Svi spavaju Binarusa mi.

Uh kako pospan grad. Ne samo da je dosadan nego je bože sačuvaj uspavan. Svi su zaspali. Naj produktivnije doba dana , vrijeme kad je stepen invencije na naj višem nivou ostaje neiskorišten i prazan. Kako jadno. Svi zamotani u celofan bezperspektivnsti jedva čekaju da se bace u krpce i što prespavaju noć da bi dočekali novi dan koj će da pretrče na vrat na nos preko posla žene djece fudbala kladionice i opet kad padne noć. Svi u krpice kao kokice.
Razlika urbane sredine u odnosu na ruralnu je ta da u ruralnoj svi idu spavat u 10 sati a u urbanoj oni naj svjetliji se tada bude i stvaraju. Stvaraju ono što nikad nije nastalo na selu. A zašto je to tako. Pa one na selu ujutro čekaju kombajni , motike, kokoške krave pilići i žena s doručkom. Nas u gradu ujutro čeka kilo kafe i preskočeni doručak jer je već 10 sati. No danas više niko ne ostaje budan ujutro u 2 - 3. Ja ih znam par. Smijem se kladit da je Peletina za svojim confjuterom i crta neku novu kuću, parking, garažu, šta li mu je već stari fasovao da radi.
Ja  sam bio klinac nekad davno kad se pojavio program plus na televiziji zagreb. To je bio prvi program koj se vrtio iza 12. Bilo je super filmova i emisija. Moji stvarno nikad nisu spavali puno. Često su znali sjedit do 4 - 5 ujutro baljezgat o autima lozi ženama i slično. O bilo čemu samo da se nespava. Propade vrijeme bezveze. Naravno vazda se posrče koja gajba pive u stvari malo češće rubinovog konjaka i vlahova. Tako ja još kao mlađahan skontah da se živi i preko noći a ne samo preko dana. Da je život plaho kratak i da treba da se iskoristi maksimalno. Onda kad je došao rat neki je delegat skontao da nam pušta struju tek iza 11. Ah kako su to bili ljepi trenuci. Cijeli dan u hibernaciji za tih par trenutaka svjetla. Razletiš se po stanu ko muha zunzara samo da bi iskoristio struju. Kasnije sam skontao da postoji jedna kasta ljudi u ovom gradu koji žive iza 12. To je jedan drukčiji svijet. To su sve ljudovi sa velikim tikvama.Slušaju čudnu muziku. Ima ih tako malo da se skoro svi međusobno poznaju. Bila je to super ekipa. Nekako dok su oni postojali u ovom gradu ovo je još bio grad. MIslim da ih više nema. Ne vidjam više ni jedno svjetlo iza 1 ujutro na obližnjim zgradama.
Nedostaju mi.
Zato i pišem valjda ovaj blog. Nemam šta da radim iza 12 . Pustim sebi onaj muka tv onda još ima i muzike a ne samo muke. nadam se potajno da negdje u ovoj selendri postoji još koja ne uspavana spodoba. Možda iskoči iz mesingera. Nekad se osjećam ko Neo iz matrixa . Samo čekam . da se neko javi.
Neko ko nije s druge strane planete i zbog koga nemoram da grčim mozak u engleski.
Pozivam sve one koji ne spavaju u 1-2 ujutro da napravimo komunu nespavača i da sačuvamo ovo malo grada što nam je ostalo. Svi zainteresovani nek se jave na private ili nek ostave koment ispod ovog posta.

