopizdio.
Jer stoji u vitrini. Uzme toliko mjesta u njoj. svi drugi manji Sirevi ga se stide jer je to sir sa integritetom, stavom, težinom.
JA sam sir za kojim mnogi sline. Mjere ga već godinama. odmjeravaju. Možda bi ga i probali.
Sir je već odavno dobio status exponata u vitrini i pamti mnoge druge sireve koji su prolazili kroz vitrinu. Bili ljuti sa ćilijem i imali zvučna imena rockford , redford ili šta ja znam koje ali sa malenom sitnom markicom na kojoj piše izdelovano po licenci. ili pak bili žuti i crveni poput pakovanja deterđenta sa jednakim higijenskim svojstvima i ukusom sapuna.
Pored mene stoji boca vina koju su isto tako strpali u vitrinu kao exponat. Sjećam je se sa vitrine gdje je stajala pored pršute. Onda je neko došao i kupio cijeli pršut, pa su bocu premjestili pored mene.
Žuljaju me rupe i postao sam tvrd tako da uistinu mogu da poslužim kao rezervni točak i svečano obećavam da neći ispuhati na pola puta.
Ovaj sir nemožete kupiti na komadić. tražiti da vam odrežu 20 deka. i više je razloga za to.
Prvi jer niko nema snage a bogami ni volje da se jebe samnom da bi mi otkinuo jebenih 200 grama. a drugi jer na meni piše prodavati cijelog ne otvarati i načinjati strašno smrdi.
Cijena mi je velika.
Nije me dovoljno samo kupiti. Ja diskretno smrdim i taj smrad treba voljeti.
Imam i rupe pa treba biti spreman na kompromis da od tolikog točka nije sve sir nešto je iduhovna nadgradnja.
Treba me puno voljeti jer kad kupiš 10 kila sira odjednom moraš imati volju da ga cijelog oglođeš inače će se desiti da moj duh i duhovna nadgradnja iz mojih rupa popune cijeli frižider.
Napune ga mojim egoističnim smradom od kojeg će vam se gaditi puding a krastavci će dobiti boju mrkve.
Od mene su u frižideru sigurne samo stvari dobro zatvorene u tegle i jaja.
Danas su u modi razni drugi sirevi. Oni univerzalni koji se mogu mazati topiti gnječiti i služiti kao plastelin u vrtiću.
Gnušam se takvih sireva.
To nisu sirevi to su kompromisi. Na njima piše kako su savršeni za picu pa savršeni za salatu pa savršeni za pun kurac drugih stvari. Da ne goje da ih mogu jest bolesni djeca da mogu služit kao plastelin i da im se djeca raduju.
Od mene
Djeca dobiju samo razočarenje. a ostali
Ostali me smatraju potpuno nepotrebnim.
Gazda merkatora proklinje dan kad me je naručio-
A ja proklinjem dan kad sam postao tako integralan konkretan i skup.
Uskoro mi ističe rok trajanja
Možda me neko ipak kupi kao rezervni točak
Obećavam svečano da ću ga vjerno služiti i da neću proklizavati u krivinama.
Bolje i to nego da postanem zdenka u procesu reciklaže.
jer to je tako loše po karmu jednog sira.
Možda nađeš i mene tamo.
U vitrini.
Ja sam onaj najveći sir. Onaj što ima prečnik ko točak od fiće.
E ja sam taj sir.
Imam već pomalo buđi za koju će vam reći da je plemenita buđ.
Ja sam taj sir koj je već svima dopizdio.
Jer stoji u vitrini. Uzme toliko mjesta u njoj. svi drugi manji Sirevi ga se stide jer je to sir sa integritetom, stavom, težinom.
JA sam sir za kojim mnogi sline. Mjere ga već godinama. odmjeravaju. Možda bi ga i probali.
Sir je već odavno dobio status exponata u vitrini i pamti mnoge druge sireve koji su prolazili kroz vitrinu. Bili ljuti sa ćilijem i imali zvučna imena rockford , redford ili šta ja znam koje ali sa malenom sitnom markicom na kojoj piše izdelovano po licenci. ili pak bili žuti i crveni poput pakovanja deterđenta sa jednakim higijenskim svojstvima i ukusom sapuna.
Pored mene stoji boca vina koju su isto tako strpali u vitrinu kao exponat. Sjećam je se sa vitrine gdje je stajala pored pršute. Onda je neko došao i kupio cijeli pršut, pa su bocu premjestili pored mene.
Žuljaju me rupe i postao sam tvrd tako da uistinu mogu da poslužim kao rezervni točak i svečano obećavam da neći ispuhati na pola puta.
Ovaj sir nemožete kupiti na komadić. tražiti da vam odrežu 20 deka. i više je razloga za to.
Prvi jer niko nema snage a bogami ni volje da se jebe samnom da bi mi otkinuo jebenih 200 grama. a drugi jer na meni piše prodavati cijelog ne otvarati i načinjati strašno smrdi.
Cijena mi je velika.
Nije me dovoljno samo kupiti. Ja diskretno smrdim i taj smrad treba voljeti.
Imam i rupe pa treba biti spreman na kompromis da od tolikog točka nije sve sir nešto je iduhovna nadgradnja.
Treba me puno voljeti jer kad kupiš 10 kila sira odjednom moraš imati volju da ga cijelog oglođeš inače će se desiti da moj duh i duhovna nadgradnja iz mojih rupa popune cijeli frižider.
Napune ga mojim egoističnim smradom od kojeg će vam se gaditi puding a krastavci će dobiti boju mrkve.
Od mene su u frižideru sigurne samo stvari dobro zatvorene u tegle i jaja.
Danas su u modi razni drugi sirevi. Oni univerzalni koji se mogu mazati topiti gnječiti i služiti kao plastelin u vrtiću.
Gnušam se takvih sireva.
To nisu sirevi to su kompromisi. Na njima piše kako su savršeni za picu pa savršeni za salatu pa savršeni za pun kurac drugih stvari. Da ne goje da ih mogu jest bolesni djeca da mogu služit kao plastelin i da im se djeca raduju.
Od mene
Djeca dobiju samo razočarenje. a ostali
Ostali me smatraju potpuno nepotrebnim.
Gazda merkatora proklinje dan kad me je naručio-
A ja proklinjem dan kad sam postao tako integralan konkretan i skup.
Uskoro mi ističe rok trajanja
Možda me neko ipak kupi kao rezervni točak
Obećavam svečano da ću ga vjerno služiti i da neću proklizavati u krivinama.
Bolje i to nego da postanem zdenka u procesu reciklaže.
jer to je tako loše po karmu jednog sira.
15.11.08
I tako bi J.M.Zarulja
Digli smo guzice.
Nas dvojca. Potrpali se u srebrni bolid i krenuli u avanturu.
Usput smo ponjeli kole i brdo karata. Popeli se na brda i krenuli u slalom prema BG.
I bilo je eassy. Srklet free. Radost pojeftinjene čorbe i ljepog vremena uvlačila se kroz šiber dok smo mi okolinu trovali zaraznom muzikom zbog koje medvjedi plešu sa vjevericama a lisice postaju vegetarijanci. Naoružani dobrom voljom da nam bude super vijugali smo putem na kojem su nas vrebali kobajni, traktori i suludi biciklisti kojima vlastiti život mio nije. Stigosmo u Šabac. Vašara nigdje ni za lijeka no zato apoteka ko u priči.
Jeremija bi bio više nego sretan u ovom gradu. Ljekovi jeftini možeš bit rahat bolestan za svaku bojku ima lijeka. A ako nema blizu je Vrnjačka banja. Eh da i ima brdo frizeraja i berbera. Valjda je to tamo unosan posao. Ubili smo po pljesku punjenu sa svašta i nastavili dalje putem da prepadamo bicikliste i bejžimo traktorima. Onda stigosmo pred veliki grad.
Grad sa hiljadu auto puteva (il se nama barem tako činilo) te počesmo sa opsadom Brankovog mosta. Fulili smo ga jedno 8 puta i na kraju se obratimo St Binariusu za pomoć te nam on ukaže na hram svog kolege St Save. Avaj nadjosmo Brankov most i hostel al parkinga ni za ljeka. Tu je i St Binarius bio nemoćan. Hostel Old Shoes nas ispali tako što se razbježaše jos u 9 sati ( a nas dvojca skontasmo da možda prespavamo na parkingu imam ja ko fol neki šator u autu) i u tom trenutku ukaže se naša dobra vila Senchy te nas primi ko najbližu rodbinu. Spavali smo ispod disko kugle u sobi koja na plafonu ima zvjezde.
Beograd noću.
Kad dođeš u Beograd ima samo par pravila nikad nikog nepitaj za pravac. Nikad neprati trolejbus, Zaboravi karte i skreći samo desno. No Senchi je super navigatorica i sa njom Beograd nochu izgleda mnogo ljepše. Moramo se još jednom zahvalit hostelu Old Shoes za ispalu jer nam je bilo tako dobro da bi nam sad bilo jako žao da smo stigli na vrijeme.
Pojam Kvartna kafana. To je ugostiteljsko uslužni objekat gdje se pije i sluša kvartna muzika. Zavisno od kvarta do kvarta mijenja se vrsta muzike. Nas zatrefi neka rupa na Bežanijskoj kosi gdje se piva toči u galonima gdje se možeš konobaru grebat za cigare i gdje je zabranjena bilo kakva vrsta narodnih popevki zavijanja i svega što može da zvuči turbo.
Beogradske žene.
