HARAGGAI

Počeo sam ponovo da pušim. To nije dobar znak. To znači da se opet nerviram zbog gluposti i još glupljih ljudi. Ovdje na Balkanu jednom kad osjetiš čari duvanskog dima ostaješ mu vjeran ne zbog toga što si ovisnik već zato što imaš stalno posla s bezobraznim ljudima. Nekad nisu ni glupi al bezobrazni jesu. Ovaj post se zove Haraggai oni koji su čitali nindža romane znaju šta je to a za one koji neznaju evo malog pojašnjenja. Haraggai je osjećaj koj se valja u utrobi ko komad cigle i polako se kruni a onda to sto se okrunilo žulja ko što milku s lješnjacima žuljaju lješnjaci. E ti lješnjaci koja je nevolim u čokoladi jer uvjek mislim da će mi doć neka dadrkana vjeverica da mi ih traži ti lješnjaci žuljaju čokoladu a mene žulja haraggai. Haraggai je osjećaj da nešto neće ići po planu da će me neko pokušat a možda i uspjeti zajebat. Nindža zna da ga u grmu čeka zasjeda pomahnitalih zečeva s čakljama a ja znam da neki posao neće ići kako sam zamislio. I baš kad sam u pola tog posla eto haragai se obistini. I evo ga opet. Haraggei potrefio opet. Bez greške. Haraggai radi i kad upoznam neku ženu koja mi se sviđa. Lješnjaci počnu da žuljaju milku a mene ona glupa cigla koju ja mislim nosam cijeli život. Ja se se sve nadam prevariće me al jok nema šanse haragai nema milosti. |ena se naravno svi]a meni al se ja nesvi]am njoj. Čak i kad mi se desi nešto lijepo haraggai kaže uživaj sad sutra ces jest nešto buđavo i crno ocam.
Jedina odbrana od potencijalnog zajeba je  napravit milion jedan backeup plan i niušta se ne zavlajivat previše. Kažu ćovjek bez snova je čovjek koj nikad ništa ne ostvaruje u životu. E pa ja sam ostvario. Imam haragai. dakle imam osjećaj da ništa u životu neću ostvarit pa se zato i netrudim previše. No snove imam jer nikad neznaš koja narodna poslovica je tačna. Ona ko jedna lasta drugoj jamu kopa, il ona ko rano rani nečini proljeće. Možda bi trebao da odjebem iz ovog info svijeta jer izgleda da su u tom poslu sve bivši piljari i propali profesori marksizma. Možda da odem da se bavim nečim što zahtjeva manje živaca. Nešto gdje treba zakucavat eksere glavom jer je očigledno da kad imam toliko strpljenja sa raznim budalama zakucavanje eksera glavom će bit PD.
I na kraju da li sam sjeban.
Ne ni najmanje weć odavno sam naučio da kad mi se sirće u stomaku popne do glasnica da popijem ranisan  gurnem prst u uho i kažem backeup plan. Jedino što me nešto bode pod lijevim rebrom i to zovem debilmetrom, koliko sam u određenom slučaju ispao budala a koliko kurton. Debilmetar sve češće boli i popeo se do srca već a srce se vec odavno skupilo da ga one mrve od cigle ne žuljaju.  Idem sad zapalit još jednu garku otvorit prozor pogledat zvijezde možda koja opandrči s neba samo za mene a ja kakav sam glup nemam ni želju spremnu za tu priliku.