SRETAN PUT U NEBO PUNO KOSKICA

HARAS LA GLABAR    Pas sa najlepsim repomDECEMBAR 1995 - 30 NOVEMBAR 2007

Eto

I eto . Bilo se na Purple u. Jedna ljepa festa profesionalaca koji još uvjek znaju jako dobro svirat, pravit improvizacije podgrijat raju da skakće i cupka. I sve je bilo čak šta više dirljivo da nije suptilnog osjećaja provučene politike ispod svega toga. Politike tajne prohibicije. Na koncertu jednog slavnog hard rock benda koj je poznat po redovnim gostovanjima na sve pivske manifestacije i festivale u svijetu ovdje je upriličen dernek bez pomenutog piva. Sokić koj se točio pod nazivom pivo je samo sokić. Ukus mu nije ni blizu.  Moglo je bit još i za nijansu smješnije da su kao predgrupu zovnuli bend Tankard kojem su sve pjesme posvećene pivu na primjer. Nakon ove fešte ozbiljno se zapitah ima li svrhe uopšte ići na daljnje koncerte.
Činjenica da je 10 000 ljudi pilo kancerogenu kokakolu i slično zašećereno smeće koje je zabranjeno u skoro svim školama po zapadu a produkt koj je inače registrovan kao prehrambeni proizvod i koji ima dokazana pozitivna svojstva zbog zdravih ( i kod nas veoma kvalitetnih ) sastojaka da bude zabranjen govori o novoj političko - vjerskoj infiltraciji dušebrižnika nad svojim stadom.
Postajemo polako država u kojoj se vodi računa o tome da cuke i mace  ne piške i ne  kake po parkovima a činjenica da imamo preko 15000 septičkih jama u vodozahvatnoj zoni nikog ne zabrinjava.  Takođe nikog ne zabrinjava činjenica da kriminalci nakon što im se presudi zatvorska kazna od 5 godina i dalje slobodno šetaju po gradu jer u zatvorima nema mjesta. Pomenuti dušebriznici strgogo provjeravaju da se slučajno neko ne napije alkohola na koncertu ili partiju dok mlađahna dječica već odavno imaju mozgove spaljene jeftnim extazijem koje je naravno "bezopasan". Bitno je da nije u konfliktu s vjerom a to što je u konfliktu sa zdravim razumom to nikom nije bitno. Postajemo država kontrole glupih zakona. Zakona koji obavezju vlasnike pekinezera da na iste stave brnjice (iako iste ne postoje za tako male pse) a nepostoji zakon po kojem svaka ovca treba bit redovno pregledana i po kojem se nesmje uvoziti radioaktivni otpad kao staro željezo.
No vratimo se malo Dee Purple u .
Koncert kao koncert je bio lijep doživljaj za 30 Km . Zašto navodim cijenu. Pa zato što tačno toliko koncert i vrijedi. Jan Gilan je već odavno puko s glasom tako da su najbolji dijelovi koncerta kad ovaj zapravo nepjeva i kad samo muzičari sviraju. Svi zajedno su shvatili da su trebali doć u Sarajevo mnogo mnogo ranije. negdje u doba olimpijskih igara , ili barem u novotalasnim 90 tim. Tada bi naravno bilo dovoljno piva, a koncert nebi bio vjerska manifestacija.
A sad malo o publici.
Publika u ovom gradu je super. Ja bi volio da imam bend i da me publika ovako gotivi. daš im malo veselja poneki dobar gitarski solo i svi plešu i svi zadovoljni. To što organizatori poput ofucanog Čička još nisu čuli za neke novije bendove a koji redovno sviraju u našem zapadnom susjedstvu čini nas debilskom koncertnom tezgom za skupljanje sitnih para i testiranje opreme i razglasa. Naša draga i priglupa publika još uvjek trpi maltretiranje mediokriteta koj nemogu organizovat ni sajam stoke u Čevljanovičima a kamoli jedan dobar Rock and Roll dernek. I još jednom o pomenutom pivu. Većina veikih bendova je prava poslastica za organizatore jer se na takvim feštama proda na galone piva. Ne kokakole kokakolu piju djeca a djece nema na koncertima (osim ako ne govorimo o OBN super talentima). Od distribucije piva po takvim koncertima se plate i mnogo manje posjećeni koncerti kao na primjer što je bio Simple Minds ( na kojem gle čuda isto nije bilo piva ). Isto tako restrikcija alkohola na ovakvim feštama nas stavlja na listu onih čudnih država koje imaju more nekih vjerskih pravila pa će nas zbog toga većina bendova i zaobilaziti u širokom luku.
I naravno za kraj jedan savjet Bosanskoj publici (ne Sarajvskoj jer publika koja dolazi na ovakve fešte nije lenja sjesti u autobus i doći na svirku. ). Budite pametni. Koncerti koje želite pogledati dešavaju se negdje drugdje. Ako želite vidjeti Muse ili kaiser Cheefs ili nedo bog Peral Jam  ili Placebo skuckajte para i čekajte taj koncert negdje u susjedstvu (bar dok još možete i dok nam ne uvedu Shengen vize za iste),
Ako pak želite da koncerti koje vrijedi posjetiti i koji su organizovani kako treba dolaze u vaš grad onda pokušajte izabrati neki drugi grad. Ovdje takve stvari više ne dolaze. Jamiruqai (ili kako vech) je bio zadnji uspio pokušaj.
Eto dolazi vam Sarajevska  Zima. Spremite se za kulturno grudvanje nosajte štipaljke i vježbajte da budete kulturni. Vježbajte  olimpijski osmjeh kada vas slikaju. Ko zna u kojim novinama  se možete pojavit. .