To su žene koje mogu toliko popit a i dalje izgledat i držat se kao dame. Te su žene ljepe zavodljive i totalno opaljene i kao takve ih treba čuvati kao krastavce u tegli. To su žene koje ti nedoppuštaju da imaš praznu kriglu ispred sebe i s kojima se moraš potuć prvo ako misliš platit turu. Te žene pjevaju na karioke. Te se žene smiju i kad se ugase sva svjetla u kafani njhov osmjeh idalje svijetli a pouzdano znam da ne koriste radioaktivne paste za zube.
Strategija Beogradske Odbrane
Da su Beograđani kojim slučajem prilikom napada njemaca 6 aprila imali današnju mrežu puteva njemci bi ih sigurno opsjedali grad jedno 3 mjeseca tražeći pravi ulaz u Bg. Vjerovatno bi im vec nakon 3 dana dopizdilo pa bi produžili pravo u Guchu ubili se alkoholom i pobili medju sobom oko poslednje kobasice i flaše šljivovice. Oni koji bi slučajno ostali vjerni ciljevima Wermahta bi se na kraju predali u svojoj potrazi i završili u nekom merkatoru u šopingu , jer za njega ima daleko više navigacijskih tabli.
Beograd danas.
Beograd je i dalje metropola. u 3 sata ujutro ljudi ne spavaju svjetla gore cijelu noć i nisu upaljena zbog lopova, U Beogradu ima kafana Ana 4 pištolja. U Beogradu ljudi vole pse i ljudi vole pivo.
U Beogradu se zora dočeka u kafani i sa konobarom se skupljaju čaše i prazne pepeljare.
Iz Beograda smo došli
Nas dvije guzice, koje su se digle da odu da vide maestra.
A maestro
on je idalje maestro slavan i velik kakav je uvjek i bio.
Hvala gosn hostel Old Shoes
Izradite nas opet , bilo nam je super.
Nas dvojca. Potrpali se u srebrni bolid i krenuli u avanturu.
Usput smo ponjeli kole i brdo karata. Popeli se na brda i krenuli u slalom prema BG.
I bilo je eassy. Srklet free. Radost pojeftinjene čorbe i ljepog vremena uvlačila se kroz šiber dok smo mi okolinu trovali zaraznom muzikom zbog koje medvjedi plešu sa vjevericama a lisice postaju vegetarijanci. Naoružani dobrom voljom da nam bude super vijugali smo putem na kojem su nas vrebali kobajni, traktori i suludi biciklisti kojima vlastiti život mio nije. Stigosmo u Šabac. Vašara nigdje ni za lijeka no zato apoteka ko u priči.
Jeremija bi bio više nego sretan u ovom gradu. Ljekovi jeftini možeš bit rahat bolestan za svaku bojku ima lijeka. A ako nema blizu je Vrnjačka banja. Eh da i ima brdo frizeraja i berbera. Valjda je to tamo unosan posao. Ubili smo po pljesku punjenu sa svašta i nastavili dalje putem da prepadamo bicikliste i bejžimo traktorima. Onda stigosmo pred veliki grad.
Grad sa hiljadu auto puteva (il se nama barem tako činilo) te počesmo sa opsadom Brankovog mosta. Fulili smo ga jedno 8 puta i na kraju se obratimo St Binariusu za pomoć te nam on ukaže na hram svog kolege St Save. Avaj nadjosmo Brankov most i hostel al parkinga ni za ljeka. Tu je i St Binarius bio nemoćan. Hostel Old Shoes nas ispali tako što se razbježaše jos u 9 sati ( a nas dvojca skontasmo da možda prespavamo na parkingu imam ja ko fol neki šator u autu) i u tom trenutku ukaže se naša dobra vila Senchy te nas primi ko najbližu rodbinu. Spavali smo ispod disko kugle u sobi koja na plafonu ima zvjezde.
Beograd noću.
Kad dođeš u Beograd ima samo par pravila nikad nikog nepitaj za pravac. Nikad neprati trolejbus, Zaboravi karte i skreći samo desno. No Senchi je super navigatorica i sa njom Beograd nochu izgleda mnogo ljepše. Moramo se još jednom zahvalit hostelu Old Shoes za ispalu jer nam je bilo tako dobro da bi nam sad bilo jako žao da smo stigli na vrijeme.
Pojam Kvartna kafana. To je ugostiteljsko uslužni objekat gdje se pije i sluša kvartna muzika. Zavisno od kvarta do kvarta mijenja se vrsta muzike. Nas zatrefi neka rupa na Bežanijskoj kosi gdje se piva toči u galonima gdje se možeš konobaru grebat za cigare i gdje je zabranjena bilo kakva vrsta narodnih popevki zavijanja i svega što može da zvuči turbo.
Beogradske žene.
To su žene koje mogu toliko popit a i dalje izgledat i držat se kao dame. Te su žene ljepe zavodljive i totalno opaljene i kao takve ih treba čuvati kao krastavce u tegli. To su žene koje ti nedoppuštaju da imaš praznu kriglu ispred sebe i s kojima se moraš potuć prvo ako misliš platit turu. Te žene pjevaju na karioke. Te se žene smiju i kad se ugase sva svjetla u kafani njhov osmjeh idalje svijetli a pouzdano znam da ne koriste radioaktivne paste za zube.
Strategija Beogradske Odbrane
Da su Beograđani kojim slučajem prilikom napada njemaca 6 aprila imali današnju mrežu puteva njemci bi ih sigurno opsjedali grad jedno 3 mjeseca tražeći pravi ulaz u Bg. Vjerovatno bi im vec nakon 3 dana dopizdilo pa bi produžili pravo u Guchu ubili se alkoholom i pobili medju sobom oko poslednje kobasice i flaše šljivovice. Oni koji bi slučajno ostali vjerni ciljevima Wermahta bi se na kraju predali u svojoj potrazi i završili u nekom merkatoru u šopingu , jer za njega ima daleko više navigacijskih tabli.
Beograd danas.
Beograd je i dalje metropola. u 3 sata ujutro ljudi ne spavaju svjetla gore cijelu noć i nisu upaljena zbog lopova, U Beogradu ima kafana Ana 4 pištolja. U Beogradu ljudi vole pse i ljudi vole pivo.
U Beogradu se zora dočeka u kafani i sa konobarom se skupljaju čaše i prazne pepeljare.
Iz Beograda smo došli
Nas dvije guzice, koje su se digle da odu da vide maestra.
A maestro
on je idalje maestro slavan i velik kakav je uvjek i bio.
Hvala gosn hostel Old Shoes
Izradite nas opet , bilo nam je super.
14.10.08
I zvaće se Ptica
Noć je bila tamna i hladna. Štedljive sijalice su treperile svojim blještavim sjajem i obasjavale njegovo napola crknuto tijelo. Slabašno i izmoreno čestim formatiranjima. svoju binarnu dušu je već bio spreman poslati u carstvo gdje ovce bleje sa jedan i nula i gdje ih broje pospani roboti. Osjećao je da ga mrze i da mu nema spasa. Da će završiti na buvljaku nakon što bude bačen u kontejner za plastične boce. Kako nepravedna sudba. Da skonča zajedno sa nečim tako primitivnim kao što je pet ambalaža. Prisjećao se kako ga administratori nisu voljeli. Kako je naručen kao što se naručuju paštete u granapu. Na sto komada. Bez porijekla i bez garancije da će se neko o njemu vjerno brinuti. Prepušten na brigu uvjek nadrkanim administratorima koji nisu čuli ni zašto drugo do za ghost. I tako klonirane duše je služio neko inpotentno škrabalo koje muje cijedilo dušu sa beskonačnim excel tablicama i suglupim tetris igricama. A njegoovo grafičko srce je bilo spremno za više knogo više. Bilo je spremno za rezolucije od 1600 dpi a i na kristalne boje najljepše u to vrijeme. Spreman da se igra sa serverima ili da putuje u avanture po džunglama interneta, kamo još mnogi nisu bili niti su imali hrabrosti. Robovao je korporativnoj domeni gdje je svaka kreativnost bila zaključana i svaka greška se plaćala remote uzimanjem duše i otimanjem svakog grama slobode.
Ležao je tako cijelu noć i razmišljao o svojoj sudbi. Pomislio je ako bi imao ime možda bi ga neko i zavolio. Ovao je imao samo serijski broj. Baterija mu je bila na infuziji i punila se polako a on je razmišljao čemu život kad se osjeća tako zatočenim i bespotrebnim. Dok je ležao na stolu slušao je žamor drugih digitalnih spodoba. Jedna mu se predstavila kao fiubriju party machine. I pričala mu o super ludim dernecima gdje je bio glavna faca. Tjerao ljude da plešu i skaču, pjevaju i smiju se. Pričao mu je kaako ga svakih malo neko izduva komprimiranim zrakom i kako je to za njega isto kao da je otišao na more. Komprimirani zrak šta je to zapitao se , štaje to more pitao se isto tako. Ja dalje iz kancelarije nikad nisam izašao. Često su me znali opalit šakom po tastaturi a još češće zalit kokakolom. Kako je samo mrzio kokakolu. To ljepljivo piće gore od heroina koje na tren očisti kontakte pokaže superprovodljivost a onda sve uljepi odvratnim šećerom na koj posle dolaže mravi i druge baje. Sjećao se zadnjih dana na korporativnoj domeni. Samo su ga otkačili izvrnuli na ledja i zapisali broj. Sjećao se i kako su rekli ovajj je mator ide u otpis. Naljepili su mu onu odvratnu naljepnicu na kojoj piše krepao, isto kao ona pločica što je mrtvacima stavljaju na palac. By the way gdje je palac na laptopu na koj treba okačiti broj. Bilo bi uljudno da neko misli na to ponekad. Zamislite da vama neko zakači markicu na uho ili još gluplje na neki intimni dio kao što to binarnim spodobama stavljaju na display ili uguraju kartonćić u flopy.