Pospana trešnja i klempavi maslačak

St Binarius je danas pio kafu sa gavranom Perom. St Binarius je bio nekako bez jednica i cijeli dan mu je bio praćen lošim subnet maskama i binarno je bio što bi naš narod rekao u k... .
Gavran Pero je omastio imaginarni brk argeta paštetom koju neko danas nije završio.  Gavran Pero paštetu obično pojede tako što klepi koj komad hljeba glupim golubovima i onda fino socrealistički omaže paštetu istim. Nakon takvog obroka sedeli su na žmirkavom suncu njih dva u istom dvorištu jedan na grani a drugi na prozoru obližnje zgrade.
Binarius je pričao Peri kako su danas bakterije iz AB kulture bile krajnje neposlušne. Kako su skakale divljale. Cijeli dan su podrigivale nepristojno. a Pero je Binariusu ispričao piču o pospanoj trešnji i klempavom maslačku. i priča bi nekako ovako:

U jednom vrtu živjela je jedna trešnja malo pospana jer je komšija u kući pored autolimar i stalno drnda s fleksericom. Ispod pospane trešnje je rastao klempavi maslačak. Silno je odljepio na trešnju i odlučio je da ju osvoji. Tri dana je komponovao i vježbao pjesmicu ljubavnu uigravao scenski nastup mahao ušima i na kraju odlučio hrabro da joj izjavi ljubav.
Počeo je sa pjesmom hrabro i samouvjereno, iz sveg glasa . Pjesma je bila patetična i tugaljiva kakve samo maslačkovi mogu napisat a možete zamislit kakva je ova bila kad je naš maslačak još tome pride bio i klempav. Pjevao je tako maslačak iz sveg glasa skoro 4 dana došla subota a pospana trešnja samo zijeva i ne kuži maslačka kako je klempav. Maslačak takođe nije skontao da to što on pjeva samo on i čuje jer je klempav a da to do trešnje ne dopire. Maslačak pade u depresiju poče da dodaje sve tužnije i tegobije rime u svoju pjesmu .
Poče to da zvuči ko neka narodna, skoro je imao i cijeli CD spreman da ga izda kod hayat records a, gospoja pospana trešnja je cijelo vrijeme samo zijevala napola gluva od autolimarske radnje. Klempavi maslačak je bio krajnje očajan mislio je da je trešnjino zijevanje izraz nezainteresovanosti i ignorancije. Znaju te stare dame trešnje jako da se ufuraju. Klempavi maslačak je sjedio tako dešperatan i promukao. uši su mu se crvenile od silnog naprezanja a pahulje su mu bile u mokre od suza a možda i rose.  onda je došao na scenu naš gosn Pero. Pero je klepio sa gospoje pospane dvije trešnje i donio ih klempavom maslačku. kad je maslačak vidio trešnje potpuno je odljepio i sav se rasturio po cijelom dvoristu. nekoliko dana kasnije livada je bila puna novih klempavih maslačaka koji su na svakom uhu imali po jednu trešnju.

St Binarius je saslušao cijelu priču pomno je prateći i na kraju zaključio kako bi i on volio da se rasturi ko klempavi maslačak.

