O razmjeri i dimenziji

Ima jedna sorta ljudi koju treba istrijebit na radost ostatka čovjecanstva.A to su naravno dvije sorte ljudi
Dizajneri (što bi rek'o Dule Pacov ako ima dizajner onda mora bit i spuštajner) i nadobudne arhitekte. Za njih nema negacije to je vrsta gamadi za sebe. Prvi su se ubili za umlatit lopatom i vilama u narodnoj revoluciji ka pojednostavljenju stvari, a druge treba kuhat u tijesnom loncu pa da vide kakve su muke ergometrijske, koje nanose ljudima svojom pameću. Što ja danas popizdih na iste. Jel znate ono prevozno sredstvo marke Milka što ide na struju po šinama a nije voz. E u tom jebenom sredstvu je sve napravljeno za male pigmeje a ne za normalne ljude. Ima prozore koji ničemu nesluže. Ako hoćeš da vidiš gdje si moraš da čučneš. Kad čučnes vidiš gdje si pa pođeš van, al avaj prečka je tu spuc glavom i eto radosti. ako kojom srećom fuliš štanglu garant ćeš opalit glavom u onu plehanu kutiju iznad vrata. ako i to preživiš skontaćeš da je neki debil stavio konstrukciju od nastrešnice na stanici toliko blizu vratima da ako isti stane ispred nastrešnice od te dodatne štangle nemožeš ni uć ni izać. A sad malo o arhitektama. Nekad prije 6 -7 godina bio sam u Novom Sadu. Imah dragu tamo koja je bila čudo studentske snalažljivosti. Ona i cimerka dijelile su gajbu koja je imala oko 14 kvadrata. kupatilo je bilo površine veš mašine a kuhinja tek veća za jednu saksiju ikebane. Nije bilo raskošnih naprava poput weš mašine iz jednostavnog razloga što za nju nema mjesta. Plafon je bio siva depresivna ploča uglavljena na 2,07 m a prozori su bili izvori stalne promaje jer su glumili preko 30 posto zidova. E da mi je vidjet majmuna koj je to projektovao. Prvo bi ga natjerao da se tušitra u onom špajzu od kupaonice al bez štitnika za laktove i koljena i kacige da se zaštiti od sve prisutnog tiki bojlera koj što bi spuštajneri rekli dominira prostorom., a onda bi ga natjerao da ima proliv i da svaki put kad ode u wc mora da izvede ritual naopakih vrata od kojih nemožeš da uđeš u najradosniju prostoriju u stanu. Usro se dabogdo bar 5 puta nadan zbog toga.
Zaključak
Zakonom pod obavezno treba zabraniti upotrebu deminutiva u BiH  riječniku. Isto tako treba zakonom zabraniti da se bilo šta u građevni mjeri u milimetrima osim armature, a isto tako predlažem uvođenje imeprijalnih mjera kao što su inch Yarda i Feet iz jednostavnog razloga što su one napravljene po mjeri čovjeka a ne po mjeri mjeseca koj nikad neće doć u našu halu da obavi poso, niti će se morat provlačit kroz našu kapiju za fiću i trabanta. To su bile neke natuknice a ja sad idem da popijem šaku aspirina jer sam maloprije spucao u jednu štanglu mojom cijenjenom tikvom. Naravno štangla je postavljena od nekog vrlog arhtekte kojem je ćaća bio pigmej a mater liliputanka pa nije čuo za ljude veće od 180.
Dabog da mu djete cipele u garaži parkiralo.

Ja moja stara i truba trocjevka

Kad se nešto završi sa "dovidjenja hvala vam svima sto ste dosli"  i "vidimo se u sledeće subote ispred katedrale" onda to zvuči da ni oni koji su osnivači protesta više nevjeruju u to da če ono jato debila dat ostavke. No što su do sada protestanti naučili. Na protestima se mođe upoznat kakva nova treba - frajer. Na proteste se nose šiše i poželjno je imat kakvu pljosku ako zahladni. Na protestima možeš upoznati samo gradske face i na protestima se nikad ne vrti cajka.

A šta se postiglo sa protestima. Na izgled ništa. Ali samo na izgled. NIje bilo puno ljudi al ih je bilo. Iza njih stoje peticije sa desetinama hilhjadama potpisa. a njihova poruka je jasna. Niste sposobni i skinite nam se s kurca. 