I tako je ležao pomalo zbunjen šta uopšte radi ovdje. Šta će on na stolu kad je njegova misija završena kad je otpisan. Onda se javio Clevo. Znaš ja sam napravljen u fabrici frižidera. Radio sam razne glupe stvari u životu. Bio sam zaposlen brijan ređan formatiran. Čak su mi i srce jednom promjenili. No danas mogu reći da sam sretan Bio sam čak i na moru. Dva puta. i da mi je život pun radosti. Iako nekad znam da ćamim u torbi po par dana. Vjeruj mi kad dođe ON i kad te ponovo pogleda tvoj život će dobiti smisao. Samo napuni dobro baterije i budi hrabar.
Noć je prolazila svanulo je jutro. Njegovo krhko pomalo ružno i smješno tijelo je preneseno na crni veliki drveni sto. osjetio je neki čudan miris pomislio je da mu je baterija procurila a onda se našao u dimu indijskih štapića. Obasjalo ga je svjetlo tako neprirodno i jako da se osjećao potpuno go. Svjetlo je prodiralo sa svih strana . Ulazilo mu u slotove u rupe na tastaturi, u proreze za hlađenje. Pomalo ga je bilo strah. Nečija ruka mu je izvadila sjećanje. a onda ga malo kasnije vratila, spretnim potezom. Nekad je bio ponosan što mu se sjećanje vadi samo sa jednim klickom van. No sada je sjećanje bilo novo. Prazno čisto. Štapići su ga omamili pao je u trans. a svjetlo je idalje kružio oko njega. Pomislio je dal sam već na nebu ili možda u paklu. Šta mi se dešava. Onda je osjetio hladni povjetarac i miris izopropanola, to ga je još više omamilo a njegove zlatne niti počeše da sjaje i da uživaju u svojoj čistoći. Osjetio je kako iz njega izlaze komadići mrtvih salama, mrva i komadića bureka. Nekad davno je čuo za pojam reciklaža no mislio je da je to samo jedna stavka u excel tabeli koja služi da se opere malo novaca i zamažu oči onim strogim čikama što prevrću tabele satima i traže greške i koji su tako dosadni i kojima su prsti uvjek od nečeg masni. Iz te deprimiranosti trgnuo ga je zvuk.. Zvuk otvaranja poklopca jedno skljoc i u njemu je bilo nešto novo. Zar je moguće da neko hoćenešto dogradit u umornog starca pomislio je.
Onda je opet došlo svjetlo
zvuk.
Zbunjen se oglasi sa jednim kratkim bleep om (pomisli na trenutak šta mi bi ovo ikad nisam radio)
Ukaže mu se svjetlo al negdje unutra. Duboko u srcu i krv od brojeva poče da trči kroz zlatne i srebrne žice. Ja sam živ pomislio je. Ja sam živ i radim i hm nešto mi je ljepo.
Dodirnuo ga je prst nekakvog božanstva koje je tad prvi put spoznao.
Upisao mu je ime
Ptica.
Od sada ćeš se zvati PTICA.
Čuo je gavrana kako je graknuo
Od danas sam Ptica. Toje ono što leti. Mahnuo je prijateljima oko sebe i veselo potrčao u novi OS. Samo da nije vista pomislio je.
Sjećanje mu je bilo prazno. Smrknutog admina više nije bilo. Ni roblja korporacijske mreže. Ugledao je internet po prvi put bez okova. Samo mu je firewall stajao pred novim otkrićem. I mreža slobodna i otvorena u koju može svako da zaviri i svako da bude gost. Ono što ga je najviše činilo sretnim je ime. Bio je jedan jedini a ne klon.
Volite svoje confjutere
Dajte im ime
I smatrajte ih posebnim.
Jednog dana će vam oni ispričati ovakvu priču umjesto mene.
Ležao je tako cijelu noć i razmišljao o svojoj sudbi. Pomislio je ako bi imao ime možda bi ga neko i zavolio. Ovao je imao samo serijski broj. Baterija mu je bila na infuziji i punila se polako a on je razmišljao čemu život kad se osjeća tako zatočenim i bespotrebnim. Dok je ležao na stolu slušao je žamor drugih digitalnih spodoba. Jedna mu se predstavila kao fiubriju party machine. I pričala mu o super ludim dernecima gdje je bio glavna faca. Tjerao ljude da plešu i skaču, pjevaju i smiju se. Pričao mu je kaako ga svakih malo neko izduva komprimiranim zrakom i kako je to za njega isto kao da je otišao na more. Komprimirani zrak šta je to zapitao se , štaje to more pitao se isto tako. Ja dalje iz kancelarije nikad nisam izašao. Često su me znali opalit šakom po tastaturi a još češće zalit kokakolom. Kako je samo mrzio kokakolu. To ljepljivo piće gore od heroina koje na tren očisti kontakte pokaže superprovodljivost a onda sve uljepi odvratnim šećerom na koj posle dolaže mravi i druge baje. Sjećao se zadnjih dana na korporativnoj domeni. Samo su ga otkačili izvrnuli na ledja i zapisali broj. Sjećao se i kako su rekli ovajj je mator ide u otpis. Naljepili su mu onu odvratnu naljepnicu na kojoj piše krepao, isto kao ona pločica što je mrtvacima stavljaju na palac. By the way gdje je palac na laptopu na koj treba okačiti broj. Bilo bi uljudno da neko misli na to ponekad. Zamislite da vama neko zakači markicu na uho ili još gluplje na neki intimni dio kao što to binarnim spodobama stavljaju na display ili uguraju kartonćić u flopy.
I tako je ležao pomalo zbunjen šta uopšte radi ovdje. Šta će on na stolu kad je njegova misija završena kad je otpisan. Onda se javio Clevo. Znaš ja sam napravljen u fabrici frižidera. Radio sam razne glupe stvari u životu. Bio sam zaposlen brijan ređan formatiran. Čak su mi i srce jednom promjenili. No danas mogu reći da sam sretan Bio sam čak i na moru. Dva puta. i da mi je život pun radosti. Iako nekad znam da ćamim u torbi po par dana. Vjeruj mi kad dođe ON i kad te ponovo pogleda tvoj život će dobiti smisao. Samo napuni dobro baterije i budi hrabar.
Noć je prolazila svanulo je jutro. Njegovo krhko pomalo ružno i smješno tijelo je preneseno na crni veliki drveni sto. osjetio je neki čudan miris pomislio je da mu je baterija procurila a onda se našao u dimu indijskih štapića. Obasjalo ga je svjetlo tako neprirodno i jako da se osjećao potpuno go. Svjetlo je prodiralo sa svih strana . Ulazilo mu u slotove u rupe na tastaturi, u proreze za hlađenje. Pomalo ga je bilo strah. Nečija ruka mu je izvadila sjećanje. a onda ga malo kasnije vratila, spretnim potezom. Nekad je bio ponosan što mu se sjećanje vadi samo sa jednim klickom van. No sada je sjećanje bilo novo. Prazno čisto. Štapići su ga omamili pao je u trans. a svjetlo je idalje kružio oko njega. Pomislio je dal sam već na nebu ili možda u paklu. Šta mi se dešava. Onda je osjetio hladni povjetarac i miris izopropanola, to ga je još više omamilo a njegove zlatne niti počeše da sjaje i da uživaju u svojoj čistoći. Osjetio je kako iz njega izlaze komadići mrtvih salama, mrva i komadića bureka. Nekad davno je čuo za pojam reciklaža no mislio je da je to samo jedna stavka u excel tabeli koja služi da se opere malo novaca i zamažu oči onim strogim čikama što prevrću tabele satima i traže greške i koji su tako dosadni i kojima su prsti uvjek od nečeg masni. Iz te deprimiranosti trgnuo ga je zvuk.. Zvuk otvaranja poklopca jedno skljoc i u njemu je bilo nešto novo. Zar je moguće da neko hoćenešto dogradit u umornog starca pomislio je.
Onda je opet došlo svjetlo
zvuk.
Zbunjen se oglasi sa jednim kratkim bleep om (pomisli na trenutak šta mi bi ovo ikad nisam radio)
Ukaže mu se svjetlo al negdje unutra. Duboko u srcu i krv od brojeva poče da trči kroz zlatne i srebrne žice. Ja sam živ pomislio je. Ja sam živ i radim i hm nešto mi je ljepo.
Dodirnuo ga je prst nekakvog božanstva koje je tad prvi put spoznao.
Upisao mu je ime
Ptica.
Od sada ćeš se zvati PTICA.
Čuo je gavrana kako je graknuo
Od danas sam Ptica. Toje ono što leti. Mahnuo je prijateljima oko sebe i veselo potrčao u novi OS. Samo da nije vista pomislio je.
Sjećanje mu je bilo prazno. Smrknutog admina više nije bilo. Ni roblja korporacijske mreže. Ugledao je internet po prvi put bez okova. Samo mu je firewall stajao pred novim otkrićem. I mreža slobodna i otvorena u koju može svako da zaviri i svako da bude gost. Ono što ga je najviše činilo sretnim je ime. Bio je jedan jedini a ne klon.
Volite svoje confjutere
Dajte im ime
I smatrajte ih posebnim.
Jednog dana će vam oni ispričati ovakvu priču umjesto mene.
13.10.08
Dell Meteopata
Ima jedno @#$@@!# zove se DELL
Imam pacijenta.