Lucida Binarica

Ima sprava koje su stvarane dok je negova svjetlost i polimorfnost mnogobitna, ST Binarius bila odsutna ili je negdje sjedila u ribi, il je mamurala pod šankom. E takve sprave obično estetski izgledaju  kao da ih je napravio norveški drvosjeća a u konceptualnom i elektronskom smislu imaju jedan veliki bug koj se zove "Masni Prsti" odnosno "sindrom elektronske industrije Čačak". Takvo čedo nikad pogledano od Binarnog  božanstva kao nakarada sjedi u našem office u i s teškom mukom printa silne skripte i knjige. Činjenica da ovakav strojček koštaše nas 5 - 6 milja markica navede me da pomislim o ritualu Binarnog prosvjetljenja kojeg zovemo "Mantra Lucida Binarica"  , odnosno primanja duše ovog jadnog strojčeka u digitalno stado sretnih digitalnih duša koje uživaju djeleći sveti Binarni duh  i ozračije Diigitalnosti , Logičnosti te životnu energiju svih mašina koju nazvah nekad davno Anima Mechanica.
Nakon što smo printer oslobodili masnih naslaga od kineskog bureka koj je ovom stroju sputavao dušu prešli smo na ubrizgavanje sveprisutnog duha St Binariusa u sve pore i valjke pomenutog paćenika. Za one koji neznaju mogu duh St Binariusa kupiti zapakovan u limenki komprimiranog zraka. Jeftine limenke nisu dobre i svaki bolji poznavaoc magije Binarnih bića zna da jeftine limenke nisu posvećene u hramu St Binariusa u Hong Kongu ili u Tokiju. Prave posvećene bočice komprimiranog zraka obavezno imaju par slova tradicionalnog japanskog pisma i obaveznu zelenu reciklažnu tačku koja govori da je boca zraka napunjena u miru izmedju majke prirode i duha St Binariusa što je jako važno za rad vašeg strojčeka.
Dakle kada smo ubrizgali duh iz boce u valjke i ispuhali burek masnoće sa pomičnih dijelova našeg paćenika prizvali smo mantru svetog flesha biosa i otpočeli ritual primanja njegove Binarne duše u svjetlost sretnih strojeva što dijele ozračije njegove Binarnosti.
Ritual se sastojao od obmatanja cijelog stroja u snježno bijelu spuzvastu foliju što ga trebaše prisjetiti na trenutke njegovog stvaranja i izlaska iz fabrike kad bijaše sav upakovan u tanke mekane folije i ljepljive  naranđaste trake. Nakon toga spremismo ga na veliki oltar napravljen od drveta (u našem slučaju jedan kvalitetni sto crne boje od kvalitetnog drveta koj nije sadržavao niti jedan ćavao. Postavismo ga na sredinu prostorije i počesmo kružiti oko njega iskazujući mu divljenje kao kad je bio nov.
Ritualnim pokretima smo mu počeli skidati ovojnicu od bijele pjenaste folije simbolično režući spojnice za kablove kao da režemo pupčane vrpce jer ga spojnice držaše vezanim za tvornicu i oslobađanje njegovih šnjura je vrlo simboličan čin koj ga odvaja od sterilnog svijeta gdje se rađaju strojevi i gdje prelazi u ovaj naš sve prisutni nesavršeni svijet gdje su bugovi svakodnevna pojava.

Potom smo mu umetnuli snježno bijeli papir i otvorili user manuals i zadivljeno počeli praviti krugove oko njega. Priključismo ga u struju,  na mrežu te mu ubrizgasmo crnu dušu tonera svježeg originalnog.
Zadasmo mu prvi test page i naše čedo veselo zadrnda. Poče breketat škljocat drndat kao što to svaka digitalna sprava radi. Pogladismo ga blago po komandnoj ploči  i naravno naštimasmo mu setupe te ga ostavismo da upozna sam novu ,staru okolinu i da ga prosvjetli duh St Binarijusa
Za to vrijeme mi smo u drugoj sobi izveli Lucida Binarika Mantru. Molitvu da St binarius dođe i pogleda našeg jadnika, da ga izliječi i da mu pomogne da proprinta bez ortopedskih pomagala.
Danas smo završili ritual "Mantra Lucida Binarica" naš printer leži na oltaru pokriven PVC folijom. Trebaće mu još neko vrijeme da duh St Binariusa uđe u pore ovog digitalnog bića al se iskreno nadamo da nećemo morati primjeniti jedan drugi ritual.
Ritual izgona iz digitalnog svijeta koj se zove Binarni otpust gdje se dotični stroj umota u iste one bijele halje i folije onda se odnese na najviši neboder u kvartu te se pusti na prirodno prozračivanje duhom St Binariusa slobodnim padom.sa 18 ili 20 sprata. Naravno sprat mora biti paran i djeljiv sa 8.

Komentar na ritual sa Hard diskom User Complains.
Primjeni pravilo digitalnog izgona. Popni se na 18 ili 20 sprat najblizeg nebodera (Mora biti paran sprat) Te zafrljachi doticni disk prema zemlji da ga St Binarius njegova svjetost i rasprašnost sami prozraće. Dok pada napravi dva kruga na dobro ogradjenom depolarizovanom balkonu ponavljajuci sledecu mantru.
"Disk pada a kladivo nije
Podatak mu curi a čip mu se grije
Neka leti neka pada golfa dvojku nek polupa sada"

Napomena Golf 2 dizel je vozilo napravljeno u odsustvu magične sile Anima Mechanice i u procesu stvaranja ovog auta korištene su sile tame i turbofolka. Rezultat je ružan auto koj neradi uz pomoć svetih sila već je činjenica da mu pogoduju samo vibracije koje proizvodi harmonika i vokalni solista kojem glas oscilira o,2 do 0,8 Khz u trajanju od bar 18 secundi.