E sad rekoh samo na prvi pogled. Stvarni rezultat je činjenica da će u svijet otići još koliko sutra nekih 10 gradonačelnika i stranih zvaničnika koji sad znaju da su bili ugošćeni od lopova i od korumpirane gamadi. Da ista ta gamad ima trunku obraza prilikom gostovanja ovih pomenutih zvaničnika iz svijeta nosili bi papirne vrećice natron maglajke sa rupama zbog stida što im na ulici ljudi mašu sa peticijom za smjenu sa desetinama hiljada potpisa.. Kakva je korist od toga. Nikakva možemo samo da cvilimo i da slinimo za tim nekim svjetskim gradonačelnicima koji su u stanju da jednom gradu priskrbe naziv metropole. Mi sa jednim korzom i Sarajevskom zimom nemožemo da se izborimo ni za status jednog organizovanog sela. 

Poderao sam trubu trocjevku nisam bio nešto previše glasan. Stara je bila obučena u poncho ko Panchio Willa. I ona je trubila. a onda smo otisli kući i napravili cedevitu. 

Gamad je ostala na vlasti.

Zasto smo vaki

Kad sam bio klinac imao sam svog imaginarnog prijatelja. bio je to Luc Nebogaz Skywalker. Zajedno smo vježbali i praktikovali vještine džedaja. On se više bio zadao na one telekinetičke tako da je jednom srušio vazu sa police (mada su me posle ubjeđivali da je to bio zemljotres.). Ja sam se za to vrijeme više bavio etičkim moćima da na pr pobjedim protivnika osmjehom. Nisam bio fizički zajeban pa sam moro il tako il da se borim telekinetikom a to je malo ofirno a i neradi uvjek (nije uvjek zemljotres).
Danas kažu da je normalno imati imaginarne prijatelje dok si klinac. Isto tako je normalno tripovati da ćeš ako imaš pravu yugioh kartu moći da savladaš svaku budalu koja se natakari na tebe.
Puno je vremena prošlo od tad kad sam vježbao sa mladim Lucom Nebogazom. Naučio sam još par pametnih muvz od na pr Njegoša da je hrabrost branit druge od sebe a čojstvo druge od sebe.
Onda od Paul Muadiba da se pri napadu neprijatelja treba poviti kao travka i tek na kraju pokazati trnje.
Biti džedaj neznači namarat naj zajebanijeg u selu niti znači spasit svaku šmizlu koja uvjek zbog nečeg cmizdri. Obično se divimo onima koji su ogromni i u čijoj sjeni možeš popiti dajkiri a da te sunce ne okrzne. Oni koji u prvom dijelu filma nose balvan a u drugom super tešku tandžaru s kojom prevrću tenkove kao palačinke.  Sirova snaga i mozak na dvije ćize speeda.
I bi tako dugo vremena. Balvandžije idalje nosaju balvan na početku filma a na kraju ostavljaju krvavu livadu. Speed im je isprao smisao i sad su glupi ko trafo stanica i jednako tako veliki.

Ja sam svoje džedajske moći razvio u drugom pravcu,  Uvježbao sam da čeprkam po sivoj masi raznih umova, Da im ubacim zrnce pjeska kao što se školjki ubaci pjesak da je žulja i da je žulja toliko dok ne napravi biser. Moja zrna pijeska su pitanja. Kad ih ubacim najčešće počinje bolan i tegoban proces rađanja prve vlastite misli.  Zrno pijeska u početku jako žulja. Odgovor se traži na televiziji, na radiju u novinama. Odgovor se zatim traži u knjigama, nekad se i nadje al idalje žulja zrno pijeska. Zrno pitanja. Da li je baš sve tako. Vremenom pitanja postanu smisao života. Onaj prvobitni bol sa početka vremenom isčezne. Borba s rebusom traje i traje, biser je sve veći i veći. Još malo pa će školjka zinuti i pokazati svjetu svoj kockasti biser.

A zašto kockast.

Ima jedan vic koj kaže "šta je to ogromno drveno crno ima bijele tipke i tri noge i visi sa plafona
Ima samo jedan pravi odgovor. Klavir.
Normalno a zašto je klavir na plafonu.
A što tebe boli neka stvar što je moj biser kockast i što držim klavir na plafonu. To je moj biser i moj klavir mogu da ga držim i u kadi ako hoću."

I evo na kraju zrno pijeska za vas da ima šta da vas žulja od danas pa nadalje i u buduće.

Da li ste zapravo sretni?

Olakšanje na elegantan način. (ala Hemingway)

Ajd daj po kile te tuge da ponesem.
Staviću je u frižider da se smrzne.
Onda ću da je razbijem u kockice.
Sipaću ih u viski.
Popiću to i zapalit kubu
A ti ćes imat samo rupu koju ćemo napunit ružama i groždjem.