Lezi vec 5 dana na stolu, non stop na aparatima, daje znakove života al jedva. Zove se Dell Inspirion. Naj veće govno od hardwera koje sam ikad sreo. Proučio sam mu sve molitve St Binariusa i onda skontao da na njemu iste ne vrijede. Em je ružan, em ima neke zakrpe na laktovima. em je unutra složen ko ko osrednji hajfish. Ponaša se potpuno ispravno samo što neradi. Izgleda da ga treba ubjediti da je ispravan. Ono što je naj smješnije njegovo psihofizičko stanje se mijenja zavisno od promaje i od sunčanih intervala vlažnosti vazduha i sličnih gluposti.
Jeste li ikad doživjeli da vam je confjuter meteopata???
Večeras sam slušao vremensku prognozu, ako mene ili njega nespuca išijas možda ga sutra i popravim a ako ne.
Mislim da ima još mjesta da mu se stavi jedno ljepo u kesu zamotano govno pa da bude komplet napunjen istim sadržajem od glave do pete (čitaj od displeja do flopija)
Grrr....
Imam pacijenta.
Lezi vec 5 dana na stolu, non stop na aparatima, daje znakove života al jedva. Zove se Dell Inspirion. Naj veće govno od hardwera koje sam ikad sreo. Proučio sam mu sve molitve St Binariusa i onda skontao da na njemu iste ne vrijede. Em je ružan, em ima neke zakrpe na laktovima. em je unutra složen ko ko osrednji hajfish. Ponaša se potpuno ispravno samo što neradi. Izgleda da ga treba ubjediti da je ispravan. Ono što je naj smješnije njegovo psihofizičko stanje se mijenja zavisno od promaje i od sunčanih intervala vlažnosti vazduha i sličnih gluposti.
Jeste li ikad doživjeli da vam je confjuter meteopata???
Večeras sam slušao vremensku prognozu, ako mene ili njega nespuca išijas možda ga sutra i popravim a ako ne.
Mislim da ima još mjesta da mu se stavi jedno ljepo u kesu zamotano govno pa da bude komplet napunjen istim sadržajem od glave do pete (čitaj od displeja do flopija)
Grrr....
4.10.08
Uputstvo za birače "Kako glasati"
Na dan izbora treba uraditi sledeće.
Kao prvo na dan izbora trebate se probuditi iz stoljetnog ili stogodišnjeg sna u kojem sanjate da ste dobili bingo. Šansa da baš vas pogodi taj bingo su uglavnom jednake šansi da vas spuca grom stime što su šanse za grom čak i malo veće jer živite na Balkanu gdje se mnogo češće dešavaju baksuzlci a mnogo manje udari sreće. Ako sanjate da ćete još k tome pride prihvatiti voditeljicu binga za sisu odmah da vam kažem da su za to šanse jednake kao ona u kojoj ste baš vi ta osoba koja uspstavlja prvi kontakt s izvanzemaljcima.
Ujutro kao prvo napravite pucu (za one iz dijaspore riječ je o kafi koja je zakuvana sa samo jednom kašičićicom kafe a ostalo je toz od prethodnih )
Naravno zapalite i koj čik od cigara koje ste pokupili od nemarnih stranaca koji puše cigarete samo do pola. SFF uvjek miriše po dobrom duvanu. Vrlo je vjerovatno da ćete i onako cijelu sledeću a bogami i onu iza godinu uglavnom to i raditi dakle pušiti.
Nakon svega toga umijte se kabašem i sjetite se divnih vremena kada smo jurišali s kanisterima u nove pobjede lične higijene. Sjetite se ko vas je i poveo u te pobjede te svih onih sretnih trenutaka kad je nebo bilo vedro a voda tekla u kockicama. Vjerovatno će opet jer naravno neće biti plina.
Operite zube. Znamo da je pasta za zube skupa al jednako djelotvoran je i prašak za bubašvabe (by the way nekad se isti i prodavao kao prašak za zube dok nisu utvrđena neka druga svojstva ovog sredstva) Sigurno neželite da vam prvi komšija primjeti komadić zelene salate zbog koje ste se sa njim potukli par dana ranije u kontejneru na nacionalnoj osnovi. U ostalom tu su uvjek mediji da poprate vašu borbu za demokratiju možda baš vi sutra osvanete sa listićem trule salate na naslovnici. Neželite da se to desi.
Ufitiljite se i uvucite trbuh glasate za svoju budućnost i neka se ona odrazi na vama. Nije valjda istina da cijeli svijet smatra pogrešnim posjedovanje šlaufa. Idemo na zapad trebamo biti svijetao primjer onima koji tamo već jesu. Možda nas lakše prime tako mršave a i s praktične strane lakše se utrpati u tramvaj kad počne sezona (ne)grijanja pa penzioneri navale da se griju u istim.
Obucite neko lijepo odijelo i cvijetak i ponesite svoju hemijsku za slučaj da ona tamo na izbornom mjestu nema opciju koja se poklapa sa vašim nacionalnim identitetom.
Nemojte doručkovati. Ima više vrlo praktičnih razloga zašto netreba doručkovati. Prvi i naj važniji može doći do napada euforije jer ste najzad nakon tri dana nešto pojeli. To na izborima može samo da smeta i da pruži sliku privremenog blagostanja. Drugi praktičan razlog je što na izbornom mjestu obično toliko penzionera popada u bandak pa je vrlo vjerovatno da neće biti dovoljno adekvatnog medicinskog osoblja u slučaju da vam krompir i kupus koje ste iskopali iz kontejnera dan ranije uzroče stomačne probleme.
Zapjevajte himnu naše zemlje i pri tome se sjetite da nije problem u vama što se nesjećate teksta već je problem u tome što himna nema tekst.
Ponesite obavezno i partijsku knjižicu. Može vam poslužiti kao salveta ako pri odlasku na glasanje nadjete neki bačeni sendvič.
Kad krenete na izborno mjesto OBAVEZNO zavirite u kontejnere. Možda vas i tamo čeka neko predizborno iznenadjenje. Možda upecate koju konzervu ribe kojoj je nepravedno istekao rok trajanja. Ako nađete koju dopola popijenu pivu izvadite je i sakrijte u žbunje trebaće vam za post izborno slavlje.
Hodajte gordo i svečano (ako ste osvojili tokom života kakav odren obavezno ga istaknite (mali modni trik je zakačiti orden na rupe na vašem odjelu jer je lenata odličan način kamuflaže vašeg 40 godina starog odjela.i rupa na istom) Fashion guru mjesne zajednice će biti vjerovatno očaran vašom dosjetljivošću te se možda pojavite na Bad Carpettu.
Natavno prije odlaska na izborno mjesto obavezno se informirajte o tome koj je Angelina Jolie i zašto njen sin Madox jede bube i kukce. Nemojte zaboraviti ni napamet naučit listu svježe udanih razvedenih parova lokalnoj kretenseta. TO JE VAŽNO jer zamislite da se nađete u kakvom redu i da se povede neka neobavezna tema a vi niste informisani o aktuelnostima. pa nećete valjda pričati o puknutoj kanalizacionoj cijevi u vašem podrumu iz koje iskaču štakori i koja je već puknuta 2 godine i niko je ne popravlja. To je tako fuuuuuj zar misite da bi neko htio da sluša takve gadosti u trenutku kada se odlučuje o vašoj svjetlijoj budućnosti.
Kad dođete na biračko mjesto obavezno upotrijebite identifikacioni dokument sa najljepšom slikom. neželite valjda da traumirate komisiju sa svojom slikom na kojoj imate samo 4 zuba.
Preuzmite formulare u tišini i pažljivo slušajte šta će vam sugerirati komšija koj je uvjek bio pametan. Ako vam kaže zaokružite NAŠE vi obavezno zaokružite NAŠE ako neznate koji su to NAŠI džaba ste izašli na izbore i pojeli sardinu iz kontejnera. za vas ovi izbori ne vrijede i budite uvjereni da će u budućnosti uvjek neko biti ispred vas u kontejneru i odnijeti sav proklijali krompir koj je tako pun matičnih stanica.
Nakon zaokruživanja NAŠIH otisnite vaš potpis na formularu za glasanje lijepo presavijte papire (kao novine koje ste koristili u ratu umjesto toalet papira) i ubacite ih u glasačku kutiju. Pri tome se naravno obavezno nasmješite sa svoja 4 zuba fotoreporterima i kamermanima jer je vrlo lako moguće da se baš vi pojavite na naslovnoj strani sutrašnjih novina ili možda na popularnom TV dnevniku u špic terminu te večeri. Vidite da je bitno oprati zube na vrijeme.
Nakon glasanja pozdravite sve prisutne u atmosferi suživota i tolerancije multi konfesionalnosti, multi etničnosti i multi kulturalnosti. Obavezno čestitajte sve nedavno protekle vjerske blagdane svakom ponaosob i pazite da ne pogriješite jer svaka nacija i vjera imaju svoju boju hemisjke.
Ako na odlasku budete pozvani na neko post izborno slavlje ljubazno odbijte jer bi vam meso moglo teško pasti na stomak a znamo da danas moderan svijet teži ka vegetarijanstvu i asketizmu. U ostalom na tim dernecima se i onako toči alkohol pa možete u pijanstvu početi da bulaznite o vašoj sjebanoj kanalizacionoj cjevi u podrumu o štakorima a to je tako fuuuuj.
Pri povratku ako primjetite da neka rulja ganja nekog pedera obavezno im se pridružite. Možda i nije peder al sigurno ga treba razbit u ostalom taj sigurno nije glasao za NAŠE . fizičkka aktivnost je pola zdravlja.