Svi spavaju Binarusa mi.

Uh kako pospan grad. Ne samo da je dosadan nego je bože sačuvaj uspavan. Svi su zaspali. Naj produktivnije doba dana , vrijeme kad je stepen invencije na naj višem nivou ostaje neiskorišten i prazan. Kako jadno. Svi zamotani u celofan bezperspektivnsti jedva čekaju da se bace u krpce i što prespavaju noć da bi dočekali novi dan koj će da pretrče na vrat na nos preko posla žene djece fudbala kladionice i opet kad padne noć. Svi u krpice kao kokice.
Razlika urbane sredine u odnosu na ruralnu je ta da u ruralnoj svi idu spavat u 10 sati a u urbanoj oni naj svjetliji se tada bude i stvaraju. Stvaraju ono što nikad nije nastalo na selu. A zašto je to tako. Pa one na selu ujutro čekaju kombajni , motike, kokoške krave pilići i žena s doručkom. Nas u gradu ujutro čeka kilo kafe i preskočeni doručak jer je već 10 sati. No danas više niko ne ostaje budan ujutro u 2 - 3. Ja ih znam par. Smijem se kladit da je Peletina za svojim confjuterom i crta neku novu kuću, parking, garažu, šta li mu je već stari fasovao da radi.
Ja  sam bio klinac nekad davno kad se pojavio program plus na televiziji zagreb. To je bio prvi program koj se vrtio iza 12. Bilo je super filmova i emisija. Moji stvarno nikad nisu spavali puno. Često su znali sjedit do 4 - 5 ujutro baljezgat o autima lozi ženama i slično. O bilo čemu samo da se nespava. Propade vrijeme bezveze. Naravno vazda se posrče koja gajba pive u stvari malo češće rubinovog konjaka i vlahova. Tako ja još kao mlađahan skontah da se živi i preko noći a ne samo preko dana. Da je život plaho kratak i da treba da se iskoristi maksimalno. Onda kad je došao rat neki je delegat skontao da nam pušta struju tek iza 11. Ah kako su to bili ljepi trenuci. Cijeli dan u hibernaciji za tih par trenutaka svjetla. Razletiš se po stanu ko muha zunzara samo da bi iskoristio struju. Kasnije sam skontao da postoji jedna kasta ljudi u ovom gradu koji žive iza 12. To je jedan drukčiji svijet. To su sve ljudovi sa velikim tikvama.Slušaju čudnu muziku. Ima ih tako malo da se skoro svi međusobno poznaju. Bila je to super ekipa. Nekako dok su oni postojali u ovom gradu ovo je još bio grad. MIslim da ih više nema. Ne vidjam više ni jedno svjetlo iza 1 ujutro na obližnjim zgradama.
Nedostaju mi.
Zato i pišem valjda ovaj blog. Nemam šta da radim iza 12 . Pustim sebi onaj muka tv onda još ima i muzike a ne samo muke. nadam se potajno da negdje u ovoj selendri postoji još koja ne uspavana spodoba. Možda iskoči iz mesingera. Nekad se osjećam ko Neo iz matrixa . Samo čekam . da se neko javi.
Neko ko nije s druge strane planete i zbog koga nemoram da grčim mozak u engleski.
Pozivam sve one koji ne spavaju u 1-2 ujutro da napravimo komunu nespavača i da sačuvamo ovo malo grada što nam je ostalo. Svi zainteresovani nek se jave na private ili nek ostave koment ispod ovog posta.