Jedna noćna mora

Ovo je jedna kratka ratna noćna mora. U ratu su svi tripovali od nekih pravo ozbiljnih sranja i dešavanja. Imat nebuloznu noćnu moru u kojoj ti nije zagino niko drag nego je nešto glupo i nebulozno, bila je poprilična privilegija. Od te i takve privilegije ja sam proveo mnoge besane noći. A noćna mora otprilike počinjaše ovako.
Ležim ja opružen ko klada na mom krevetu ispod 5 deka i smrzavam se lagano na nekih minus 200. Ležim u mraku i čekam struju da upali svjeto pa da skočim i radujem se civilizaciji. da gledam telku slušam radio muziku , živim. I tako dok ležim obično zaspem i onda osjećam kako mi se po sobi šunja veliki crni siemens telefon sa staklenim zvoncima koja rade klinglinglingling kad zazvone. Šunja se on tako podlo i hinjski i osjećam da hoće da mi oglođe ljevu pedalu dok ga desna ne zanima jer smrdi.  No najgluplje od svega je što meni nije frka što me hoće oglodat crni telefon nego mi je frka zato što će glodanje naplatit 5 maraka a ja nemam 5 maraka. Obično sam znao da se probudim onako napola bunovan i zateknem sebe kako držim ruke u džepovima i tražim pare.
Jednom sam odlučio da ga zajebem
Spremio sam pod jastuk 5 maraka i čekao ga.
Došla je noć ja sam zakunjao čekajući struju došao je trenutak potpunog mraka Bio sam spreman da zajebem crni siemens telefon. Osjetio sam ga kako se šunja polako i taman kad sam pomislio sad je moj sad kad bude tražio 5 marki ja ću da mu dam ima ih tu su kako ću mu šuknut. Onda će doći struja pa ću skuhat kafu i ceriću mu se u facu (odnosno brojčanik) Pršao je sasvim blizu obavio je šnjuru oko moje ljeve pedale i taman kad sam očekivao da će da zagrize on mi šapnu
Stigao ti je fax
to je 12 maraka.

Misterija o Vudalama

Evo nagovori me Placebo Bebe da objavim ovo što zaljepih na njene komentare neki dan.
Glupi ljudi su sretni samo oni toga nisu svjesni pa njima ta sreća u stvari i neznači nešto.
Pametni su nesrećni jer uvidjaju koliko su glupi sretni i glupi da to shvate u isto vrijeme.
Lenji su sretni jer mogu biti lenji to znači da su napredovali u duhovnoj ljestvici, jer savršenstvo evolucije je da lenjost donosi napredak. lenji ljudi mrze raditi stvari po stotinu puta pa izmisle nešto što to radi umjesto njih.
Lenji su vjerovatno sretniji od glupih ali su previše zauzeti izmišljanjem načina da afirmisu i unaprijede svoju lenjost tako da im ne ostaje puno vremena da shvate da su u stvari sretni.
Naj sretnije su vudale. To su budale sa vunom
Ja još nisam vidio ni jednu vudalu ali na ovom svijetu neko mora stvarno biti sretan ja tvrdim da su to vudale imaju sve razloge da budu sretni (budale su kao prvo ) i toplo im je jer imaju vunu. U ostalom niko ih nije nikada vidio pa se uklapaju u kliše o tajnoj postojećoj sreći koja se dešava onima nekim drugim koje niko nije ikad vidio.
Ove dubokoumne misli nisu došle iz moje glave već su inspirisane duhovnim uticajem St Binariusa. Nastale su kao pokušaj da se objasni evolucioni proces i savršenstvo ljenosti.