Vraćajući se kući nezaboravite flašu pive koju ste zaštekali u žbunju. Ovaj dan treba proslaviti. Zavirite još jednom u kontejner možda se nađe sta i za mezu.
Zavalite se kući ispred vašeg NEplazma televizora procjedite pikavce iz pive i umotajte se u vašu najdražu humanitarnu dekicu koju ste osvojili na natjećaju "Ja sam naj gladniji" nasmiješite se čeka vas još barem dvije godine sretnog i mirnog suživota sa štakorima iz podruma konzervama iz kontejnera, šutanim glavicama kupusa., i izlapelom pivom.
I na kraju
Osjećajte se sretni. Misliti pozitivno je skoro isto kao i osjećati se pozitivno
A kako bi bilo da se na početku svega ipak probudite ??????
©opyrright nottice Ovo uputstvo za glasanje je dozvoljeno kopirati i dalje objavljivati bez naknade autoru.
Kao prvo na dan izbora trebate se probuditi iz stoljetnog ili stogodišnjeg sna u kojem sanjate da ste dobili bingo. Šansa da baš vas pogodi taj bingo su uglavnom jednake šansi da vas spuca grom stime što su šanse za grom čak i malo veće jer živite na Balkanu gdje se mnogo češće dešavaju baksuzlci a mnogo manje udari sreće. Ako sanjate da ćete još k tome pride prihvatiti voditeljicu binga za sisu odmah da vam kažem da su za to šanse jednake kao ona u kojoj ste baš vi ta osoba koja uspstavlja prvi kontakt s izvanzemaljcima.
Ujutro kao prvo napravite pucu (za one iz dijaspore riječ je o kafi koja je zakuvana sa samo jednom kašičićicom kafe a ostalo je toz od prethodnih )
Naravno zapalite i koj čik od cigara koje ste pokupili od nemarnih stranaca koji puše cigarete samo do pola. SFF uvjek miriše po dobrom duvanu. Vrlo je vjerovatno da ćete i onako cijelu sledeću a bogami i onu iza godinu uglavnom to i raditi dakle pušiti.
Nakon svega toga umijte se kabašem i sjetite se divnih vremena kada smo jurišali s kanisterima u nove pobjede lične higijene. Sjetite se ko vas je i poveo u te pobjede te svih onih sretnih trenutaka kad je nebo bilo vedro a voda tekla u kockicama. Vjerovatno će opet jer naravno neće biti plina.
Operite zube. Znamo da je pasta za zube skupa al jednako djelotvoran je i prašak za bubašvabe (by the way nekad se isti i prodavao kao prašak za zube dok nisu utvrđena neka druga svojstva ovog sredstva) Sigurno neželite da vam prvi komšija primjeti komadić zelene salate zbog koje ste se sa njim potukli par dana ranije u kontejneru na nacionalnoj osnovi. U ostalom tu su uvjek mediji da poprate vašu borbu za demokratiju možda baš vi sutra osvanete sa listićem trule salate na naslovnici. Neželite da se to desi.
Ufitiljite se i uvucite trbuh glasate za svoju budućnost i neka se ona odrazi na vama. Nije valjda istina da cijeli svijet smatra pogrešnim posjedovanje šlaufa. Idemo na zapad trebamo biti svijetao primjer onima koji tamo već jesu. Možda nas lakše prime tako mršave a i s praktične strane lakše se utrpati u tramvaj kad počne sezona (ne)grijanja pa penzioneri navale da se griju u istim.
Obucite neko lijepo odijelo i cvijetak i ponesite svoju hemijsku za slučaj da ona tamo na izbornom mjestu nema opciju koja se poklapa sa vašim nacionalnim identitetom.
Nemojte doručkovati. Ima više vrlo praktičnih razloga zašto netreba doručkovati. Prvi i naj važniji može doći do napada euforije jer ste najzad nakon tri dana nešto pojeli. To na izborima može samo da smeta i da pruži sliku privremenog blagostanja. Drugi praktičan razlog je što na izbornom mjestu obično toliko penzionera popada u bandak pa je vrlo vjerovatno da neće biti dovoljno adekvatnog medicinskog osoblja u slučaju da vam krompir i kupus koje ste iskopali iz kontejnera dan ranije uzroče stomačne probleme.
Zapjevajte himnu naše zemlje i pri tome se sjetite da nije problem u vama što se nesjećate teksta već je problem u tome što himna nema tekst.
Ponesite obavezno i partijsku knjižicu. Može vam poslužiti kao salveta ako pri odlasku na glasanje nadjete neki bačeni sendvič.
Kad krenete na izborno mjesto OBAVEZNO zavirite u kontejnere. Možda vas i tamo čeka neko predizborno iznenadjenje. Možda upecate koju konzervu ribe kojoj je nepravedno istekao rok trajanja. Ako nađete koju dopola popijenu pivu izvadite je i sakrijte u žbunje trebaće vam za post izborno slavlje.
Hodajte gordo i svečano (ako ste osvojili tokom života kakav odren obavezno ga istaknite (mali modni trik je zakačiti orden na rupe na vašem odjelu jer je lenata odličan način kamuflaže vašeg 40 godina starog odjela.i rupa na istom) Fashion guru mjesne zajednice će biti vjerovatno očaran vašom dosjetljivošću te se možda pojavite na Bad Carpettu.
Natavno prije odlaska na izborno mjesto obavezno se informirajte o tome koj je Angelina Jolie i zašto njen sin Madox jede bube i kukce. Nemojte zaboraviti ni napamet naučit listu svježe udanih razvedenih parova lokalnoj kretenseta. TO JE VAŽNO jer zamislite da se nađete u kakvom redu i da se povede neka neobavezna tema a vi niste informisani o aktuelnostima. pa nećete valjda pričati o puknutoj kanalizacionoj cijevi u vašem podrumu iz koje iskaču štakori i koja je već puknuta 2 godine i niko je ne popravlja. To je tako fuuuuuj zar misite da bi neko htio da sluša takve gadosti u trenutku kada se odlučuje o vašoj svjetlijoj budućnosti.
Kad dođete na biračko mjesto obavezno upotrijebite identifikacioni dokument sa najljepšom slikom. neželite valjda da traumirate komisiju sa svojom slikom na kojoj imate samo 4 zuba.
Preuzmite formulare u tišini i pažljivo slušajte šta će vam sugerirati komšija koj je uvjek bio pametan. Ako vam kaže zaokružite NAŠE vi obavezno zaokružite NAŠE ako neznate koji su to NAŠI džaba ste izašli na izbore i pojeli sardinu iz kontejnera. za vas ovi izbori ne vrijede i budite uvjereni da će u budućnosti uvjek neko biti ispred vas u kontejneru i odnijeti sav proklijali krompir koj je tako pun matičnih stanica.
Nakon zaokruživanja NAŠIH otisnite vaš potpis na formularu za glasanje lijepo presavijte papire (kao novine koje ste koristili u ratu umjesto toalet papira) i ubacite ih u glasačku kutiju. Pri tome se naravno obavezno nasmješite sa svoja 4 zuba fotoreporterima i kamermanima jer je vrlo lako moguće da se baš vi pojavite na naslovnoj strani sutrašnjih novina ili možda na popularnom TV dnevniku u špic terminu te večeri. Vidite da je bitno oprati zube na vrijeme.
Nakon glasanja pozdravite sve prisutne u atmosferi suživota i tolerancije multi konfesionalnosti, multi etničnosti i multi kulturalnosti. Obavezno čestitajte sve nedavno protekle vjerske blagdane svakom ponaosob i pazite da ne pogriješite jer svaka nacija i vjera imaju svoju boju hemisjke.
Ako na odlasku budete pozvani na neko post izborno slavlje ljubazno odbijte jer bi vam meso moglo teško pasti na stomak a znamo da danas moderan svijet teži ka vegetarijanstvu i asketizmu. U ostalom na tim dernecima se i onako toči alkohol pa možete u pijanstvu početi da bulaznite o vašoj sjebanoj kanalizacionoj cjevi u podrumu o štakorima a to je tako fuuuuj.
Pri povratku ako primjetite da neka rulja ganja nekog pedera obavezno im se pridružite. Možda i nije peder al sigurno ga treba razbit u ostalom taj sigurno nije glasao za NAŠE . fizičkka aktivnost je pola zdravlja.
Vraćajući se kući nezaboravite flašu pive koju ste zaštekali u žbunju. Ovaj dan treba proslaviti. Zavirite još jednom u kontejner možda se nađe sta i za mezu.
Zavalite se kući ispred vašeg NEplazma televizora procjedite pikavce iz pive i umotajte se u vašu najdražu humanitarnu dekicu koju ste osvojili na natjećaju "Ja sam naj gladniji" nasmiješite se čeka vas još barem dvije godine sretnog i mirnog suživota sa štakorima iz podruma konzervama iz kontejnera, šutanim glavicama kupusa., i izlapelom pivom.
I na kraju
Osjećajte se sretni. Misliti pozitivno je skoro isto kao i osjećati se pozitivno
A kako bi bilo da se na početku svega ipak probudite ??????
©opyrright nottice Ovo uputstvo za glasanje je dozvoljeno kopirati i dalje objavljivati bez naknade autoru.
1.10.08
A šta ako.....
A šta ako u sledećem životu budeš čičak i cijeli svoj život provdeš okačen za nečije prkno. Ili
Ako u sledećem životu budeš budala pa najzad počneš uživati u radostima tuđe nemoći. Ili
Rodiš se kao suncokret i već nakon dva dana te uhvati išijas od pretjeranog zavrtanja cvjetom prema suncu. Ili
Ili se rodiš kao mudar smješten među budale i napišeš im nešto ovako a oni to ne kontaju. Ili
Ako stvarno toliko usereš karmu pa te nebo pljune na zemlju među ovce na kojima vise čičci,
vladaju budale, a
suncokreti se mažu voltarenom.