Pospana trešnja i klempavi maslačak

St Binarius je danas pio kafu sa gavranom Perom. St Binarius je bio nekako bez jednica i cijeli dan mu je bio praćen lošim subnet maskama i binarno je bio što bi naš narod rekao u k... .
Gavran Pero je omastio imaginarni brk argeta paštetom koju neko danas nije završio.  Gavran Pero paštetu obično pojede tako što klepi koj komad hljeba glupim golubovima i onda fino socrealistički omaže paštetu istim. Nakon takvog obroka sedeli su na žmirkavom suncu njih dva u istom dvorištu jedan na grani a drugi na prozoru obližnje zgrade.
Binarius je pričao Peri kako su danas bakterije iz AB kulture bile krajnje neposlušne. Kako su skakale divljale. Cijeli dan su podrigivale nepristojno. a Pero je Binariusu ispričao piču o pospanoj trešnji i klempavom maslačku. i priča bi nekako ovako:

U jednom vrtu živjela je jedna trešnja malo pospana jer je komšija u kući pored autolimar i stalno drnda s fleksericom. Ispod pospane trešnje je rastao klempavi maslačak. Silno je odljepio na trešnju i odlučio je da ju osvoji. Tri dana je komponovao i vježbao pjesmicu ljubavnu uigravao scenski nastup mahao ušima i na kraju odlučio hrabro da joj izjavi ljubav.
Počeo je sa pjesmom hrabro i samouvjereno, iz sveg glasa . Pjesma je bila patetična i tugaljiva kakve samo maslačkovi mogu napisat a možete zamislit kakva je ova bila kad je naš maslačak još tome pride bio i klempav. Pjevao je tako maslačak iz sveg glasa skoro 4 dana došla subota a pospana trešnja samo zijeva i ne kuži maslačka kako je klempav. Maslačak takođe nije skontao da to što on pjeva samo on i čuje jer je klempav a da to do trešnje ne dopire. Maslačak pade u depresiju poče da dodaje sve tužnije i tegobije rime u svoju pjesmu .
Poče to da zvuči ko neka narodna, skoro je imao i cijeli CD spreman da ga izda kod hayat records a, gospoja pospana trešnja je cijelo vrijeme samo zijevala napola gluva od autolimarske radnje. Klempavi maslačak je bio krajnje očajan mislio je da je trešnjino zijevanje izraz nezainteresovanosti i ignorancije. Znaju te stare dame trešnje jako da se ufuraju. Klempavi maslačak je sjedio tako dešperatan i promukao. uši su mu se crvenile od silnog naprezanja a pahulje su mu bile u mokre od suza a možda i rose.  onda je došao na scenu naš gosn Pero. Pero je klepio sa gospoje pospane dvije trešnje i donio ih klempavom maslačku. kad je maslačak vidio trešnje potpuno je odljepio i sav se rasturio po cijelom dvoristu. nekoliko dana kasnije livada je bila puna novih klempavih maslačaka koji su na svakom uhu imali po jednu trešnju.

St Binarius je saslušao cijelu priču pomno je prateći i na kraju zaključio kako bi i on volio da se rasturi ko klempavi maslačak.