Uzroci

Pokušaću ovdje da iznesem svoje mišljenje u vezi uzroka i posjedica vezanih za smrt djeteta u tramvaju.
Kažu da jako dobro kužim ljude. da se u mom malom okruglom stomaćiću krije duboka mudrost. Često ćutim i kužim stvari sa svih strana i gledam to sve kao gavran. zašto baš gavran. zato što ga svi mrze jer je stvaran odvratan hrani se lešinom a opet u prirodi tako neophodan. Ja se lično nesmatram neophodnim a još manje nekim ko će raspetljat čudne čvorove ljudskog nasilja i njegovih uzroka. No evo da počnem od nekih pojava koje primjetih.

Biću drzak otići ću čak u 90 tu. Ja sam bio balavac poput ovih klinaca što danas ginu po ulicama. I tada sam kužio svijet samo nisam imao ovo veliko i teško iskustvo vlastitih odluka i promjena u životu. Svijet se dijelio na jake i na slabe. Jaki su bili grubi veliki čvrsti i zajebani. slabi su bili ovce koje sline za jakima jer ih jaki mogu sačuvati.
Ko klinci smo išli gledat filmove sa Bruce Lee jem i svijet je bio jednostavan postojali su loši i dobri.

Polako su se osnivali torovi. Hrabrost je bila samo vrlina budala.
Postojali su i oni treći. Treći su bili mudri. Klonili su se jakih al još više slinave bezlične gomile.
Među njima sam bio. Ne zbog toga što sam bio naročito pametan već zbog toga što nisam vjerovao da su najjači uvjek i naj pametniji. A slinavci su mi se gadili.

Onda sam još shvatio da ljudi donose odluke u svom životu. Sa konfuznim i komplikovanim djetinjstvom kakvo je bilo moje morao sam vrlo mlad misliti brzo i biti spreman na sukob sa jakima i bjeg od slinavaca.

Od tada je prošlo puno vremena. Moja oredeljenja nisu se nikad promjenila. Idalje sam bježao od slinavaca i vremenom skužio da među jakima ima nekih koji su jaki s razlogom. Koji tu svoju jakost crpe iz organa između nogu i vlastitog srca. U ratu sam spoznao šta je to čast i unutrašnji mir. Posle rata sam sreo jednu vilu i ona me je upoznala sa vlastitom voljom. Došla je jednostavno u moj život i rekla dobar dan dozvolite da as upoznamo ovo je vaša volja.  Volja mijenja stvari a po Ji Ching u promjena je smisao zivota. Imati hrabrosti za promjenu je odlika jakih a ne slinavaca.

Sada mala distanca od ovih slobodnih  zaključaka i osvrt na situaciju oko nas.
Mali Denis je ubijen iz sledećih razloga.
Siva gomila pomenutih ljigavaca nikad nije upoznala svoju volju. Jedini osjećaj moći je kad se skupe na gomili kažu vidi što nas je puno pa u glas svi dreknu ura. A u tom ura 300 duša i 12 zuba koji mogu ugrist. Oni su svoju volju prepustili jakima.
Ne bilo kojim jakima nego onim od kojih ih je strah. Računajući ako je nas toliko strah njih samiih koliko će se tek našem mrskom neprijatelju napunit gaće.

Kakve to veze ima s malim Denisom.
Ima jer ga ubiše njiih trojca kojima je neko rekao da je posjedovanje vlastite volje sve što im treba da budu jaki. A kod nas se tako lako vjeruje.  Niko ih nije naučio da je volja mać sa dvije oštrice. kad je imaš sa sobom možeš povriijediti, pogriješiti, ubiti, zauvjek izgubiti ljubav i prijatelje. i na vrat si navući najveću bijedu.
Poklanjanje volje je još odgovorniji posao. Tada od slabiš praviš one koji mogu ubiti pogriješiti i napraviti veliko sranje od svog i tuđeg života. Tako je naš mali Denis sada mrtav a vi ste još uvjek slinava gomila koja nema svoju vlastitu volju i još uvjek trčite za jakima. Odnosno onima koji mogu.
I tako će biti.
Sve dok ne prepoznate zrnce vlastite osobnostii i volje i pomislite možda može i drukcije. Možda moj najveći neprijatelj i nije najveći neprijatelj. Možda je on od krvi i mesa i sam toliko ranjiv i uplašen i slinav kao ja sam.
Jednom kad počnete da se gadite sami sebi zbog toga možda vam se nešto i promjeni u životu.
Za sada je sasvim dovoljno da se pitate,. vaša glava se pali jednim glupim pitanjem
A da li je baš to tako

?????????????????????????????????????????