Ako nebo ima milosti
Mozak ti neće dati.
Ako u sledećem životu budeš budala pa najzad počneš uživati u radostima tuđe nemoći. Ili
Rodiš se kao suncokret i već nakon dva dana te uhvati išijas od pretjeranog zavrtanja cvjetom prema suncu. Ili
Ili se rodiš kao mudar smješten među budale i napišeš im nešto ovako a oni to ne kontaju. Ili
Ako stvarno toliko usereš karmu pa te nebo pljune na zemlju među ovce na kojima vise čičci,
vladaju budale, a
suncokreti se mažu voltarenom.
Ako nebo ima milosti
Mozak ti neće dati.
23.9.08
O vegetarijanstvu
Kad pogledaš ozbiljnije građa čovjeka tj njegove vilice je kao kod većine karnivora dakle mesojeda. Imamo očnjake za žvakanje i mesa odnosno kidanje ai ali i kutnjake za jedenje hrane biljnog porijekla. Činjenica da jedemo leševe je tačna ali isto tako i činjenica da jedemo jedno drugo živo biće koje je na pr biljka salata ili krompir. No jednom kad sam bio kllinac ujak me je odveo na jednu poljanu gdje su stajali repetitori radio stanice i onda mi je pokazao dobar fazon.. Presjekao je krompir i krompir je počeo da svira. Kasnije sam saznao da je RF zračenje na tom mjestu bilo toliko jako da sve što ima imalo vode u sebi ili metala može da pjeva odnosno da emituje program. E sad da li je etički ubiti raspjevani krompir koj recimo pjeva sevdalinke. Tamo isto tako pjeva i cvekla a bogami i salata. Bio je i jedan čiča koj je lagano popizdio tamo jer kaže da mu svira radio u glavi. ( ima geler iz bitke na Neretvi) Ako je etički pojesti pjevajući krompir i pjevajuću cveklu da li je onda etički pojesti i pjevajućeg starca.
Etika je komplikovana nauka i sa dobrom kombinatorikom se uvjek može naći rijšsenje koje koje najviše opravdava dobar biznis.
Činjenica je ovakva ako zaboravimo pjevajući krompir i salatu, da je etički jesti ooliko koliko nam je potrebno a ne onoliko koliko nam treba da explodiramo od hrane. Treba jesti hranu koja je jeftina i koja se najmanje suprotstavlja ekoloskim principima uzgoja, dakle hranu zbog koje nemoramo posjeći svu prašumu ili hranu zbog koje nemoramo izloviti cijeli Jadran pa kad zronoš da možeš nać samo auto gumu i taačke. A glede odabira mesa ili nemesa ljudsko biće je preživjelo ledeno doba zahvaljujući svojoj sposobnosti adaptacije. Slični smo štakorima samo što smo malo više štetni po ostale vrste. Uskoro će vjerujem doći vrijeme kada ćemo jesti Alge koje su naj efikasnije imaju proteine minerale i sve što treba. Vjerovatno će izgledat ko špinat i vjerujem da će bit ukusnije od blitve.
Došlo je vrijeme da se prilagođavamo okolini a ne da je prilagođavamo sebi i to je jedina stvar koju treba imat na umu u ovoj debati.
Ponekad poželim da smo svi lovci i da živimo u šumi. Da lovimo i ako ne ulovimo da krepamo od gladi, jer nam je većini smisao života u kurcu kad se gleda sa nekog malo uzvišenijeg nivoa.
Etika je komplikovana nauka i sa dobrom kombinatorikom se uvjek može naći rijšsenje koje koje najviše opravdava dobar biznis.
Činjenica je ovakva ako zaboravimo pjevajući krompir i salatu, da je etički jesti ooliko koliko nam je potrebno a ne onoliko koliko nam treba da explodiramo od hrane. Treba jesti hranu koja je jeftina i koja se najmanje suprotstavlja ekoloskim principima uzgoja, dakle hranu zbog koje nemoramo posjeći svu prašumu ili hranu zbog koje nemoramo izloviti cijeli Jadran pa kad zronoš da možeš nać samo auto gumu i taačke. A glede odabira mesa ili nemesa ljudsko biće je preživjelo ledeno doba zahvaljujući svojoj sposobnosti adaptacije. Slični smo štakorima samo što smo malo više štetni po ostale vrste. Uskoro će vjerujem doći vrijeme kada ćemo jesti Alge koje su naj efikasnije imaju proteine minerale i sve što treba. Vjerovatno će izgledat ko špinat i vjerujem da će bit ukusnije od blitve.
Došlo je vrijeme da se prilagođavamo okolini a ne da je prilagođavamo sebi i to je jedina stvar koju treba imat na umu u ovoj debati.
Ponekad poželim da smo svi lovci i da živimo u šumi. Da lovimo i ako ne ulovimo da krepamo od gladi, jer nam je većini smisao života u kurcu kad se gleda sa nekog malo uzvišenijeg nivoa.
9.9.08
Ode Dino jbg
Nekad davno dok sam bio mlad i nadobudan ( a sad ko fol nisam ) slušao sam jedan interviju s Dinom na omladinskom.. I Dino je pričao o svojoj karijeri. bio je glavna faca po disko klubovima proslavio se ne toliko po svojoj muzici već po štimuingu i feštama koje je znao napravit. Nama alterima funky je bio preveseo al prema Dini je vazda postojao respekt. ne zbog muzike nego jer je bio prvi i vazda se volio dobro zajebavat. U tom razgovoru čovjek reče da je prvo išao u formalnu muzičku školu koja mu je vrlo brzo dopizdila te je još ko balavac skršio sve pare to je imao da bi otišao u London. Prao je suđe po klubovima i slušao scenu koje kod nas nije bilo. Edukacija na licu mjesta. Zatim se vratio i napravio pomak od par svjetlosnih godina na našoj maloj sceni gdje su još vladali čobanski bendovi i pastirski rok. Doveo je funk a sa njim i nevidjenu zajebanciju i štimng. U isto vrijeme se lupao svim i svačim i to toliko da mu ni kaciga s unutrašnje strane glave nebi pomogla.
I danas kad pročitah vijest o tome kako je Dino mrtav i beo te zatekoh gomilu stupidnih komentara tipa drozi ne i slično i nek je odapeo narkoman.
I kontam ja sad nešto sa ovom svojom izblijedelom tintarom na morskom suncu.
Fakat je činjenica da se danas cijela estrada lupa svim i svačim. po folkotekama se troši ja mislim više spida i boba nego bilo gdje drugdje. pevaljke su nazujane ko da imaju mikser u guzici a bogami ni muzikantima nije loše. i kako onda da samo oni koji imaju za religiju rock and roll uvjek uspiju uz svo to razbijanje da naprave genijalne stvari kao što su Afrika ili Nebo ili Getho, a ove cajke i tralalajke ne uspjevaju da naprave ništa što ima text sa prosto proširenom rečenicom. Da ne spominjem već iscjeđeni muzički patern baziran na drndle drndle pijupijuu zvuukovima za koje nekad saznah da dolaze čak iz indije i to iz Bolivuda.
E pa Dino vako
Nek si se razbijao i trošio jer nebi bio takav lik da ga jebeš kad bi samo pio gusti sok i žvakao orbite da vječno mirišeš na kamilicu. Trebao si samo malo više love potrošit na krpanje jer jebiga i Richards je trošio hors pa je svake godine mjenjao cijelu krv no to je danas skupa zajebancija. Trebao si malo više ulagat u rezervne djelove.
I neka si bio ludak kakav već jesi jer si ljudima pokazivao da idalje mogu bit slobodni makar u svojim glavama u svoja 4 zida sa plafonom s kojeg otpada malter u supu a mravi odnose komad po komad poda.
Zato ti kažem hvala. Uživaj gore i uvedi malo ritma u oblake da im nebude dosadno. Neznam kakvo je gore pivo i dal ima žena.
Pozdravi nam Elvisa, Hasseta i Bruce lee a
mi ćemo se ovdje jebat sa silikonima i budalama. i redovno ti srat po grobu (kako to uvjek na balkanu biva)
Mahanje
St Binarius
I danas kad pročitah vijest o tome kako je Dino mrtav i beo te zatekoh gomilu stupidnih komentara tipa drozi ne i slično i nek je odapeo narkoman.
I kontam ja sad nešto sa ovom svojom izblijedelom tintarom na morskom suncu.
Fakat je činjenica da se danas cijela estrada lupa svim i svačim. po folkotekama se troši ja mislim više spida i boba nego bilo gdje drugdje. pevaljke su nazujane ko da imaju mikser u guzici a bogami ni muzikantima nije loše. i kako onda da samo oni koji imaju za religiju rock and roll uvjek uspiju uz svo to razbijanje da naprave genijalne stvari kao što su Afrika ili Nebo ili Getho, a ove cajke i tralalajke ne uspjevaju da naprave ništa što ima text sa prosto proširenom rečenicom. Da ne spominjem već iscjeđeni muzički patern baziran na drndle drndle pijupijuu zvuukovima za koje nekad saznah da dolaze čak iz indije i to iz Bolivuda.
E pa Dino vako
Nek si se razbijao i trošio jer nebi bio takav lik da ga jebeš kad bi samo pio gusti sok i žvakao orbite da vječno mirišeš na kamilicu. Trebao si samo malo više love potrošit na krpanje jer jebiga i Richards je trošio hors pa je svake godine mjenjao cijelu krv no to je danas skupa zajebancija. Trebao si malo više ulagat u rezervne djelove.