Lucida Binarica

Ima sprava koje su stvarane dok je negova svjetlost i polimorfnost mnogobitna, ST Binarius bila odsutna ili je negdje sjedila u ribi, il je mamurala pod šankom. E takve sprave obično estetski izgledaju  kao da ih je napravio norveški drvosjeća a u konceptualnom i elektronskom smislu imaju jedan veliki bug koj se zove "Masni Prsti" odnosno "sindrom elektronske industrije Čačak". Takvo čedo nikad pogledano od Binarnog  božanstva kao nakarada sjedi u našem office u i s teškom mukom printa silne skripte i knjige. Činjenica da ovakav strojček koštaše nas 5 - 6 milja markica navede me da pomislim o ritualu Binarnog prosvjetljenja kojeg zovemo "Mantra Lucida Binarica"  , odnosno primanja duše ovog jadnog strojčeka u digitalno stado sretnih digitalnih duša koje uživaju djeleći sveti Binarni duh  i ozračije Diigitalnosti , Logičnosti te životnu energiju svih mašina koju nazvah nekad davno Anima Mechanica.
Nakon što smo printer oslobodili masnih naslaga od kineskog bureka koj je ovom stroju sputavao dušu prešli smo na ubrizgavanje sveprisutnog duha St Binariusa u sve pore i valjke pomenutog paćenika. Za one koji neznaju mogu duh St Binariusa kupiti zapakovan u limenki komprimiranog zraka. Jeftine limenke nisu dobre i svaki bolji poznavaoc magije Binarnih bića zna da jeftine limenke nisu posvećene u hramu St Binariusa u Hong Kongu ili u Tokiju. Prave posvećene bočice komprimiranog zraka obavezno imaju par slova tradicionalnog japanskog pisma i obaveznu zelenu reciklažnu tačku koja govori da je boca zraka napunjena u miru izmedju majke prirode i duha St Binariusa što je jako važno za rad vašeg strojčeka.
Dakle kada smo ubrizgali duh iz boce u valjke i ispuhali burek masnoće sa pomičnih dijelova našeg paćenika prizvali smo mantru svetog flesha biosa i otpočeli ritual primanja njegove Binarne duše u svjetlost sretnih strojeva što dijele ozračije njegove Binarnosti.
Ritual se sastojao od obmatanja cijelog stroja u snježno bijelu spuzvastu foliju što ga trebaše prisjetiti na trenutke njegovog stvaranja i izlaska iz fabrike kad bijaše sav upakovan u tanke mekane folije i ljepljive  naranđaste trake. Nakon toga spremismo ga na veliki oltar napravljen od drveta (u našem slučaju jedan kvalitetni sto crne boje od kvalitetnog drveta koj nije sadržavao niti jedan ćavao. Postavismo ga na sredinu prostorije i počesmo kružiti oko njega iskazujući mu divljenje kao kad je bio nov.
Ritualnim pokretima smo mu počeli skidati ovojnicu od bijele pjenaste folije simbolično režući spojnice za kablove kao da režemo pupčane vrpce jer ga spojnice držaše vezanim za tvornicu i oslobađanje njegovih šnjura je vrlo simboličan čin koj ga odvaja od sterilnog svijeta gdje se rađaju strojevi i gdje prelazi u ovaj naš sve prisutni nesavršeni svijet gdje su bugovi svakodnevna pojava.

Potom smo mu umetnuli snježno bijeli papir i otvorili user manuals i zadivljeno počeli praviti krugove oko njega. Priključismo ga u struju,  na mrežu te mu ubrizgasmo crnu dušu tonera svježeg originalnog.
Zadasmo mu prvi test page i naše čedo veselo zadrnda. Poče breketat škljocat drndat kao što to svaka digitalna sprava radi. Pogladismo ga blago po komandnoj ploči  i naravno naštimasmo mu setupe te ga ostavismo da upozna sam novu ,staru okolinu i da ga prosvjetli duh St Binarijusa
Za to vrijeme mi smo u drugoj sobi izveli Lucida Binarika Mantru. Molitvu da St binarius dođe i pogleda našeg jadnika, da ga izliječi i da mu pomogne da proprinta bez ortopedskih pomagala.
Danas smo završili ritual "Mantra Lucida Binarica" naš printer leži na oltaru pokriven PVC folijom. Trebaće mu još neko vrijeme da duh St Binariusa uđe u pore ovog digitalnog bića al se iskreno nadamo da nećemo morati primjeniti jedan drugi ritual.
Ritual izgona iz digitalnog svijeta koj se zove Binarni otpust gdje se dotični stroj umota u iste one bijele halje i folije onda se odnese na najviši neboder u kvartu te se pusti na prirodno prozračivanje duhom St Binariusa slobodnim padom.sa 18 ili 20 sprata. Naravno sprat mora biti paran i djeljiv sa 8.

Komentar na ritual sa Hard diskom User Complains.
Primjeni pravilo digitalnog izgona. Popni se na 18 ili 20 sprat najblizeg nebodera (Mora biti paran sprat) Te zafrljachi doticni disk prema zemlji da ga St Binarius njegova svjetost i rasprašnost sami prozraće. Dok pada napravi dva kruga na dobro ogradjenom depolarizovanom balkonu ponavljajuci sledecu mantru.
"Disk pada a kladivo nije
Podatak mu curi a čip mu se grije
Neka leti neka pada golfa dvojku nek polupa sada"

Napomena Golf 2 dizel je vozilo napravljeno u odsustvu magične sile Anima Mechanice i u procesu stvaranja ovog auta korištene su sile tame i turbofolka. Rezultat je ružan auto koj neradi uz pomoć svetih sila već je činjenica da mu pogoduju samo vibracije koje proizvodi harmonika i vokalni solista kojem glas oscilira o,2 do 0,8 Khz u trajanju od bar 18 secundi.