I neka si bio ludak kakav već jesi jer si ljudima pokazivao da idalje mogu bit slobodni makar u svojim glavama u svoja 4 zida sa plafonom s kojeg otpada malter u supu a mravi odnose komad po komad poda.
Zato ti kažem hvala. Uživaj gore i uvedi malo ritma u oblake da im nebude dosadno. Neznam kakvo je gore pivo i dal ima žena.
Pozdravi nam Elvisa, Hasseta i Bruce lee a
mi ćemo se ovdje jebat sa silikonima i budalama. i redovno ti srat po grobu (kako to uvjek na balkanu biva)
Mahanje
St Binarius
17.6.08
12.6.08
Malo o sreći
Svako ima svoj Sizifov kmičak da ga kotrlja. Svi smo mi mali il veliki Sizifi. Neki se dopamo red bulom da lakše šutamo pomenuto kamenje a neki pak samo sline nad njim poimalući u svojoj malenoj tikvi koliko je kamen velik.
Neki pak zapadnu u dubiozu o tome da je kamen u stvari jedan šupalj prostor jer je orgoman šupalj prostor između elektrona i jezgre atoma te se kao takvi nafuravaju da u stvari pomenutog kamena niti nema.
No jel kamen u stvari simbol sreće il je sreća nešto drugo.
Onda opet sjetim se mudrosti vijekovne da je svako kovač svoje sreće. I tako ti ja sebe zamislim kao kovača. Imam onu plehanu pregaču oko struka da mi gaće ne progore od frcajućeg užarenog željeza. Imam i čekić koj je težak i nekakav ćoškast i izlupan krnjav i nema ni jedne ravne strane da sa njim nešto pismeno napraviš. Kovanje te sreće bi bio ljep zanat da ne postoji još i gospoja sudbina koja se u ovoj kovačnici manifestuje u vidu gumenog nakovnja. Te sama po sebi uglavnom ničemu ne pomaže osim sto se onaj čekić odbija i malo malo opali kovača po čelu. Rezultat iskovanih sreća je često smješan i nakaradan. Ljudi su nalupali raznorazne budalaštine u svojim životima al taj komad metala koj se kuje je samo jedan. Neki su vješti i iskuju nekoliko različitih sreća u toku svog života. Neki su pak manje vješti ili prejako bubaju i na kraju nit imaju sreću nit im se sviđa ono što su iskovali.
Ja kad sam bio mlad bubao sam sportski po svojoj sreći. Često mi se čekić vraćo u glavu a sama sreća je bila najveća onda kad me čekič profuli. Ona gumena sudbina je bila od čistog kaučuka a na početku sam dobio samo kocku koju je trebalo uobličit u nešto svoje. Vremenom sam gledao te neke tuđe produkte kovačkog zanata nekim sam se divio al uglavnom sam ih prezirao jer su iskovali nešto stereotipno i dosadno. Nešto što kuju i oni u španskim sapunicama i oni u jeftinim američkim serijama. Tako ja kovah i lupah nemilice. poprilično se umorih. Razvio sam brojne vještine oblikovanja i lupajuć tako najviše oblikovao sebe. Oblik su mi davale čvrge od čekića i mišići od lupanja. Skontah da sam oblikovao sebe i iznutra. Sve sam više bio zadovoljan s onim što sam izlupao a sve manje gledao šta su drugi izlupali. Glava je boljela to što sam stvorio baš i nema neki oblik, nema ni neku svrhu, relativno je i ružno i ljepo u isti mah, mada je meni drago. I još uvjek kuckam po toj svojoj sreći. Onaj veliki čekić s početka se dobro usitnio i sad kuckam detalje. Ukrašavam svoje djelo i oprezno lupam jer je onaj nakovanj opak zajeb. Često mi dođu drugi kovači koji se baš toliko i nedive mojem djelu već meni samom. Obično kažu matereti jarane kako ti možeš bit tako rahat i zadovoljan kad ti to što si izlupao ninašta ne liči. Fakat nam nisi jasan i nelupaš ti tu sreću stalno nego kad ti je ćejf. A mi se ubismo u lupanju vidi nam glava ko buzdovani, sve nas boli a najljepše što smo iskovali liči najbliže golfu dvojki fudbalskoj lopti ili limenki piva. Ja se na to nasmješim odložim čekić i zapalim cigar. smješkam im u facu i držim svoju kovinu svima pred nosom. Nekima se čak moja kovina gadi a nekima je čak i ona ljepa. Hiljade ukusa i hiljade misli.
Ima u mom zanatu jedna tajna. Kad utihne čekić i kad sunce nemože da preskoči brijeg. ja ostavim čekić i idem k njoj.
Ona me naučila da se smješkam.
Da nosim šljem kad kujem, i da se igram.
Neki pak zapadnu u dubiozu o tome da je kamen u stvari jedan šupalj prostor jer je orgoman šupalj prostor između elektrona i jezgre atoma te se kao takvi nafuravaju da u stvari pomenutog kamena niti nema.
No jel kamen u stvari simbol sreće il je sreća nešto drugo.
Onda opet sjetim se mudrosti vijekovne da je svako kovač svoje sreće. I tako ti ja sebe zamislim kao kovača. Imam onu plehanu pregaču oko struka da mi gaće ne progore od frcajućeg užarenog željeza. Imam i čekić koj je težak i nekakav ćoškast i izlupan krnjav i nema ni jedne ravne strane da sa njim nešto pismeno napraviš. Kovanje te sreće bi bio ljep zanat da ne postoji još i gospoja sudbina koja se u ovoj kovačnici manifestuje u vidu gumenog nakovnja. Te sama po sebi uglavnom ničemu ne pomaže osim sto se onaj čekić odbija i malo malo opali kovača po čelu. Rezultat iskovanih sreća je često smješan i nakaradan. Ljudi su nalupali raznorazne budalaštine u svojim životima al taj komad metala koj se kuje je samo jedan. Neki su vješti i iskuju nekoliko različitih sreća u toku svog života. Neki su pak manje vješti ili prejako bubaju i na kraju nit imaju sreću nit im se sviđa ono što su iskovali.
Ja kad sam bio mlad bubao sam sportski po svojoj sreći. Često mi se čekić vraćo u glavu a sama sreća je bila najveća onda kad me čekič profuli. Ona gumena sudbina je bila od čistog kaučuka a na početku sam dobio samo kocku koju je trebalo uobličit u nešto svoje. Vremenom sam gledao te neke tuđe produkte kovačkog zanata nekim sam se divio al uglavnom sam ih prezirao jer su iskovali nešto stereotipno i dosadno. Nešto što kuju i oni u španskim sapunicama i oni u jeftinim američkim serijama. Tako ja kovah i lupah nemilice. poprilično se umorih. Razvio sam brojne vještine oblikovanja i lupajuć tako najviše oblikovao sebe. Oblik su mi davale čvrge od čekića i mišići od lupanja. Skontah da sam oblikovao sebe i iznutra. Sve sam više bio zadovoljan s onim što sam izlupao a sve manje gledao šta su drugi izlupali. Glava je boljela to što sam stvorio baš i nema neki oblik, nema ni neku svrhu, relativno je i ružno i ljepo u isti mah, mada je meni drago. I još uvjek kuckam po toj svojoj sreći. Onaj veliki čekić s početka se dobro usitnio i sad kuckam detalje. Ukrašavam svoje djelo i oprezno lupam jer je onaj nakovanj opak zajeb. Često mi dođu drugi kovači koji se baš toliko i nedive mojem djelu već meni samom. Obično kažu matereti jarane kako ti možeš bit tako rahat i zadovoljan kad ti to što si izlupao ninašta ne liči. Fakat nam nisi jasan i nelupaš ti tu sreću stalno nego kad ti je ćejf. A mi se ubismo u lupanju vidi nam glava ko buzdovani, sve nas boli a najljepše što smo iskovali liči najbliže golfu dvojki fudbalskoj lopti ili limenki piva. Ja se na to nasmješim odložim čekić i zapalim cigar. smješkam im u facu i držim svoju kovinu svima pred nosom. Nekima se čak moja kovina gadi a nekima je čak i ona ljepa. Hiljade ukusa i hiljade misli.
Ima u mom zanatu jedna tajna. Kad utihne čekić i kad sunce nemože da preskoči brijeg. ja ostavim čekić i idem k njoj.
Ona me naučila da se smješkam.
Da nosim šljem kad kujem, i da se igram.
13.5.08
Kašika je preblizu.
Pada mi na um kako su ljudi ovdje svuda karikature sa ogromnim nosevima. Nosevi su im veliki i oci daleko vide. Svi su tako savršeno izobličeni i svi drže velike kašike, odma ispod tih prevelikih noseva. Kusaju ono sto im je u kašiki i umiru od smjeha onim preko puta jer vide drek u njihovoj kašiki. A nosevi im otiču polako od smrada i nešto ih štipa za oči te im suze cure kao kad se himna zapjeva, kao kad se luk reže.
15.4.08
O razmjeri i dimenziji
Ima jedna sorta ljudi koju treba istrijebit na radost ostatka čovjecanstva.A to su naravno dvije sorte ljudi
Dizajneri (što bi rek'o Dule Pacov ako ima dizajner onda mora bit i spuštajner) i nadobudne arhitekte. Za njih nema negacije to je vrsta gamadi za sebe. Prvi su se ubili za umlatit lopatom i vilama u narodnoj revoluciji ka pojednostavljenju stvari, a druge treba kuhat u tijesnom loncu pa da vide kakve su muke ergometrijske, koje nanose ljudima svojom pameću. Što ja danas popizdih na iste. Jel znate ono prevozno sredstvo marke Milka što ide na struju po šinama a nije voz. E u tom jebenom sredstvu je sve napravljeno za male pigmeje a ne za normalne ljude. Ima prozore koji ničemu nesluže. Ako hoćeš da vidiš gdje si moraš da čučneš. Kad čučnes vidiš gdje si pa pođeš van, al avaj prečka je tu spuc glavom i eto radosti. ako kojom srećom fuliš štanglu garant ćeš opalit glavom u onu plehanu kutiju iznad vrata. ako i to preživiš skontaćeš da je neki debil stavio konstrukciju od nastrešnice na stanici toliko blizu vratima da ako isti stane ispred nastrešnice od te dodatne štangle nemožeš ni uć ni izać. A sad malo o arhitektama. Nekad prije 6 -7 godina bio sam u Novom Sadu. Imah dragu tamo koja je bila čudo studentske snalažljivosti. Ona i cimerka dijelile su gajbu koja je imala oko 14 kvadrata. kupatilo je bilo površine veš mašine a kuhinja tek veća za jednu saksiju ikebane. Nije bilo raskošnih naprava poput weš mašine iz jednostavnog razloga što za nju nema mjesta. Plafon je bio siva depresivna ploča uglavljena na 2,07 m a prozori su bili izvori stalne promaje jer su glumili preko 30 posto zidova. E da mi je vidjet majmuna koj je to projektovao. Prvo bi ga natjerao da se tušitra u onom špajzu od kupaonice al bez štitnika za laktove i koljena i kacige da se zaštiti od sve prisutnog tiki bojlera koj što bi spuštajneri rekli dominira prostorom., a onda bi ga natjerao da ima proliv i da svaki put kad ode u wc mora da izvede ritual naopakih vrata od kojih nemožeš da uđeš u najradosniju prostoriju u stanu. Usro se dabogdo bar 5 puta nadan zbog toga.
Zaključak
Zakonom pod obavezno treba zabraniti upotrebu deminutiva u BiH riječniku. Isto tako treba zakonom zabraniti da se bilo šta u građevni mjeri u milimetrima osim armature, a isto tako predlažem uvođenje imeprijalnih mjera kao što su inch Yarda i Feet iz jednostavnog razloga što su one napravljene po mjeri čovjeka a ne po mjeri mjeseca koj nikad neće doć u našu halu da obavi poso, niti će se morat provlačit kroz našu kapiju za fiću i trabanta. To su bile neke natuknice a ja sad idem da popijem šaku aspirina jer sam maloprije spucao u jednu štanglu mojom cijenjenom tikvom. Naravno štangla je postavljena od nekog vrlog arhtekte kojem je ćaća bio pigmej a mater liliputanka pa nije čuo za ljude veće od 180.
Dabog da mu djete cipele u garaži parkiralo.
Dizajneri (što bi rek'o Dule Pacov ako ima dizajner onda mora bit i spuštajner) i nadobudne arhitekte. Za njih nema negacije to je vrsta gamadi za sebe. Prvi su se ubili za umlatit lopatom i vilama u narodnoj revoluciji ka pojednostavljenju stvari, a druge treba kuhat u tijesnom loncu pa da vide kakve su muke ergometrijske, koje nanose ljudima svojom pameću. Što ja danas popizdih na iste. Jel znate ono prevozno sredstvo marke Milka što ide na struju po šinama a nije voz. E u tom jebenom sredstvu je sve napravljeno za male pigmeje a ne za normalne ljude. Ima prozore koji ničemu nesluže. Ako hoćeš da vidiš gdje si moraš da čučneš. Kad čučnes vidiš gdje si pa pođeš van, al avaj prečka je tu spuc glavom i eto radosti. ako kojom srećom fuliš štanglu garant ćeš opalit glavom u onu plehanu kutiju iznad vrata. ako i to preživiš skontaćeš da je neki debil stavio konstrukciju od nastrešnice na stanici toliko blizu vratima da ako isti stane ispred nastrešnice od te dodatne štangle nemožeš ni uć ni izać. A sad malo o arhitektama. Nekad prije 6 -7 godina bio sam u Novom Sadu. Imah dragu tamo koja je bila čudo studentske snalažljivosti. Ona i cimerka dijelile su gajbu koja je imala oko 14 kvadrata. kupatilo je bilo površine veš mašine a kuhinja tek veća za jednu saksiju ikebane. Nije bilo raskošnih naprava poput weš mašine iz jednostavnog razloga što za nju nema mjesta. Plafon je bio siva depresivna ploča uglavljena na 2,07 m a prozori su bili izvori stalne promaje jer su glumili preko 30 posto zidova. E da mi je vidjet majmuna koj je to projektovao. Prvo bi ga natjerao da se tušitra u onom špajzu od kupaonice al bez štitnika za laktove i koljena i kacige da se zaštiti od sve prisutnog tiki bojlera koj što bi spuštajneri rekli dominira prostorom., a onda bi ga natjerao da ima proliv i da svaki put kad ode u wc mora da izvede ritual naopakih vrata od kojih nemožeš da uđeš u najradosniju prostoriju u stanu. Usro se dabogdo bar 5 puta nadan zbog toga.
Zaključak
Zakonom pod obavezno treba zabraniti upotrebu deminutiva u BiH riječniku. Isto tako treba zakonom zabraniti da se bilo šta u građevni mjeri u milimetrima osim armature, a isto tako predlažem uvođenje imeprijalnih mjera kao što su inch Yarda i Feet iz jednostavnog razloga što su one napravljene po mjeri čovjeka a ne po mjeri mjeseca koj nikad neće doć u našu halu da obavi poso, niti će se morat provlačit kroz našu kapiju za fiću i trabanta. To su bile neke natuknice a ja sad idem da popijem šaku aspirina jer sam maloprije spucao u jednu štanglu mojom cijenjenom tikvom. Naravno štangla je postavljena od nekog vrlog arhtekte kojem je ćaća bio pigmej a mater liliputanka pa nije čuo za ljude veće od 180.
Dabog da mu djete cipele u garaži parkiralo.
8.4.08
Ja moja stara i truba trocjevka
Kad se nešto završi sa "dovidjenja hvala vam svima sto ste dosli" i "vidimo se u sledeće subote ispred katedrale" onda to zvuči da ni oni koji su osnivači protesta više nevjeruju u to da če ono jato debila dat ostavke. No što su do sada protestanti naučili. Na protestima se mođe upoznat kakva nova treba - frajer. Na proteste se nose šiše i poželjno je imat kakvu pljosku ako zahladni. Na protestima možeš upoznati samo gradske face i na protestima se nikad ne vrti cajka.
A šta se postiglo sa protestima. Na izgled ništa. Ali samo na izgled. NIje bilo puno ljudi al ih je bilo. Iza njih stoje peticije sa desetinama hilhjadama potpisa. a njihova poruka je jasna. Niste sposobni i skinite nam se s kurca.
E sad rekoh samo na prvi pogled. Stvarni rezultat je činjenica da će u svijet otići još koliko sutra nekih 10 gradonačelnika i stranih zvaničnika koji sad znaju da su bili ugošćeni od lopova i od korumpirane gamadi. Da ista ta gamad ima trunku obraza prilikom gostovanja ovih pomenutih zvaničnika iz svijeta nosili bi papirne vrećice natron maglajke sa rupama zbog stida što im na ulici ljudi mašu sa peticijom za smjenu sa desetinama hiljada potpisa.. Kakva je korist od toga. Nikakva možemo samo da cvilimo i da slinimo za tim nekim svjetskim gradonačelnicima koji su u stanju da jednom gradu priskrbe naziv metropole. Mi sa jednim korzom i Sarajevskom zimom nemožemo da se izborimo ni za status jednog organizovanog sela.
Poderao sam trubu trocjevku nisam bio nešto previše glasan. Stara je bila obučena u poncho ko Panchio Willa. I ona je trubila. a onda smo otisli kući i napravili cedevitu.
Gamad je ostala na vlasti.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
Najbolje od najboljeg
-
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Sarajevo-x.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđ...
-
Ima sprava koje su stvarane dok je negova svjetlost i polimorfnost mnogobitna, ST Binarius bila odsutna ili je negdje sjedila u ribi, il j...
-
Uh kako pospan grad. Ne samo da je dosadan nego je bože sačuvaj uspavan. Svi su zaspali. Naj produktivnije doba dana , vrijeme kad je step...
-
Na dan izbora treba uraditi sledeće. Kao prvo na dan izbora trebate se probuditi iz stoljetnog ili stogodišnjeg sna u kojem sanjate da ste ...
-
Svako ima svoj Sizifov kmičak da ga kotrlja. Svi smo mi mali il veliki Sizifi. Neki se dopamo red bulom da lakše šutamo pomenuto kamenje a...
-
U prostorijama nepoznate kompanije vjerovatno negdje u Aziji zabilježen je ritual štovanja božanstva St Binariusa. Nisu prikupljeni podaci...
-
Dugo dana. Nije razmišljao samo je pustio da kosa raste, sjedi. Piljio je u gornji četvrti pixel na ekranu u četvrtom redu. Pixel je bio je...
-
Ima već par dana tragamo ujedinjeno za nacrtom zakona o radu, zbog kojeg se dižu seljačke bune i demonstracije, lome koplja i drmaju sindi...
-
Kad odeš u Merkator onaj glavni najveći. Tamo ima razne klope u onim vitrinama. Možda nađeš i mene tamo. U vitrini. Ja sam onaj najveći s...







.jpg)
